Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2545/21 (Radio televizija Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Nadležnost suda
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2545/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2545/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Radio televizija Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Radio televizija Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Ur 035831 20 Ur od 30. aprila 2021.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Radio televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Advokatsko društvo „Marić&Co“ d.o.o. Sarajevo, podnijela je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Ur 035831 20 Ur od 30. aprila 2021. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 010694 12 P od 17. aprila 2013. godine taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po tužbi apelantkinje podnesenoj (radi duga) protiv tužene (Javno preduzeće „Radio Televizija Republike Srpske). Predmetnim rješenjem određeno je da će se, po pravosnažnosti istog, predmet ustupiti Okružnom privrednom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, na nadležnost i daljnji postupak.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje podnesenoj protiv rješenja Suda BiH od 17. aprila 2013. godine, Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 P 010694 13 Pž od 14. avgusta 2013. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 105700 13 Ps od 30. juna 3017. godine taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po tužbi apelantkinje podnesenoj (radi duga) protiv prvotužene (Javno preduzeće „Radio Televizija Republike Srpske) i drugotužene (Radiotelevizija Bosne i Hercegovine). Predmetnim rješenjem određeno je da će se, po pravosnažnosti istog, predmet ustupiti Sudu BiH kao stvarno nadležnom sudu.
5. Sud BiH, odlučujući o sukobu nadležnosti između tog suda i Okružnog privrednog suda, donio je Rješenje broj S1 3 Ur 035831 20 Ur od 30. aprila 2021. godine kojim je odlučeno da je za postupanje u konkretnom predmetu, po tužbi apelanta podnesenoj radi duga protiv prvotužene i drugotužene, nadležan Okružni privredni sud. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da je odredbama člana 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da je Sud BiH nadležan da rješava imovinske sporove između države BiH i entiteta, između države i Brčko Distrikta BiH, između entiteta, između entiteta i Distrikta i između institucija BiH koja vrše javna ovlašćenja i kada je nadležnost Suda BiH utvrđena zakonima BiH ili međunarodnim ugovorom. Sud BiH je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o međusobnim potraživanjima i dugovanjima između stranaka u postupku, te da predmetni spor ima karakter privrednog spora. Sud BiH je naveo da, naime, shodno odredbama čl. 3. do 6. Zakona o javnom RTV servisu BiH, odredbama čl. 3. do 6. Zakona o RTV RS i odredbama čl. 3. do 6. Zakona o RTV FBiH, apelant, prvotužena i drugotužena imaju status javnog preduzeća, pa da su, dakle, parnične stranke u konkretnom slučaju pravna lica koja samostalno posluju u pravnom prometu i koja su kao takva registrovana kod nadležnih sudova. Sud BIH je naveo da sama činjenica da parnične stranke čine dio jedinstvenog javnog servisa na nivou Bosne i Hercegovine nije osnov za uspostavljanje stvarne nadležnosti Suda BiH, jer je spor proistekao između međusobnih odnosa javnih preduzeća, a ne između samih entiteta. Sud BiH je zaključio da slijedom prednjeg proizlazi da je za odlučivanje u konkretnom slučaju nadležan Okružni privredni sud na osnovu odredbi člana 17.a) i člana 27.b) stav (1) tačka a) Zakona o sudovima RS, odnosno Privredno odjeljenje Općinskog suda u Sarajevu, na osnovu odredbi člana 27. Zakona o sudovima u FBiH.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja smatra da u konkretnom slučaju postoji nadležnost Suda BiH za postupanje u predmetnom postupku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi, javna preduzeća i sl., kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog sudawww.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantkinjino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom slučaju, apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelantkinje.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na pravično suđenje kako je utvrđeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: e) pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelantkinja je podnijela apelaciju protiv rješenja Suda BiH kojim je isključivo raspravljano i riješeno pitanje sukoba nadležnosti između Suda BiH i Okružnog privrednog suda u postupku koji je apelantkinja pokrenula radi duga. Dakle, u predmetnom postupku se raspravljalo isključivo pitanje sukoba i određivanja nadležnosti, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o sudovima RS, Zakona o sudovima u FBiH, Zakona o Sudu BiH i ZPP (a zadatak Ustavnog suda nije da rješava sukob nadležnosti kod redovnih sudova), a ne o apelantkinjinim građanskim pravima i obavezama. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o apelantkinjinim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenjiv, pa slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Odluka o dopustivosti broj AP-112/09 od 15. septembra 2011. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić