Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2513/21 (I.K.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje - općenito
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
- Pretpostavka nevinosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2513/21
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2513/21, rješavajući apelaciju I. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija I. K. podnesena protiv rješenjā Kantonalnog suda u Mostaru br. 07 0 K 019632 21 Kv 2 od 30. lipnja 2021. godine i 07 0 K 019632 21 Kpp 2 od 28. lipnja 2021.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Damir Barbarić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 13. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 07 0 K 019632 21 Kv 2 od 30. lipnja 2021. godine i 07 0 K 019632 21 Kpp 2 od 28. lipnja 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 21. srpnja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 12. kolovoza 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. Tužiteljstvo nije dostavilo traženi odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Tužiteljstvo je 17. lipnja 2021. godine Kantonalnom sudu podnijelo prijedlog za određivanje pritvora apelantu i osumnjičenim I. F., G. M., M. M., R. Č. i T. M.
6. Kantonalni sud (sudac za prethodni postupak) Rješenjem broj 07 0 K 019632 21 Kpp od 18. lipnja 2021. godine je apelantu (i osumnjičenim I. F., G. M., M. M., R. Č. i T. M.) odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji se za apelanta računa počev od 15. lipnja 2021. godine (naveden sat), kada je lišen slobode.
7. Kantonalni sud (vijeće od troje sudaca) Rješenjem broj 07 0 K 019632 21 Kv od 23. lipnja 2021. godine je žalbe apelanta i G. M., M. M., R. Č. i T. M. djelomično uvažio, Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kpp od 18. lipnja 2021. godine u odnosu na njih ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje, dok je žalbu osumnjičenog I. F. odbio i osporeno rješenje u odnosu na tog osumnjičenog potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je ocijenio da su žalbeni navodi svih osumnjičenih kojim se osporava utemeljena sumnja neutemeljeni. Nasuprot tome, Kantonalni sud je ocijenio da su žalbe apelanta i osumnjičenih G. M., M. M., R. Č. i T. M. utemeljene u dijelu kojim tvrde da su razlozi o postojanju opasnosti za ponavljanje kaznenog djela koji su navedeni u rješenju općeniti, da upornost i odlučnost osumnjičenih u izvršenju radnji kaznenog djela uopće nije konkretizirana i da je zbog toga obrazloženje neuvjerljivo. Kantonalni sud je ukazao da je u ponovnom postupku sudac za prethodni postupak dužan otkloniti povrede na koje je ukazano tim rješenjem te, nakon brižljive i savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.
Osporena rješenja
8. Odlučujući u ponovljenom postupku, Kantonalni sud – sudac za prethodni postupak donio je Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kpp 2 od 28. lipnja 2021. godine kojim je apelantu (i osumnjičenim G. M., M. M., R. Č. i T. M.) odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji se računa od 15. lipnja 2021. godine (naveden sat), kada je apelant lišen slobode. Apelantu je pritvor određen zbog postojanja utemeljene sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 2. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) u stjecaju s produljenim kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet droga iz članka 238. stavak 1. u svezi sa čl. 31., 54. i 55. KZFBiH, iz razloga propisanih člankom 146. stavak 1. točka c) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).
9. Obrazlažući rješenje, Kantonalni sud je istaknuo kako je najprije ispitao postojanje utemeljene sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je Tužiteljstvo, uz prijedlog za određivanje pritvora apelantu i drugim osumnjičenim, dostavilo dokaze kojim je potkrijepilo prijedlog (dokazi sa rednim brojem od 1. do 120. opisani na str. od 3. do 8. obrazloženja rješenja). Zatim, da je Tužiteljstvo 16. lipnja 2021. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv apelanta i ostalih osumnjičenih osoba zbog postojanja osnova sumnje da su na način opisan pod točkama I1-I36 (str. 13.–19. obrazloženja rješenja) poduzeli konkretne radnje kojim su počinili kaznena djela za koja se provodi istraga. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da postoji utemeljena sumnja da je apelant u vremenskom razdoblju od ožujka do 15. lipnja 2021. godine, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, postao pripadnik grupe, radi trajnog počinjenja kaznenog djela, u skladu sa člankom 2. stavak 16. KZFBiH, odnosno neovlaštene proizvodnje, držanja i prodaje opojne droge marihuane, speeda i kokaina. Navedeno je da su te opojne droge pronađene prilikom izvršenih pretresa na više lokacija na području grada Mostara. Kantonalni sud je pojasnio da su apelantove radnje, za koje postoji utemeljena sumnja da ih je počinio, bliže opisane u 35. točaka stavka I. te u stavku III. navedene naredbe, odnosno u obrazloženju rješenja.
10. Kantonalni sud je pojasnio da je na temelju naredbi za određivanje posebnih istražnih radnji koje je donio Općinski sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv osumnjičenih I. F. i G. M., izvršen nadzor i tehničko snimanje komunikacija, telefonskih brojeva osumnjičenih, odnosno tajno praćenje i tehničko snimanje osumnjičenih, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima. U rješenju je potom interpretiran sadržaj više službenih zabilješki koje su sačinjene u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštite RU Mostar (u daljnjem tekstu: Sipa) na okolnosti postupanja po naredbama Općinskog suda za provođenje posebnih istražnih radnji (brojevi i datumi navedeni u rješenju) i rezultatima provedenih istražnih radnji. U rješenju su potom detaljno interpretirani sadržaji službenih zabilješki koje su rezultat provođenja posebnih istražnih radnji u kojim je snimljen razgovor apelanta s drugim osumnjičenim osobama i drugim osobama, u vozilu koje je koristio apelant, iz kojih proizlazi da apelant prodaje opojnu drogu. Kantonalni sud je naveo da se za više kaznenih djela iz snimljenih razgovora nije moglo točno utvrditi o kojoj je opojnoj drogi riječ, ali je sasvim izvjesno da se radi o opojnoj drogi i sasvim je izvjesna količina novca za koji se ona prodaje. Kantonalni sud je opisane službene zabilješke koje su provedene u ovom postupku cijenio kao valjan dokaz, suprotno navodima obrane, zato što su službene bilješke koje su provedene u ovom postupku sačinjene na okolnosti provođenja službenih radnji policijskih službenika. Navedene službene zabilješke imaju svoju poveznicu s opisanim naredbama Općinskog suda; telefonski razgovori su snimani u razdoblju provođenja posebnih istražnih radnji; točno su navedeni brojevi telefona s kojima je obavljen razgovor, kako samih aktera osumnjičenika, tako i nepoznatih osoba vlasnika telefonskih brojeva. S druge strane, kako je naveo Kantonalni sud, obrana niti jednim argumentom nije dovela u pitanje vjerodostojnost tih dokaza. Kantonalni sud je ukazao da se u ovoj fazi postupka službene zabilješke ne mogu objektivizirati saslušanjem službenih osoba koje su ih sačinile, ali u svakom slučaju to će se moći učiniti na glavnom pretresu. Dalje, Kantonalni sud je naveo da se opisane službene zabilješke dopunjuju i međusobno prožimaju, te da čine logičnu cjelinu, a objektivizirane su i iskazima svjedoka A. S. i S. B., osumnjičenog M. D. te u provedenom vještačenju broj 02-02/3-5-03-02-34-114/21 od 27. svibnja 2021. godine. U odnosu na prigovore obrane koji se odnose na nedostatak konkretizacije o kojoj se drogi radi, Kantonalni sud je istaknuo da u ovoj fazi postupaka ta činjenica nije do kraja rasvijetljena.
11. Cijeneći konverzaciju osumnjičenih u ovom predmetu, Kantonalni sud je naveo da je vidljivo da osumnjičeni u većini slučajeva, kada je riječ o vrsti droge, razgovaraju šifrirano, pa tako se upotrebljavaju riječi „robu“, „one“, “napravio sam mix opet ono laku noć, dobro jutro, ,,baza“, „petica“, „domaja" i sl. Sve navedeno ukazuje na jedan jedini mogući i logičan zaključak da se radi o neovlaštenom prometu, propisom proglašenih, opojnih droga čiji je promet zabranjen, u protivnom ne bi bilo potrebe za tolikim oprezom prilikom konverzacije i ponašanja osumnjičenika. Kantonalni sud je naveo da nije imao razloga ne prihvatiti ovako opisana djela kao djela prodaje droge, pogotovo zato što je za dio kaznenih djela utvrđeno o kojoj se konkretno drogi radi, pa je tako apelant 5. svibnja 2021. godine prodavao opojnu drogu kanabis, 17. svibnja 2021. godine opojnu drogu marihuanu, a 22. svibnja 2021. godine opojnu drogu kokain.
12. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz uvida u tri potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, koje je sačinila Sipa 15. lipnja 2021. godine, proizlazi da su prilikom obavljenih pretresa po naredbi Općinskog suda kod apelanta pronađene opisane stvari, među kojima su i PVC providna kutija u kojoj se nalaze četiri PVC vrećice u kojima se nalazi zelena biljna materija koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu, precizna digitalna vaga, kutija cigareta u kojoj se nalaze dvije PVC vrećice sa zeljastom materijom, tri PVC vrećice sa zeljastom materijom i tzv. mrvilica, zatim žuta PVC vrećica sa zeljastom materijom koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu marihuanu te više opisanih novčanica. Naprijed navedeni materijalni dokazi u vidu potvrda o privremenom oduzimanju predmeta objektivizirani su iskazom svjedoka A. S. iz kojeg proizlazi da je prije dvije godine on počeo konzumirati opojnu drogu kokain, te da je kupuje od apelanta, da je u zadnja tri mjeseca od apelanta kupovao opojnu drogu kokain tri puta tjedno u navedenoj količini i po navedenoj cijeni. Cijeneći sve naprijed navedene dokaze i njihovu povezanost, Kantonalni sud je utvrdio da postoji utemeljena sumnja u odnosu na sve osumnjičene u ovom predmetu da su počinili kaznena djela koja su im stavljena na teret i to apelant i G. M., kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 2. KZFBiH u stjecaju s produljenim kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 1. u svezi sa čl. 31., 54. i 55. KZFBiH.
13. Dalje, Kantonalni sud se bavio pitanjem postojanja posebnih pritvorskih razloga iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH, te je zaključio da u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant i osumnjičeni G. M., M. M., R. Č. i T. M. ponoviti kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Prilikom obrazlaganja razloga za ovakvu odluku, Kantonalni sud je naveo da je ponovno cijenio dokaze koje je cijenio prilikom obrazlaganja utemeljene sumnje ali, kako je naveo, samo u mjeri u kojoj je potrebno da isti dokazi opravdavaju stajalište suda glede postojanja navedenog posebnog pritvorskog razloga prema svim osumnjičenicima. U odnosu na apelanta, Kantonalni sud je naveo da je cijenio prirodu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, za koja je sud našao da postoji utemeljena sumnja da ih je apelant počinio, te takve okolnosti djela same za sebe ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je iz utvrđenih činjenica u ovom postupku evidentno da apelant kaznena djela koja su mu stavljena na teret vrši u kontinuitetu, pri čemu ispoljava naročitu upornost u vidu učestalosti njihovog vršenja u kratkom vremenskom razdoblju od ožujka do 15. lipnja 2021. godine. Kantonalni sud je ukazao da apelantova upornost proizlazi, između ostalog, i iz službenih zabilješki u kojim su zabilježeni razgovor apelanta sa I. F. (sadržaji navedeni u rješenju) u kojem se očigledno apelant raspituje kada će sadnice marihuane biti spremne za daljnju preradu i promet, što se može ogledati u njegovoj viziji daljnjeg planiranja djela, te apelanta i G. M. iz koje proizlazi će apelant vršiti radnje prodaje marihuane. Također, Kantonalni sud je naveo da iz opisanog razgovora broj 288 od 20. svibnja 2021. godine proizlazi da apelant predaje I. F. veliku količinu novca i upozorava ga da ih tako ne nosi jer će vidjeti ljudi. Naprijed navedeno, prema ocjeni Kantonalnog suda, ukazuje na učestalost i ponavljanje u prodaji opojne droge, s obzirom na veliku količinu novca dobivenog od prodaje. Kantonalni sud je naveo da i iz uvida u izvješće o izvršenom nadzoru Sipe od 7. svibnja 2021. godine proizlazi da se apelant sastao sa osumnjičenim M. M. kojem je prodao opojnu drogu marihuanu, a iz iskaza svjedoka A. S. proizlazi da je on prije dvije godine počeo konzumirati opojnu drogu kokain te da ju kupuje od apelanta. Ocjenom izvješća o izvršenom nadzoru Sipe od 7. svibnja 2021. godine i iskaza ovog svjedoka evidentan je kontinuitet apelantovog kriminalnog ponašanja, koji se može utemeljeno očekivati i u budućnosti, ostankom na slobodi. Također, Kantonalni sud je naveo da je iz uvida u službene zabilješke Sipe od 21., 22., 24., 26., 27., 28., 29., 30. i 31. svibnja, te 1. i 3. lipnja 2021. godine, utvrdio da iz razgovora koji su vođeni između apelanta i G. M. na više lokacija proizlazi da su razgovori vođeni oko skladištenja opojne droge, njezine kvalitete, oko proizvodnje, donošenja opojne droge od strane G. M. apelantu, zatim o čekanju („domaje”) od I. F. Također, Kantonalni sud je naveo da priroda kaznenog djela koje apelant ponavlja više puta čini produljeno kazneno djelo, što je vidljivo i iz pojedinačnih točaka naredbe o provođenju istrage, koje su argumentirane kroz provedene dokaze. Kantonalni sud je naveo i da rezultati dosadašnjeg tijeka istrage ukazuju da su navedene osumnjičene osobe ispoljile naročitu upornost i odlučnost s ciljem vršenja inkriminiranih radnji. Naprijed navedeno je rezultiralo da se kod druge osobe stvori uvjerenje da postoji mogućnost kupnje opojne droge kod ovih osumnjičenika, odnosno prodaje droge od strane osumnjičenika, što su oni do sada i činili, i to u više navrata u kratkom vremenskom razdoblju od ožujka do 15. lipnja 2021. godine, a što su pokazali rezultati dosadašnjeg tijeka postupka. U odnosu na sve osumnjičenike ovakav oblik ponašanja se manifestira kao naučeno ponašanje i svaka slučajna epizoda je isključena. Također, treba uzeti u obzir da su osumnjičeni nezaposlene osobe, te da nemaju drugih prihoda osim od bavljenja proizvodnjom, držanjem i prodajom opojnih droga, što im osigurava zaradu, što svakako samo za sebe nije razlog da će oni ponoviti djela, ali dovodeći ovu činjenicu u vezu s naprijed navedenim inkriminiranim radnjama osumnjičenika, svakako doprinosi uvjerenju Kantonalnog suda da će ovi osumnjičenici ako se nađu na slobodi ponoviti djela za koja se terete ili nastaviti vršiti slična djela.
14. Iz navedenih razloga Kantonalni sud je zaključio da će apelant ponoviti kazneno djelo, za koje se može izreći kazna zatvora najmanje tri godine. Sve naprijed navedene okolnosti, prema stajalištu Kantonalnog suda, ukazuju na to da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo i opravdavaju primjenu članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
15. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud (vijeće) donio je Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kv 2 od 30. lipnja 2021. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neutemeljenu.
16. Kantonalni sud je ukazao da je, suprotno žalbenim prigovorima u svezi s postojanjem utemeljene sumnje, u prvostupanjskom rješenju u posljednjem pasusu na 23. stranici navedeno: „Naprijed navedene službene bilješke objektivizirane su i iskazima svjedoka A. S., S. B., osumnjičenog M. D., te u provedenom vještačenju broj 02-02/3-5-03-02-34-114/21 od 27. svibnja 2021. godine“, na koje dokaze i iskaze se sud posebno osvrnuo. Ukazano je da se službene zabilješke dopunjuju i međusobno se prožimaju, čime čine logičnu cjelinu. Nadalje, u nastavku obrazloženja od 24. do 34. str. pobijanim rješenjem analiziraju se pojedine službene zabilješke na način da se navode razgovori pojedinih osumnjičenika, te ih se dovodi u vezu s iskazima pojedinih svjedoka i zaključuje da je riječ o opojnoj drogi i njezinoj prodaji. Pobijano rješenje se posebno na stranici 27. rješenja odredilo glede pravne konstrukcije stjecaja st. 2. i 1. članka 238. KZFBiH (sadržaj citiran).
17. U odnosu na apelantove žalbene prigovore kojim se osporava pravna valjanost dokaza – službenih zabilješki, Kantonalni sud je naveo da je i vijeće tog suda sve službene zabilješke ocijenilo kao valjan dokaz jer su sačinjene na okolnosti provođenja službenih radnji policijskih službenika, a provođena je posebna istražna radnja, prezentirani razgovori su u pravilu decidirani i nisu interpretirani. One imaju svoju poveznicu sa naredbama Općinskog suda, telefonski razgovori su snimani u razdoblju provođenja posebnih istražnih radnji, točno su navedeni brojevi telefona sa kojima je obavljen razgovor, kako samih aktera – osumnjičenika tako i nepoznatih osoba vlasnika telefonskih brojeva. S druge strane, Kantonalni sud je naveo da obrana niti jednim konkretnim argumentom nije dovela u pitanje vjerodostojnost ovih dokaza. Naravno, kako je dalje navedeno, ove službene zabilješke će se s aspekta njihove vjerodostojnosti morati na glavnom pretresu objektivizirati kako preslušavanjem snimki tako i saslušanjem službenih osoba koje su ih sačinile, ali u ovoj fazi postupka, kada se odlučuje o utemeljenoj sumnji kao nižem stupnju sumnje, one, prema obrazloženju pobijanog rješenja, zajedno sa ostalim dokazima koje je sudac za prethodni postupak cijenio i obrazložio, utemeljuju postojanje utemeljene sumnje, s kojim obrazloženjem pobijanog rješenja se slaže i žalbeno vijeće.
18. U odnosu na posebni pritvorski razlog iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH, Kantonalni sud je naveo kako iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da svaki od osumnjičenih kaznena djela koja su mu stavljena mu na teret vrši u kontinuitetu, pri čemu ispoljava naročitu upornost u vidu učestalosti vršenja djela u kratkom vremenskom razdoblju od ožujka do 15. lipnja 2021. godine, i to potkrepljuje analizom ponašanja svakog od njih u relevantnom razdoblju kroz navođenje i ocjenu konkretnih dokaza na str. od 35. do 41. rješenja. Analizirajući cjelokupno ponašanje svih osumnjičenika, i žalbeno vijeće nalazi da su kod počinjenja djela, za koje postoji utemeljena sumnja da su ih počinili, osumnjičenici ispoljili veliku odlučnost i upornost da čine kaznena djela. Na ovakav zaključak jasno ukazuje kontinuitet i brojnost kaznenopravnih radnji, odnosno duljina vremena u kojem se utemeljeno sumnja da su vršili kaznena djela (što je utvrđeno u dijelu pobijanog rješenja koji se tiče utemeljene sumnje, pa ih sada ne treba ponavljati). Iz navedenih razloga i Kantonalni sud je zaključio da trajnost i brojnost kaznenopravnih radnji za koje postoji utemeljena sumnja da su ih osumnjičeni činili, kao i sve prethodno navedeno, predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi, ukoliko budu pušteni na slobodu, mogli ponoviti kazneno djelo iz članka 238. stavak 1. KZFBiH za koje se može izreći kazna zatvora od jedne do deset godine, odnosno najmanje tri godine za oblik iz stavka 2. navedenog članka. Slijedom toga, Kantonalni sud je zaključio da postoje uvjeti za pritvor apelanta iz osnova članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Povredu prava na slobodu i sigurnost osobe apelant obrazlaže time da je u konkretnom postupku došlo do arbitrarne primjene članka 153. ZKPFBiH u svezi s propisanim rokovima donošenja odluka. Apelant navodi da je rješenje kojim mu je određen pritvor od 18. lipnja 2021. godine ukinuto i vraćeno na ponovni postupak rješenjem vijeća od 23. lipnja 2021. godine, odnosno pet dana nakon donošenja rješenja kojim se određuje pritvor. Kao rezultat ovakvog postupanja apelant smatra da je nezakonito držan u pritvoru četiri dana budući da u razdoblju od 23. lipnja (kao dana donošenja drugostupanjskog – ukidnog rješenja) do 28. lipnja 2021. godine (dan donošenja novog prvostupanjskog rješenja o određivanju pritvora) nije postojala zakonska osnova za njegovo pritvaranje.
20. Dalje, apelant povredu prava na slobodu i sigurnost osobe obrazlaže time da je u odnosu na njega postojanje utemeljene sumnje kao temeljnog uvjeta za određivanje pritvora u skladu s odredbama članka 146. ZKPFBiH prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje temeljilo isključivo na službenim zabilješkama ovlaštenih službenih osoba Sipe. Riječ je o dokumentaciji koja je sačinjena na okolnost preslušavanja snimki prikupljenih provođenjem posebnih istražnih radnji od strane službenika Sipe, u koju su ovi službenici upisivali svoje opservacije, mišljenja, interpretacije i pretpostavke o radnjama i razgovorima apelanta. Smatra da su predmetne službene zabilješke radni, popratni i pomoćni materijal koji ne može imati snagu dokaza u kaznenom postupku, već predstavlja sredstvo komunikacije u fazi istrage između policijskih agencija i Tužiteljstva koji provode istragu. Također, apelant osporava i postojanje posebnog pritvorskog uvjeta iz članka 146. stavak 1. točka c). Apelant navodi da je prvostupanjsko rješenje ocijenilo kao naročite okolnosti koje ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti, prirodu djela za koje je utvrđeno postojanje utemeljene sumnje i okolnosti kaznenog djela, koje je apelantu stavljeno na teret. Dakle, kao naročite okolnosti koje ukazuju da bi apelant mogao ponoviti djelo koje mu se stavlja na teret po zaključku prvostupanjskog rješenja predstavljaju upravo one okolnosti koje su nužne za zaključak o postojanju elemenata kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Apelant navodi da se u obrazloženju ovih naročitih okolnosti prvostupanjsko rješenje ponovno poziva na službene zabilješke koje je koristio i prilikom obrazlaganja postojanja utemeljene sumnje, iz čega je jasno da su bitni elementi kaznenog djela pogrešno ocijenjeni i kao naročite okolnosti koje ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti. Apelant navodi da je, pored službenih zabilješki, sud koristio i iskaz osumnjičenika A. S., a ne svjedoka kako se to pogrešno navodi u rješenju, a koji je je dat pred Tužiteljstvom bez prisustva odvjetnika i koji se kao takav ne može koristiti pred sudom. Apelant navodi da i u nastavku obrazloženja odluke o postojanju naročitih okolnosti kod apelanta koje ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti prvostupanjsko rješenje krši presumpciju nevinosti apelanta na način da u fazi prije podizanja optužnice već zauzima stajalište o njegovoj krivnji. Apelant ukazuje da je u tom smislu navedeno da je „iz nesporno utvrđenih činjenica u ovom postupku evidentno da apelant vrši kaznena djela u kontinuitetu, pri čemu ispoljava naročitu upornost u vidu učestalosti vršenja istog u kratkom vremenskom razdoblju“. Apelant smatra i da iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da se žalbeno vijeće nije očitovalo na sve istaknute žalbene razloge, niti je dalo razloge i obrazloženje o odlučnim činjenicama i koji to točno razlozi i dokazi ukazuju na postojanje naročitih okolnosti o iteracijskoj opasnosti. b)Odgovori na apelaciju
21. Kantonalni sud je odgovorio da je postupajući po prijedlogu Tužiteljstva za određivanje pritvora od 17. lipnja 2021 godine, u zakonskom roku od 24 sata, odnosno 18. lipnja 2021. godine donio Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kpp, kako je to propisano člankom 153. stavak 6. ZKPFBiH. Naprijed navedeno rješenje je djelomično ukinuto Rješenjem vijeća tog suda broj 07 0 K 019632 21 Kv od 23. lipnja 2021. godine, a po žalbama apelanta od 21. lipnja 2021. godine i drugih osumnjičenika. Dakle, vijeće je postupilo unutar roka od 48 sati, propisanog člankom 153. stavak 9. ZKPFBiH. Nakon djelomičnog ukidanja osporavanog rješenja, Kantonalni sud je u ponovljenom postupku donio Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kpp2 od 28. lipnja 2021. godine. Točna je činjenica da je naprijed navedeno rješenje donijeto nakon pet dana od primanja djelomično ukidnog rješenja. Kantonalni sud smatra da se na konkretan slučaj ne može primijeniti članak 153. stavak 6. ZKP-a, koji propisuje zakonski rok za određivanje pritvora, jer je pritvor već bio određen u zakonskom roku. Okolnost da je sud donio Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kpp2 od 28. lipnja 2021. godine peti dan nakon primanja odluke vijeće svoje opravdanje nalazi u složenosti predmeta i brojnosti počinitelja i djela. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da je 28. lipnja 2021. godine bio ponedjeljak, dakle dan nakon dva dana vikenda, onda je, prema ocjeni Kantonalnog suda, naprijed navedeno rješenje doneseno u razumnom roku, pa čak imajući u vidu da se radi o pritvorskom predmetu kao žurnom predmetu. Napomenuto je da zakonodavac nije propisao zakonski rok za donošenja rješenja o pritvoru u situaciji kada je određeni pritvor ukinut i predmet vraćen na ponovnu odluku. Rješenje na koje se poziva apelacija 07 0 K 019632 21 Kv 2 od 30. lipnja 2021. godine je doneseno također unutar zakonskog roka od 48 sati. Vijeće je odluku o žalbi donijelo dan nakon što je apelant izjavio žalbu po branitelju, koju je Kantonalni sud primio 29. lipnja 2021. godine. Nadalje, glede ostalih apelantovih prigovora, Kantonalni sud je da je na njih prvo sudac za prethodni postupak, a potom i vijeće Kantonalnog suda dalo valjane razloge u obrazloženju svojih odluka, na koje se taj sud poziva i u odgovoru na apelaciju.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH” br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Članak 146. stavak (1) točka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo ili će dovršiti pokušano kazneno djelo ili će učiniti kazneno djelo kojim prijeti, a za ta se kaznena djela može izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, Članak 153. st. (6), (8) i (9) Oduzimanje slobode i zadržavanje (6) Sudac za prijašnji postupak će odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora.
(8) Protiv rješenja kojim se određuje pritvor, pritvorena osoba može podnijeti žalbu, koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(9) U slučaju iz st. 7. i 8. ovoga članka, o žalbi odlučuje vijeće iz članka 25. stavak 6. ovoga Zakona koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati od prijama žalbe u sud.
Članak 337. st. (2) i (3) Odlučivanje o žalbi protiv rješenja (2) O žalbi protiv rješenja suca za prijašnji postupak odnosno suca za prethodno saslušanje odlučuje vijeće toga suda (članak 25. stavak 6.), osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.
(3) Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao nepravodobnu, ili nedopuštenu, odbiti žalbu kao neutemeljenu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda od 30. lipnja 2021. godine, protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant je primio 30. lipnja 2021. godine, a apelacija je podnesena 13. srpnja 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant osporava rješenja kojima mu je određen pritvor i u kojima je utvrđeno da postoje uvjeti koji opravdavaju određivanje mjere pritvora u skladu sa člankom 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH, i to kako u odnosu na postojanje utemeljene sumnje tako i u odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga. Također, apelant tvrdi da u razdoblju od 23. do 28. lipnja 2021. godine pritvor u kojem je bio nije bio „zakonit“ jer nije bilo sudske odluke, te mu je i stoga povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
d) Pravo na slobodu i sigurnost osobe.
29. Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:
c) u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela;
3. Svatko tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c) ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
30. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu određena mjera pritvora zbog postojanja utemeljene sumnje da je počinio kaznena djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 2. KZFBiH u stjecaju s produljenim kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet droga iz članka 238. stavak 1. u svezi sa čl. 31., 54. i
55. KZFBiH, zbog čega lišavanje slobode potpada pod članak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije.
31. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na slobodu i sigurnost osobe ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da članak 5. Europske konvencije garantira da nitko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva ZKPFBiH koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Europske konvencije. Također, Ustavni sud podsjeća da se određivanje pritvora u razdoblju prije podizanja optužnice ne smije za osumnjičenika pretvoriti u kaznu. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „utemeljena sumnja“ da je osoba počinila kazneno djelo te, načelno, samo s ciljem osiguranja njezinog prisustva i za uspješno vođenje kaznenog postupka. Stoga, ZKPFBiH za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje općeg uvjeta, to jest „utemeljene sumnje“ da je osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga taksativno nabrojanih u članku 146. stavak 1. toč. a), b), c) i d).
32. Ustavni sud će ispitati apelantove navode kojim osporava postojanje općeg i posebnog razloga.
33. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava iz članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u svojoj praksi iskazao stajalište da postojanje „utemeljene sumnje“ na kojoj se temelji lišavanje slobode čini suštinski dio garancija protiv proizvoljnog hapšenja i da predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produljenje pritvora. Ustavni sud podsjeća da je „utemeljenost“ sumnje na kojoj se hapšenje mora temeljiti bitan dio zaštite utvrđene člankom 5. stavak 1. točka c) (vidi Europski sud, Mehmet Hasan Altan protiv Turske, presuda od 10. rujna 2018. godine, stavak 124., Fernandes Pedroso protiv Portugala, presuda od 12. rujna 2018. godine, stavak 87.). Utemeljena sumnja da je počinjeno kazneno djelo podrazumijeva postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog promatrača uvjerile da je određena osoba možda počinila kazneno djelo (vidi Europski sud, Ilgar Mammadov protiv Azerbejdžana, presuda od 22. svibnja 2014. godine, stavak 88., Erdagöz protiv Turske, presuda od 22. listopada 1997. godine, Izvješća 1997 VI, stavak 51., Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. kolovoza 1990. godine, serija A, broj 182, stavak 32.). Šta je utemeljeno ovisi o svim okolnostima, ali činjenice koje izazivaju sumnju ne moraju biti jednake razine kao činjenice potrebne za opravdanje osuđujuće presude, ili čak podnošenje kaznene prijave (vidi Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. studenog 2017. godine, stavak 184.).
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantu mjera pritvora određena zbog postojanja utemeljene sumnje da je počinio kaznena djela, kako je prethodno navedeno. Pri tome je sud, kako je navedeno u prvostupanjskom rješenju, postupao po prijedlogu Tužiteljstva za određivanje pritvora. Također, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da dokazi koje je sud naveo (prvenstveno službene zabilješke) daju dovoljno osnova za zaključak o postojanju utemeljene sumnje. Nadalje, odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je naveo sadržaj službenih zabilješki iz kojih proizlaze rezultati provedenih istražnih radnji po naredbama Općinskog suda iz kojih proizlazi utemeljena sumnja da je apelant počinio kaznena djela povodom kojih se vodi predmetna istraga. U odnosu na identične navode koje apelant iznosi u apelaciji Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno ukazao da je u pitanju određivanje pritvora, da je sudac za prethodni postupak pravilno utvrdio postojanje utemeljene sumnje (na temelju dostavljenih dokaza), a cjelokupni događaj sagledat će se tek nakon što se okonča istraga. Imajući u vidu da je utemeljena sumnja utvrđena na temelju dokaza koji su navedeni u obrazloženju osporenih rješenja, te koje je sud analizirao, uz dano jasno obrazloženje suda, ne mogu se prihvatiti kao utemeljene apelantove tvrdnje o nepostojanju općeg razloga za pritvor. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su, u smislu standarda koji proizlaze iz prakse Europskog suda koju Ustavni sud slijedi, redovni sudovi utvrdili činjenice i informacije koje mogu zadovoljiti objektivnog promatrača da je apelant mogao počiniti kazneno djelo za koje se sumnjiči (vidi, mutatis mutandis, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. travnja 2011. godine, točka 64., dostupna na www.ustavnisud.ba), zbog čega apelantove tvrdnje u svezi sa zaključkom redovnih sudova o postojanju utemeljene sumnje ne mogu biti prihvaćene kao utemeljene. Stoga, Ustavni sud smatra da osporena rješenja nisu u suprotnosti s odredbama ZKPFBiH i Europske konvencije i da sadrže razloge glede postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora iz članka 146. stavak 1. ZKPFBiH.
35. U odnosu na pritvorski razlog propisan člankom 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH, za koji je Kantonalni sud našao da je ispunjen u konkretnom predmetu, Ustavni sud ponavlja da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da počini daljnja kaznena djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerojatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti navedene osobe (vidi Europski sud, Clooth protiv Belgije, 12. prosinca 1991., stavak 40., serija A, broj 225. i Paradysz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stavak 71., 29. listopada 2009. godine). Najzad, težina kaznenog djela ne može sama za sebe poslužiti kao opravdanje za duga razdoblja pritvora (vidi Europski sud, Ilijkov protiv Bugarske, aplikacija broj 33977/96, st. 80.–81., 26. srpnja 2001., Michta protiv Poljske, aplikacija broj 13425/02, stavak 49., 4. svibnja 2006. i Gultyayeva protiv Rusije, aplikacija broj 67413/01, stavak 186., 1. travnja 2010. godine).
36. Dovodeći navedena stajališta u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud zaključio da je ispunjen posebni pritvorski razlog iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH. Ustavni sud u konkretnom slučaju primjećuje da je Kantonalni sud zaključak o postojanju naročitih okolnosti utvrdio na temelju okolnosti da apelant kaznena djela koja su mu stavljena na teret vrši u kontinuitetu, pri čemu ispoljava naročitu upornost u vidu učestalosti vršenja djela u kratkom vremenskom razdoblju od ožujka do 15. lipnja 2021. godine, što je potkrijepio analizom ponašanja kako apelanta tako i drugih osumnjičenika u relevantnom razdoblju kroz navođenje i ocjenu konkretnih dokaza na str. od 35. do 41. prvostupanjskog rješenja. Ocjenu iz prvostupanjskog rješenja je prihvatilo i žalbeno vijeće koje je također zaključilo da trajnost i brojnost kaznenopravnih radnji za koje postoji utemeljena sumnja da su ih osumnjičeni činili predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi, ukoliko budu pušteni na slobodu, mogli ponoviti kazneno djelo iz članka 238. stavak 1. KZFBiH za koje se može izreći kazna zatvora od jedne do deset godine, odnosno kazna zatvora od najmanje tri godine za oblik iz stavka 2. navedenog članka, dakle za sva ta djela se može izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da se radi o inicijalnom pritvoru, te se ukazuje na dana obrazloženja redovnog suda prema kojima postoje naročite okolnosti koje ukazuju na opasnost da bi apelant na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo iz članka 238. stavak 1. KZFBiH za koje se može izreći kazna zatvora od najmanje tri godine, iz čega proizlazi postojanje pritvorskog razloga iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH. Ovakav zaključak redovnog suda, suprotno apelantovim tvrdnjama, ne ostavlja dojam proizvoljnosti, imajući u vidu dano obrazloženje, kao i fazu u kojoj se postupak nalazi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije.
„Zakonitost“ pritvora od 23. do 28. lipnja 2021. godine
37. Dalje, Ustavni sud će ispitati apelantove navode da pritvor u razdoblju od 23. do 28. lipnja 2021. godine nije bio „zakonit“. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je apelant osoba koja je lišena slobode i kojoj je određen pritvor rješenjem od 18. lipnja 2021. godine. Nadalje, da je vijeće Kantonalnog suda to rješenje ukinulo i predmet vratilo sucu za prethodni postupak na ponovno odlučivanje jer je utvrđeno da su u prvostupanjskom rješenju razlozi o postojanju opasnosti za ponavljanje kaznenog djela navedeni općenito, da upornost i odlučnost u izvršenju radnji kaznenog djela uopće nije konkretizirana i da je zbog toga obrazloženje neuvjerljivo. Budući da je to izostalo, Kantonalni sud je ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje, uz uputu sucu za prethodni postupak za daljnje postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je sudac za prethodni postupak ponovno odlučio i donio rješenje od 26. lipnja 2021. godine kojim je odredio pritvor apelantu u trajanju od mjesec dana i koji, kako je navedeno u tom rješenju, za apelanta počinje trajati 15. lipnja 2021. godine, kada je apelant lišen slobode. Ustavni sud zapaža da je, dakle, rješenjem koje je 23. lipnja 2021. godine donio sudac za prethodni postupak „obuhvaćen“ i pritvor apelanta koji je bio određen i rješenjem od 18. lipnja 2021. godine. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u razdoblju od 23. do 28. lipnja 2021. godine bio u pritvoru nezakonito, to jest „bez rješenja nadležnog suda“. Također smatra da su u konkretnom slučaju prekršeni rokovi za odlučivanje propisani člankom 153. ZKPFBiH.
38. Dakle, Ustavni sud ponavlja da iz dokumentacije opisane u činjeničnom dijelu ove odluke proizlazi da je sudac za prethodni postupak Kantonalnog suda, nakon prijema odluke Kantonalnog suda od 23. lipnja 2021. godine kojom je prvostupanjska odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, ponovno odlučio o prijedlogu Tužiteljstva za određivanje mjere pritvora apelantu i donio Rješenje broj 07 0 K 019632 21 Kpp 2 od 28. lipnja 2021. godine kojim je apelantu određen pritvor. Budući da apelant smatra da je u tom razdoblju (od 23. do 28. lipnja 2021. godine) nezakonito držan u pritvoru, zadaća Ustavnog suda jeste ispitati te navode.
39. U svezi s tim apelacijskim navodima, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u presudi u predmetu Mooren protiv Njemačke (vidi Europski sud, presuda Velikog vijeća od 9. srpnja 2009., zahtjev broj 11364/03, toč. 72.–81.), postavio temeljne pravne standarde relevantne za tumačenje „zakonitosti“ lišenja slobode u smislu članka 5. stavak 1. Europske konvencije, koje je slijedio i u odlukama Hadži protiv Hrvatske i Bernobić protiv Hrvatske (vidi Europski sud, presude od 1. srpnja 2010. godine i 21. lipnja 2011. godine, zahtjevi br. 42998/08 i 57180/09, st. 24. i 43.) i u kojima je razmatrao slične prigovore podnositelja zahtjeva vezane za boravak u pritvoru nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo rješenje o produljenju pritvora podnositelju zahtjeva.
40. Naime, Ustavni sud ukazuje da se relevantni pravni standardi koji proizlaze iz presude Mooren protiv Njemačke mogu sistematizirati u više skupina. Prvo, Europska konvencija u članku 5. stavak 1. postavlja obvezu da pritvor mora biti u skladu s materijalnim i procesnim pravilima domaćeg prava; da domaće pravo mora biti određene kvalitete (to jest da samo domaće pravo mora poštovati zahtjeve Europske konvencije, uključujući opća načela izražena ili implicirana u njoj, a posebno načelo pravne sigurnosti); da svako lišenje slobode mora biti u skladu sa svrhom zaštite pojedinca od arbitrarnosti.
41. Nadalje, kada je riječ o načelima koja se primjenjuju na ispitivanje poštovanja domaćeg prava, relevantno je stajalište da nepoštovanje domaćeg prava povlači za sobom povredu Europske konvencije. Međutim, naknadno utvrđenje višeg domaćeg suda da je niži sud pogriješio na temelju domaćeg prava kada je donio rješenje/nalog o pritvaranju neće nužno retroaktivno utjecati na valjanost pritvaranja u međurazdoblju. Potrebno je utvrditi je li sudsko rješenje o pritvaranju (prema terminologiji Europskog suda: sudski nalog o pritvaranju) ex facie nevaljano (to jest je li opterećeno „teškom i očiglednom nepravilnošću“ u iznimnom smislu u kojem tu nepravilnost shvaća Europski sud) ili je riječ o rješenju koje je prima facie valjano i učinkovito, osim ako i sve dok ga ne ukine viši sud.
42. Osim toga, kad je riječ o standardima koji se primjenjuju na ispitivanje arbitrarnog pritvaranja, relevantno je stajalište da se pojam „arbitrarnosti“ u tom kontekstu proteže dalje od nepoštovanja domaćeg prava. Lišenje slobode, iako je zakonito na temelju domaćeg prava, još uvijek može biti arbitrarno i time protivno Europskoj konvenciji. Pritvaranje će biti arbitrarno kada postoji element zle vjere (bad faith) ili varanja (deception) na strani vlasti ili kad su domaće vlasti propustile pokušati pravilno primijeniti mjerodavno zakonodavstvo/pravo. Ostala dva relevantna standarda pri utvrđivanju je li lišenje slobode bilo arbitrarno jesu postojanje dovoljnog i relevantnog obrazloženja rješenja kojim je određeno pritvaranje, te brzina kojom su domaći sudovi zamijenili rješenja kojima se određuje pritvaranje, koje je ili isteklo ili je utvrđeno nevaljanim.
43. Dovodeći navedene standarde u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud će ispitati je li pritvor u spornom razdoblju bio „zakonit“ u smislu članka 5. stavak 1., uključujući i pitanje je li poštovan „postupak propisan zakonom“ Ustavni sud će prvo preispitati je li pritvor bio u skladu s domaćim pravom. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da je apelantu određen pritvor rješenjem od 18. lipnja 2021. godine jer je sudac za prethodni postupak Kantonalnog suda zaključio da iz dokaza Tužiteljstva proizlazi da postoji utemeljena sumnja da je apelant počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret te zbog toga što je zaključio da je ispunjen i poseban uvjet za određivanje pritvora propisan u članku 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
44. Međutim, 23. lipnja 2021. godine vijeće Kantonalnog suda je donijelo rješenje kojim je utvrdilo da rješenje od 18. lipnja 2021. godine ima nedostatke jer je utvrđeno da su u prvostupanjskom rješenju razlozi o postojanju opasnosti za ponavljanje kaznenog djela navedeni općenito, da upornost i odlučnost u izvršenju radnji kaznenog djela uopće nije konkretizirana i da je zbog toga obrazloženje neuvjerljivo, što je za posljedicu imalo ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Pri tome se vijeće Kantonalnog suda nije ograničilo samo na ukidanje rješenja već je dalo i uputu kako da se otkloni povreda zbog koje je ukinuto prvostupanjsko rješenje, što može, prema ocjeni Ustavnog suda, povoljno djelovati na „unapređenje provođenja pravde“ (improving the administration of justice). Nadalje, Ustavni sud zapaža, iako je rješenje suca za prethodni postupak od 18. lipnja 2021. godine ukinuto u cijelosti, da vijeće Kantonalnog suda nije dovelo u pitanje postojanje utemeljene sumnje kao temeljnog preduvjeta za određivanje pritvora apelantu jer da je to bilo u pitanju mogao je, u skladu s odredbama članka 337. stavak 3. ZKPFBiH, uvažiti žalbu i rješenje preinačiti. Ustavni sud podsjeća da je tim odredbama propisano da prilikom odlučivanja o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neutemeljenu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje. Ustavni sud ukazuje da nema nikakve sumnje da je vijeće Kantonalnog suda postupalo u okvirima svoje nadležnosti, te da je imalo ovlaštenje ukinuti odluku kojom je određen pritvor apelantu, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
45. Nadalje, Ustavni sud smatra da sudac za prethodni postupak nije postupao mala fide ili da je zanemario pokušati pravilno primijeniti mjerodavni postupak. Činjenica da su se u žalbenom postupku otkrili neki nedostaci ne znači sama po sebi da je pritvor bio nezakonit (vidi Europski sud, Gaidjurgis protiv Litve, presuda od 16. siječnja 2001. godine i Benham protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. lipnja 1996. godine). Sudac za prethodni postupak je donio „novo“ rješenje o određivanju pritvora pet dana nakon što je prethodno rješenje ukinuto. Ustavni sud smatra da „nedostatak“ zbog kojeg je vijeće Kantonalnog suda ukinulo rješenje suca za prethodni postupak ne čini to rješenje ex facie nevaljanim. Naime, rješenje suca za prethodni postupak nije sadržavalo „tešku i očiglednu nepravilnost“ u smislu u kojem tu nepravilnost shvaća Europski sud u svojoj praksi, koju i Ustavni sud slijedi.
46. Ustavni sud napominje i da je dalji standard Europskog suda da se prilikom ispitivanja „zakonitosti“ pritvora cijeni i brzina kojom domaći sudovi zamjenjuju rješenja kojima se određuje pritvor koji je ili istekao ili je utvrđeno da je neispravan, pri ocjeni treba li se pritvor neke osobe smatrati proizvoljnim (op. cit., Mooren protiv Njemačke, točka 95.). Naime, u ovom je predmetu, nakon odluke vijeća Kantonalnog suda od 23. lipnja 2021. godine kojom je prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, sudac za prethodni postupak odlučio, odnosno donio novo rješenje pet dana (28. lipnja 2021. godine) nakon ukidanja prvostupanjskog rješenja. To razdoblje, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na kompleksnost ovog predmeta koja se ogleda u velikom broju osumnjičenih osoba, velikom broju kazneno-pravnih radnji opisanih u prijedlogu za određivanje pritvora (i naredbe za provođenje istrage) Tužiteljstva, te količini materijalnih dokaza i izjava svjedoka i osumnjičenih, razdoblje koje je trajalo pet dana, čini se razumnim u danim okolnostima. Stoga, Ustavni sud, slijedeći i praksu Europskog suda, zaključuje da vrijeme koje je proteklo između utvrđenja vijeća Kantonalnog suda da je rješenje o određivanju pritvora neispravno i donošenja novog rješenja o određivanju pritvora od strane suca za prethodni postupak ne čini pritvor apelanta nevaljanim. Dakle, Ustavni sud cijeni primjenjivim načelo Europskog suda prema kojem naknadno utvrđenje višeg domaćeg suda da je niži sud pogriješio na temelju domaćeg prava kad je donio rješenje/nalog o pritvaranju neće nužno retroaktivno utjecati na valjanost pritvaranja u međurazdoblju, između ostalog, jer je utvrđeno da sudsko (prvostupanjsko) rješenje o pritvaranju apelanta nije ex facie nevaljano, odnosno nije bilo opterećeno teškom i očiglednom nepravilnošću, a vrijeme za postupanje po uputama žalbenog suda za donošenje novog rješenja nakon ukidanja „djelomično pogrešnog prvostupanjskog rješenja“ bilo je neophodno prvostupanjskom sudu zbog složenosti i obimnosti predmeta.
47. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da je pritvor u kojem je apelant bio u razdoblju od 23. do 28. lipnja 2021. godine bio „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“, te da stoga nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije u tom razdoblju.
48. Ustavni sud primjećuje da je apelant dovodio u pitanje poštovanje pretpostavke nevinosti s obzirom na to da je sud u dijelu kojim je obrazlagao postojanje posebnog uvjeta za pritvor naveo da je „iz nesporno utvrđenih činjenica u ovom postupku evidentno da apelant vrši kaznena djela u kontinuitetu, pri čemu ispoljava naročitu upornost u vidu učestalosti vršenja istog u kratkom vremenskom razdoblju“. Ustavni sud ukazuje da iz osporenih rješenja ne proizlazi da je redovni sud na bilo koji način povrijedio pretpostavku nevinosti, a razlog korištenja navedene konstatacije je isključivo u kontekstu obrazlaganja iteracijske opasnosti, te se Ustavni sud neće dalje upuštati u ove navode.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije u situaciji kada je redovni sud zaključio da postoji utemeljena sumnja da je apelant počinio kaznena djela kako je navedeno u osporenim rješenjima, pozivajući se na dokaze, za što je dao dovoljno i jasno obrazloženje koje se ne čini proizvoljnim, kao i kada je dao razloge za postojanje posebne pritvorske osnove iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKP-a.
50. Također, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije u situaciji kada je pritvor apelanta u razdoblju od 23. do 28. lipnja 2021. godine (razdoblje od ukidanja prvostupanjskog rješenja do donošenja novog prema uputama žalbenog suda) u predmetu Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 019632 21 bio „zakonit“ i kada je određen „u skladu s postupkom propisanim zakonom“, pri čemu je riječ o veoma složenom i opsežnom predmetu, a ukinuto prvostupanjsko rješenje o pritvaranju apelanta nije ex facie nevaljano, odnosno nije bilo opterećeno teškom i očiglednom nepravilnošću.
51. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić