Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-623/21 (A. M.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 139
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Zakon o izmjenama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Zakon o izmjeni Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
Predmeti (1)
AP-623/21
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP 623/21, rješavajući apelaciju Andrije Markića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Andrija Markić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom sporu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu pod brojem 08 0 U 004318 19 U.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da Andriji Markiću isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Širokom Brijegu da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje upravnog spora u predmetu broj 08 0 U 004318 19 U, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Širokom Brijegu i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Andrija Markić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Brekalo, odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 24. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku verifikacije potraživanja stare devizne štednje koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 08 0 U 004318 19 U. Apelant je dopunio apelaciju 27. kolovoza i 13. rujna 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 9. kolovoza 2021. godine zatražen odgovor na apelaciju, a od Financijsko-informatičke agencije (u daljnjem tekstu: Agencija) 18. kolovoza 2021. godine. Od apelanta je 18. kolovoza, te 6. rujna 2021. godine zatraženo da dopuni apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. kolovoza, a Agencija 30. kolovoza 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je posredstvom punomoćnika 2. kolovoza 2010. godine Agenciji za pružanje financijsko-informatičkih i posredničkih usluga d.d. Mostar, Poslovnica Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ uprave), podnio zahtjev, na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju, da se stara devizna štednja sa imena P. P. (primatelja doživotnog izdržavanja) upiše na apelantovo ime kao davatelja doživotnog izdržavanja. Prvostupanjski organ uprave je rješenjem od 1. rujna 2010. godine odbio apelantov zahtjev za verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje. Protiv prvostupanjskog rješenja apelant je podnio žalbu, te je Komisija za verifikaciju računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ uprave) rješenjem od 15. svibnja 2012. godine apelantovu žalbu odbila kao neutemeljenu. Protiv drugostupanjskog rješenja apelant je tužbom od 30. listopada 2012. godine pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 001570 12 U od 6. prosinca 2012. godine apelantovu tužbu uvažio, osporeno drugostupanjsko rješenje poništio i predmet vratio tuženoj (drugostupanjskom organu uprave) na ponovni postupak.
6. Odlučujući u ponovljenom postupku, drugostupanjski organ uprave je rješenjem od 12. prosinca 2012. godine apelantovu žalbu odbio kao neutemeljenu. Protiv tog rješenja apelant je tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 001700 13 U od 15. travnja 2013. godine apelantovu tužbu uvažio, rješenje drugostupanjskog organa uprave od 12. prosinca 2012. godine, kao i rješenje prvostupanjskog organa uprave od 1. rujna 2010. godine poništio i predmet vratio prvostupanjskom organu uprave na ponovni postupak.
7. Odlučujući u ponovljenom postupku, prvostupanjski organ uprave je rješenjem od 9. srpnja 2013. godine odbio apelantov zahtjev za verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje. Protiv tog rješenja apelant je podnio žalbu, te je drugostupanjski organ uprave rješenjem od 10. listopada 2013. godine apelantovu žalbu odbio. Protiv drugostupanjskog rješenja apelant je tužbom pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 001992 14 U od 10. studenog 2014. godine apelantovu tužbu uvažio, osporena rješenja organa uprave poništio i predmet vratio prvostupanjskom organu uprave na ponovni postupak i odluku.
8. Odlučujući u ponovljenom postupku, prvostupanjski organ uprave je rješenjem od 16. siječnja 2015. godine odbio apelantov zahtjev za verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je drugostupanjski organ uprave rješenjem od 3. ožujka 2017. godine odbio kao neutemeljenu. Apelant je po treći put protiv odluka organa uprave tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 003012 17 U od 20. travnja 2018. godine apelantovu tužbu uvažio, osporena rješenja organa uprave poništio i predmet vratio prvostupanjskom organu uprave na ponovni postupak i odluku.
9. Nadalje proizlazi da su organi uprave po četvrti put rješavajući u ponovljenom postupku donijeli isto odlučenje, tj. Rješenjem prvostupanjskog organa uprave (Agencije) broj 179-2018 od 19. srpnja 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za verifikaciju po osnovi potraživanja stare devizne štednje, te je Rješenjem drugostupanjskog organa uprave broj 08-14-P-2901/10 od 20. veljače 2019. godine odbijena apelantova žalba kao neutemeljena. Apelant je protiv navedenih rješenja organa uprave pred Kantonalnim sudom tužbom od 13. lipnja 2019. godine pokrenuo upravni spor.
10. Nadalje proizlazi da se postupak vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 08 0 U 004318 19 U.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant je u apelaciji naveo tijek postupka verifikacije potraživanja po osnovi stare devizne štednje, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Apelant ističe da predmetni postupak traje nerazumno dugo, da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da su neutemeljeni apelantovi navodi da je nepostupanjem suda po njegovoj tužbi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, a iz razloga što apelantov predmet nije u Planu rješavanja predmeta u 2021. godini. Kantonalni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.
13. U odgovoru na apelaciju Agencija je ukazala da je u prva tri postupka odbila zahtjev iz razloga što nije raspolagala podacima o potraživanom računu i iznosu stare devizne štednje, odnosno da apelant nije precizirao broj računa za koji je podnio zahtjev, niti je dostavio relevantan dokument iz kojeg bi se moglo utvrditi kod koje banke, na kojim računima i u kojem iznosu i valuti se nalaze potraživana sredstva. Istaknula je da je prije donošenja rješenja u trećem ponovljenom postupku, odnosno prije donošenja četvrtog odbijajućeg rješenja na apelantov zahtjev utvrdila da je prvobitni vlasnik štednje (P. P.) posjedovao štednju koju apelant zahtjevom potražuje, ali da su ta potraživana sredstva već bila verificirana od nasljednika iza umrle supruge prvobitnog vlasnika štednje. Navela je da su potraživana apelantova sredstva 21. kolovoza 2014. godine verificirana u Agenciji od drugih osoba, nasljednika iza umrle supruge ostavitelja, i to na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda broj 64 0 O 026105 10 O od 4. srpnja 2013. godine, kao i druge dokumentacije nužne za verifikaciju računa po osnovi stare devizne štednje. Agencija je istaknula da je četvrti put odbila apelantov zahtjev iz razloga što su sredstva koja je potraživao već bila verificirana od drugih osoba, i to po osnovi rješenja o nasljeđivanju, odnosno u skladu sa člankom
12. Zakona o izmirenju obveza po osnovi računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06, 72/07, 97/11 i 100/13).
14. Agencija je istaknula da nije imala saznanje da su različite osobe pokrenule isti postupak verifikacije stare devizne štednje, ali po različitoj osnovi (nasljeđivanje i ugovor o doživotnom izdržavanju), naročito u prva tri postupka kada apelant nije ni precizirao zahtjev, odnosno nije dostavio dokumentaciju iz koje se mogao utvrditi stvarni broj računa stare devizne štednje. Agencija je istaknula da niti u jednom od provedenih postupaka, a u skladu sa zakonom, nije mogla usvojiti apelantov zahtjev za verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
14. Ekonomičnost postupka Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
15. Pomoć neukoj stranci Članak 15.
Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
4. Rok za izdavanje rješenja Članak 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
(4) Kad se u postupku radi o slučajevima iz članka 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
16. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 9. stavak (1) Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnoga akta koji je donijet u drugom stupnju.
5. Ostale odredbe postupka Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
17. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravak, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
19. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u upravnom sporu koji je u tijeku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.
22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Razdoblje koje se uzima u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 2. kolovoza 2010. godine kao dana kada je nadležnom prvostupanjskom organu uprave apelant podnio zahtjev za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle razdoblje koje traje dulje od 11 godina.
Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
29. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).
30. Također, i Europski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. veljače 2008. godine, AP 1233/06 od 15. siječnja 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, tj. sporu koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni zapaža da se radi o relativno složenom postupku.
32. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije bitnije utjecao na duljinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer pokušava ostvariti prava na verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje, a na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju koji je zaključio s prvobitnim nositeljem prava iz stare devizne štednje (P. P.).
33. Analizirajući ponašanje organa uprave, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u predmetnom postupku donosili više odluka kojima su odbijali apelantov zahtjev za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje, ali da su te odluke četiri puta kao nepravilne poništene u upravnom sporu. Dakle, u konkretnom slučaju organi uprave predmetni postupak nisu vodili efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje jer su njihove odluke kao nepravilne poništene i postupak se više puta nalazio u početnoj fazi. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u postupku po peti put donijeli odluke (rješenje prvostupanjskog organa uprave od 19. srpnja 2018. godine, te rješenje drugostupanjskog organa uprave od 20. veljače 2019. godine) koje su po peti put osporene u upravnom sporu. Dakle, dulje od 11 godina nakon podnošenja zahtjeva za verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje apelant nije došao do konačne i pravomoćne odluke organa uprave kojom bi u konačnici bilo riješeno njegovo pravno pitanje. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se postupak po peti put po apelantovoj tužbi nalazi na postupanju pred Kantonalnim sudom, koji u upravnom sporu nije donio odluku dulje od dvije godine.
34. Takvo ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda je značajno doprinijelo ukupnoj duljini trajanja postupka jer, iako je u postupku doneseno više meritornih odluka od organa uprave i Kantonalnog suda, njihovo postupanje nije bilo efektivno zbog čega se predmetni postupak 11 godina nakon pokretanja ponovno nalazi na postupanju pred Kantonalnim sudom i neizvjesno je kada će se okončati. Promatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav.
35. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za duljinu trajanja postupka koji se po peti put vodi pred tim sudom ukazao da predmet u skladu s Planom rješavanja nije planiran za rad u 2021. godini. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Naime, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od organa uprave i Kantonalnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u postupku dulje od dvije godine nije donio drugostupanjsku odluku, a predmet se po peti put nalazi na postupanju pred istim sudom, te opravdanja koja je u konkretnom slučaju ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti prihvatljivim jer trajanje žalbenog postupka u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dugo razdoblje koje je značajno doprinijelo ukupnoj duljini trajanja postupaka.
36. Imajući u vidu cjelokupnu duljinu trajanja predmetnog postupka, te činjenicu da se postupak po peti put nalazi na postupanju pred Kantonalnim sudom, da dulje od 11 godina nakon pokretanja postupka nije donesena konačna i pravomoćna odluka kojom bi u konačnici bilo riješeno apelantovo pravno pitanje, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu Andriji Markiću treba isplatiti iznos od 400,00 KM.
39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak traje dulje od 11 godina i još nije donesena konačna i pravomoćna odluka kojom bi u konačnici bilo riješeno apelantovo pravno pitanje, a predmet se po peti put nalazi na postupanju pred Kantonalnim sudom, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde, te postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
42. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić