Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2494/21 (I. H. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2494/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2494/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ivan Herceg i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ivan Herceg protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 030346 19 Gž 2 od 10. decembra 2019. godine;

Dejan Subotić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 Rs 066576 19 Rsž od 30. septembra 2019. godine;

Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 168366 18 Gž od 16. juna 2020. godine;

Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 287209 17 Gž od 10.

novembra 2020. godine;

A. I. protiv Presude Kantonalnog suda Tuzli broj 127 0 Rs 057157 16 Rsž od 17. januara 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2494/21

1. Ivan Herceg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 12. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 63 0 Mal 030346 20 Rev od 21. aprila 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Mal 030346 19 Gž 2 od 10. decembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 Mal 030346 18 Mal od 20. maja 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo) da mu, na ime naknade štete, isplati ukupan iznos od 2.800,00 KM, dok je obavezan tuženi da apelantu isplati iznos od 70,00 KM na ime pribavljanja zapisnika o uviđaju i fotodokumentacije, te je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 20. maja 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 63 0 Mal 030346 19 Gž 2 od 10. decembra 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 10. decembra 2019. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 63 0 Mal 030346 20 Rev od 21. aprila 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Dalje, da prema stavu (3) navedenog člana ZPP, izuzetno, Vrhovni sud FBiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju apelant pobija drugostepenu presudu u odbijajućem dijelu zahtjeva za isplatu (u iznosu od 2.800,00 KM) što znači da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP, nije ostvaren. Vrhovni sud je takođe naveo da pravno pitanje „Da li u vijeću suda može sudjelovati sudija koji je raspoređen na rad u drugi kantonalni sud i za vrijeme dok je raspoređen na isti“ nije procesno-pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa da time ne postoje ni uslovi za izuzetno odlučivanje tog suda po podnesenoj reviziji.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 21. aprila 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 12. jula 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

2. AP-2690/21

6. Dejan Subotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Milan Romanić advokat iz Banjaluke, podnio je 27. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 72 0 Rs 066576 20 Rev od 22. aprila 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Rs 066576 19 Rsž od 30. septembra 2019. godine.

7. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 Rs 066576 17 Rs od 17. maja 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se kao nezakonito poništi rješenje tuženog („Lattonedil“ d.o.o. Gradiška) o otkazu ugovora o radu apelanta od 10. maja 2017. godine i da se obaveže tuženi da apelanta vrati na rad na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu ili druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, te da se rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa apelanta od 26. jula 2017. godine oglasi ništavim. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi da mu na ime izgubljene plate za period od avgusta 2017. godine do oktobra 2018. godine isplati ukupan iznos od 14.677,50 KM (u mjesečnim iznosima i sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude), te na ime izgubljene plate za period od novembra 2018. godine do dana donošenja odluke iznose od po 978,50 KM mjesečno, kao i na ime zarade za prekovremeni rad ukupan iznos od 555,52 KM, na ime regresa iznos od 360,00 KM (sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu), te da mu uplati pripadajuće doprinose na ime obaveznog osiguranja za period od avgusta 2017. godine do dana donošenja presude. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da sud (ako utvrdi da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa, ali da je tuženi postupio suprotno odredbama Zakona o radu) obaveže tuženog da apelantu na ime otpremnine isplati iznos od 5.575,14 KM, te na ime naknade štete usljed nezakonitosti postupka otkaza ugovora o radu iznos od 5.871,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezan je tuženi da apelantu na ime duga za neisplaćeni dio ugovorene mjesečne plate za period pobliže označen izrekom predmetne presude isplati iznos od 156,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 1.883,00 KM.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 17. maja 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 72 0 Rs 066576 19 Rsž od 30. septembra 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

9. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 30. septembra 2019. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 72 0 Rs 066576 20 Rev od 22. aprila 2021. godine (vrijednost predmeta spora 2.000,00 KM) predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud RS je dalje naveo da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja se ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev, a kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi. Vrhovni sud je naveo da tužbeni zahtjev apelanta u konkretnom slučaju sadrži novčani dio (isplata plata, regresa, otpremnine i naknade štete) i nenovčani dio (poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa), a da je apelant, podnoseći predmetnu tužbu vrijednost spora označio u iznosu od 2.000,00 KM, čemu tuženi nije prigovarao, niti je sud na brz i pogodan način na pripremnom ročištu provjerio tačnost naznačene vrijednosti. Vrhovni sud je naveo da ni potraživani iznos glavnog duga po primarnom zahtjevu (u ukupnom iznosu od 21.953,27 KM), a ni po eventualnom zahtjevu (u ukupnom iznosu od 11.446,14 KM) ne prelazi novčani cenzus propisan prednjim odredbama ZPP, pa revizija apelanta nije dozvoljena. Vrhovni sud je naveo da apelant, takođe, nije naznačio razloge zbog kojih bi odlučivanje po reviziji bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP, već se u revizionim navodima bavi zakonitošću pobijane presude, pa je revizija apelanta odbačena kao nedopuštena.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 22. aprila 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 27. jula 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

3. AP-2765/21

11. Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 2. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 126 0 P 168366 20 Rev od 7. decembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 P 168366 18 Gž od 16. juna 2020. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 P 168366 14 P od 8. januara 2018. godine obavezan je apelant da tužiocima (A.M., S.M., S.M. i A.M) na ime priznatog potraživanja u postupku likvidacije prema „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo u likvidaciji isplati iznos od 20.694,00 KM, te da im nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

13. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 8. januara 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 126 0 P 168366 18 Gž od 16. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

14. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 16. juna 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 126 0 P 168366 20 Rev od 7. decembra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je predmet raspravljanja u konkretnoj pravnoj stvari zahtjev tužilaca za naknadu štete u iznosu od 20.694,00 KM, te da je predmetni tužbeni zahtjev formulisan kao jedinstven tako da su tužioci zapravo zbrojili svoje zahtjeve u jedan, tako da, iako je apelantu naloženo da tužiocima plati ukupan iznos od 20.694,00 KM, apelant zapravo svakom od tužilaca duguje iznos od po 5.173,50 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da je odredbama člana 318. stav (1) ZPP propisano da određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva dolazi u obzir jedino kod objektivne, a nikako kod subjektivne kumulacije, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, pa kod ocjene vrijednosti predmeta spora treba odvojeno uzimati zahtjev svakog od tužilaca, a ne zbrajati ih. Vrhovni sud je naveo da to znači da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostepene presude u odnosu na svakog od tužilaca iznosi 5.173,50 KM, pa imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije u smislu odredbi člana 237. stav (2) ZPP nije ostvaren, pa revizija sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena.

15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 7. decembra 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 2. avgusta 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

4. AP-2766/21

16. Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 2. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 32 0 Mal 287209 21 Rev od 9. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 287209 17 Gž od 10. novembra 2020. godine.

17. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 287209 16 Mal od 22. maja 2017. godine (vrijednost predmeta spora 1.111,20) obavezan je apelant da tužiteljki (Š.I.) isplati iznos od 590,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zakonsku zateznu kamatu na priznati glavni dug, troškove parničnog postupka u iznosu od 360,80 KM, troškove likvidacionog postupka u iznosu od 160,40 KM i iznos od 641,60 KM na ime troškova parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 972,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

18. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 22. maja 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Mal 287209 17 Gž od 10. novembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 10. novembra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 32 0 Mal 287209 21 Rev od 9. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 1.111,20 KM, što znači da revizija nije dopuštena sa stanovišta navedenih zakonskih odredbi. Vrhovni sud je dalje naveo da je apelant izjavio reviziju s pozivom na odredbe člana 237. stav (3) ZPP (kojim je propisano da Vrhovni sud FBiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima). Vrhovni sud je dalje naveo da u konkretnom slučaju apelant nije postupio u skladu sa odredbama člana 237. stav (5) ZPP, odnosno nije izložio razloge zbog kojih smatra da je određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (pri čemu se apelant zapravo ne slaže sa pravnim zaključkom nižestepenih sudova u pogledu svoje pasivne legitimacije, što ustvari predstavlja revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava). Vrhovni sud je zaključio da je, imajući prednje u vidu, predmetnu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbi člana 237. ZPP.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 9. marta 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 2. avgusta 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

5. AP-3095/21

21. A. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 27. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 127 0 Rs 057157 20 Rev od 23. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 Rs 057157 16 Rsž od 17. januara 2020. godine.

22. Presudom Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 Rs 057157 15 Rs od 31. maja 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi (JP „Željeznice Federacije BiH“ Sarajevo) da mu, na ime neisplaćenog regresa za periode pobliže označene izrekom predmetne presude, isplati ukupan iznos od 2.332,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

23. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 31. maja 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 Rs 057157 16 Rsž od 17. januara 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

24. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 17. januara 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 127 0 Rs 057157 20 Rev od 23. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno odbijajućem dijelu (kojeg revidira apelant) iznos od 2.332,10 KM, pa da, dakle, ne prelazi imovinski cenzus iz navedene zakonske odredbe slijedom čega predmetna revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je naveo da predmetna revizija ne ispunjava ni uslove za dopustivost revizije sa stanovišta kriterija iz člana 237. st. (3), (4) i (5) ZPP, te da je revizija sastavljena kao redovna jer je apelant u reviziji samo naveo određenu odredbu (član 103.) Granskog kolektivnog ugovora željezničara Federacije BiH za koju smatra da u pobijanoj drugostepenoj presudi nije pravilno primijenjena. Vrhovni sud je zaključio da je, na osnovu iznesenog, valjalo reviziju odbaciti kao nedozvoljenu primjenom odredbi člana 247. ZPP.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 23. marta 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 27. avgusta 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

Spajanje predmeta

26. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2494/21.

Apelacioni navodi

27. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-2494/21 se poziva i na povredu iz člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije), dok se apelant u predmetu broj AP-2690/21 poziva i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

29. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda FBiH i Vrhovnog suda RS odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene drugostepene odluke.

30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2494/21 (I. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio