Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2848/21 (N.A.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Pristup sudu
- Invalidnina
- Upravni postupak
- Zastara
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2848/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2848/21, rješavajući apelaciju koju je podnio N. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. A.
protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 033106 18 U od 9. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. N. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 033106 18 U od 9. jula 2021. godine.
2. Općinska služba za boračka pitanja Općine Novi Grad Sarajevo je Rješenjem broj 04-41- 14269/06 od 8. januara 2007. godine priznala apelantu svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu bolesti koja se pogoršala za vrijeme pripadnosti Armiji Republike Bosne i Hercegovine počev od 1. decembra 2006. godine pa dok postoje uvjeti za korištenje tih prava i pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 36,70 KM i ostala prava propisana zakonom.
3. Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo je Rješenjem broj R-06-41-2462/07 od 5. aprila 2007. godine, rješavajući u postupku revizije prvostepenog rješenja od 8. januara 2007. godine, poništilo prvostepeno rješenje od 8. januara 2007. godine i odbilo kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu po osnovu oboljenja.
4. Služba za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo, Općine Novi Grad Sarajevo je Zaključkom broj 02/07-41-6041/18 od 5. septembra 2018. godine odbacila apelantov zahtjev od 29. augusta 2018.godine za upućivanje na ponovnu procjenu invalidnosti, jer nema uslova za pokretanje upravnog postupka.
5. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi) je Rješenjem broj UP-II-03-41-738/18 od 16. novembra 2018. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv zaključka od 5. septembra 2018. godine.
6. U upravnom sporu apelanta, kao tužioca, protiv rješenja od 16. novembra 2018. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 9. jula 2021. godine kojom je apelantova tužba odbijena.
7. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da se apelantov zahtjev od 29. augusta 2018.godine, s obzirom da apelant nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja broj R-06-41- 2462/07 od 5. aprila 2007.godine, može posmatrati samo kao novi zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da je članom 35. stav 1. Zakona o pravima branioca i članova njihovih porodica (koji zakon je stupio na snagu 20. juna 2004.godine), između ostalog, propisano da prava, prema ovom zakonu, koja se stiču po osnovu rane, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. S obzirom da je apelantov zahtjev podnesen 29. augusta 2018.godine, a navedeni zakon stupio na snagu 20. juna 2004.godine, Kantonalni sud je istakao da je posljednji dan za podnošenje zahtjeva bio 20. juni 2007.godine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je apelantov zahtjev neblagovremen. Naime, radi se o novom zahtjevu koji je podnesen protekom navedenog roka, koji je prekluzivan i ne može se produžavati, zbog čega se i ne može više postupati po zahtjevima za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida. U tom smislu je naveo da je pravilno tuženi odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.
Apelacioni navodi
8. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da on nije podnio prvi put zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, budući da je imao status ratnog vojnog invalida 20%, te da mu je utvrđen status ratnog vojnog invalida ispod 20%. Također ističe da je tražio novu ocjenu stepena ratnog vojnog invaliditeta radi povećanja stepena ratnog vojnog invaliditeta obzirom da mu se zdravlje pogoršalo zbog posljedica povrede.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant, u suštini, smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje, pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na tumačenje Evropskog suda prema kojem je u član 6. stav
1. Evropske konvencije ugrađeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup sudu, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Evropski sud je ukazao da ovo pravo ne obuhvata samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda. Također, Evropski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj prirodi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit prava. Nadalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razumni odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi Evropski sud, Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 22. oktobra 1996. godine, Izvještaj o presudama i odlukama 1996-IV, stav 50; i, mutatis mutandis, Lončar protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 15835/08, presuda od 25. februara 2014. godine, stav 37.).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge zbog čega u predmetnom postupku nisu bili ispunjeni uslovi za meritorno rješavanje konkretne pravne stvari, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1827/19 od 10. septembra 2019. godine i AP-2720/20 od 14. oktobra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić