Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2879/21 (M. F.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2879/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2879/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mehmed Faladžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mehmed Faladžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 005377 20 U 2 od 20. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Faladžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nermin Dizdar advokat iz Mostara, podnio je 9. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 005377 20 U 2 od 20. maja 2021. godine.

2. Služba za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica je Rješenjem broj UP-I-09-43-3374/06 od 20. maja 2007. godine apelantu priznala svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja zadobivenog kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Armija RBiH) i pravo na ličnu vojnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu počev od 1. novembra 2006. godine, pa dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje tih prava.

3. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelanta, je Rješenjem broj UP-I-03-41-ZKZ-4669/14-1 od 9. januara 2020. godine ukinulo konačno rješenje od 20. maja 2007. godine i upravnu stvar riješilo tako da je apelantu priznalo svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja koje se pogoršalo vršeći vojne dužnosti u Armiji RBiH i pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 59,49 KM i ostala prava propisana zakonom, a koja prava mu pripadaju od 9. januara 2020. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.

4. U upravnom sporu apelanta, kao tužioca, protiv rješenja od 9. januara 2020. godine, Vrhovni sud je donio osporenu presudu od 20. maja 2021. godine kojom je apelantova tužba odbijena.

5. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepena ljekarska komisija na osnovu pregleda apelanta i cjelokupne dokumentacije donijela nalaz i mišljenje od 10. oktobra 2018. godine u kojem je ukupni vojni invaliditet apelanta cijenila ispod 20%. Vrhovni sud je naveo da je drugostepena ljekarska komisija u svom nalazu i mišljenju od 17. januara 2019. godine (koji je donesen po apelantovom prigovoru na nalaz i mišljenje od 10. oktobra 2018. godine), na osnovu neposrednog pregleda apelanta, uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i dodatnog psihološkog testiranja (nalaz psihologa od 27. decembra 2018. godine) utvrdila da ukupni vojni invaliditet apelanta (po osnovu oboljena vratne i L/S kralježnice i psihičkog oboljena) iznosi 40% VIII grupe trajno. Također je naveo da je drugostepena ljekarska komisija navedeni ukupni vojni invaliditet apelanta cijenila primjenom člana 11. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon) i člana 10. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima boraca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik o izmjenama i dopunama). Naime, Vrhovni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije proizlazi da je apelant i prije stupanja u Armiju RBiH liječen zbog oboljenja vratne i L/S kralježnice, a da je tokom službe došlo do pogoršanja, da je na osnovu zatraženog i obavljenog dodatnog psihološkog testiranja utvrđeno da se kod apelanta radi o agitiranoj formi depresivnog poremećaja na tlu PTSP-a., te da je ranije apelantov vojni invaliditet po navedena dva osnova cijenjen bez primjene člana 11. Zakona i člana 10. Pravilnika o izmjenama i dopunama, zbog čega ukupni vojni invaliditet apelanta iznosi 40%. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije potpun, jasan i dovoljno obrazložen, te da sadrži sve činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje pravilnog rješenja u skladu sa članom 8. stav 2. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik), zbog čega su neosnovani apelantovi prigovori u tom pogledu.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da nalazi i mišljenja prvostepene i drugostepene ljekarske komisije nisu zakoniti i da nemaju nikakva obrazloženja, da nisu u skladu sa pravilnicima koji se primjenjuju u ovim postupcima, te da su dati suprotno odredbama Zakona i Zakona o upravnom postupku.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona, Pravilnika i Pravilnika o izmjenama i dopunama, u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge zbog kojih smatra da je nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije jasan i potpun, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2879/21 (M. F.) | Sudska praksa | Aktio