Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-961/20 (A. Š.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-961/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-961/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Adnan Šaip, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Adnan Šaip protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 128471 19 Kž 8 od 8. januara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Šaip (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Azijada Mujkić, advokat iz Zenice, podnio je 16. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 128471 19 Kž 8 od 8. januara 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 128471 19 Kv od 21. oktobra 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta da se sprovede nepravo ponavljanje krivičnog postupka po presudi Općinskog suda broj 430 K 128471 19 Kv 12 od 18. juna 2019. godine i presudi Općinskog suda broj 43 0 K 128428 16 K 2 od 28. septembra 2016. godine.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 K 128471 19 Kž 8 od 8. januara 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio apelantov zahtjev, jer je utvrdio da je apelant sa danom 11. aprilom 2019. godine već izdržao kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci po presudi Općinskog suda broj 43 0 K 128428 16 K 2 od 28. septembra 2016. godine, a odredba člana 340a. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) se odnosi na situaciju kada osuđeno lice nije izdržalo kaznu zatvora. Imajući u vidu izneseno, Kantonalni sud je naveo da je takav stav prvostepenog suda pravilan, kao i stav da u konkretnom slučaju nisu mogle biti primijenjene odredbe o sticaju krivičnih djela iz člana

54. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), a ni odredbe o odmjeravanju kazne osuđenoj osobi iz člana 56. stav 1. KZ FBiH, jer su te odredbe, po shvatanju Kantonalnog suda, primjenjive samo u postupku suđenja, a odredbe člana 340a. ZKP FBiH kojima je regulisano nepravo ponavljanje krivičnog postupka – vanredni pravni lijek ne predstavljaju postupak suđenja.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, apelant se žali i na povredu drugih prava (pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na djelotvoran pravni lijek), ali ih posebno ne obrazlaže niti argumentuje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na rješenje doneseno u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za „nepravo ponavljanje krivičnog postupka“. Stoga, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja (...), osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. januara 2020. godine u kojem se isključivo raspravljalo o pitanju ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli nepravo ponavljanje krivičnog postupka radi ujedinjenja kazni zatvora pravosnažno izrečenih presudama Općinskog suda broj 430 K 128471 19 Kv 12 od 18. juna 2019. godine i broj 43 0 K 128428 16 K 2 od 28. septembra 2016. godine, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-2391/10 od 21. jula 2010. godine, AP-3107/11 od 15. septembra 2011. godine, AP-1357/12 od 22. oktobra 2013. godine, AP-3902/16 od 6. decembra 2018. godine i AP-760/20 od 6. maja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud smatra da postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje ne pokreće pitanje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije, te su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-961/20 (A. Š.) | Sudska praksa | Aktio