Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-72/20 (Z. M., G. M., A. M. i N. Đ.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-72/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-72/20, rješavajući apelaciju Zrinke Mišmaš i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zrinke Mišmaš, Gordane Mišmaš, Anke Mišmaš i Nevenke Đurić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 V 015563 19 Gž 2 od 19. novembra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zrinka Mišmaš, Gordana Mišmaš, Anka Mišmaš i Nevenka Đurić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijele su 8. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 V 015563 19 Gž 2 od 19. novembra 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 V 015563 18 V 3 od 19. decembra 2018. godine određena je novčana naknada za eksproprisane nekretnine (izuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište pobliže precizirano u izreci rješenja - u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) i određeno je da je protivpredlagač Općina velika Kladuša (u daljnjem tekstu: protivpredlagač) dužna isplatiti apelanticama novčane iznose pobliže navedene u izreci rješenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, konstatovano da su apelantice 3. februara 2012. godine podnijele prijedlog za određivanje pravične naknade za predmetne eksproprisane nekretnine. Takođe, konstatovano je da su te nekretnine izuzete iz posjeda prednika apelantica odnosno iz posjeda apelantica rješenjima SO Velika Kladuša broj 01-012-56/78 od 31. marta 1978. godine i 15. aprila 1985. godine, koja rješenja su izvršena i pred organom uprave je proveden postupak određivanja naknade radi postizanja sporazuma o naknadi, ali da taj sporazum nije postignut, pa je primjenom odredbi čl. 63. stav 1. i člana 70. stav 1. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 70/07) odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio rješenje broj 23 0 V 015563 19 GŽ 2 od 4. aprila 2019. godine kojim je odlučujući povodom žalbe protivpredlagača, a po službenoj dužnosti, ukinuo prvostepeno rješenje i odbacio prijedlog apelantica za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine.

5. U obrazloženju rješenja je konstatovano da se na podneseni prijedlog i postupak za određivanje naknade imala primijeniti odredba člana 70. stav 3. Zakona o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 70/07), što je i stav Vrhovnog suda, a po kojoj raniji vlasnik (u konkretnom slučaju prednik apelantica i apelantice) imao pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade, ali u roku od godinu dana od stupanja na snagu tog zakona (9. oktobar 2007. godine). Nadalje, kako je ovim zakonom, koji je lex specialis, propisan rok za podnošenje prijedloga za određivanje naknade upravo u slučajevima u kojima je eksproprijacija nekretnine izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona, a da naknada nije isplaćena, kakav je predmetni slučaj, Vrhovni sud je istakao da to podnošenje prijedloga nakon isteka navedenog roka (3. februara 2012. godine) isti čini neblagovremenim.

6. Apelantice su podnijele reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, koja je odbijena rješenjem Vrhovnog suda broj 23 0 V 015563 19 Gž 2 od 19. novembra 2019. godine, uz obrazloženje da je odluka drugostepenog suda pravilna i zasnovana na zakonu.

7. Apelantice smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelantice propustile da, u skladu sa odredbama člana 70. stav 3. Zakona o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/07), u propisanom roku podnesu zahtjev za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi Ustavni sud – grupna Odluka o dopustivosti broj AP-2035/20 od 15. jula 2020. godine u odnosu na predmet AP-2058/20 i Odluka o dopustivosti AP-6871/18 od 17. jula 2019. godine).

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić