Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2587/21 (B. E. i drugi)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2587/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2587/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Borivoje Erić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Borivoje Erić protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 102418 21 Gž 2 od 11. marta 2021.
godine;
Meliha Sedić - Mulaosmanović protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 056090 18 Gž od 23. januara 2019. godine;
Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Ip 010319 20 Pž 4 od 18. decembra 2020. godine;
N. G. protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 266346 19 Gž od 11. decembra 2019. godine;
Kanton Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 448653 16 Pž od 9. septembra 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2587/21
1. Borivoje Erić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švicarske, kojeg zastupa Radivoje Lazarević advokat iz Zvornika, podnio je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 102418 21 Rev od 28. maja 2021. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Apelacionog suda broj 96 0 P 102418 21 Gž 2 od 11. marta 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 10241817 P od 9. maja 2018. godine obavezan je tuženi („Adriatic osiguranje" d.d. Sarajevo) da na ime naknade štete isplati apelantu iznos od 4.536,09 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka u iznosu od 649,20 KM, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva apelant odbijen.
3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude od 9. maja 2018. godine, Apelacioni sud je donio presudu od 11. marta 2021. godine kojom je usvojio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u iznosu od 4.195 CHF u protivvrijednosti KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.283,00 KM.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude od 11. marta 2021. godine, Apelacioni sud je rješenjem od 28. maja 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
5. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je ukazao da je članom 346. stav 3. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP BD BiH) propisana mogućnost razmatranja izuzetne revizije. Također je naveo da je uslov da bi se sud upustio u ispitivanje njene osnovanosti odnosno u razmatranje takvog vanrednog pravnog lijeka da njegov podnosilac određeno navedene (naznači) pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi i da u reviziji jasno izloži razloge zbog kojih nalazi da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i da može imati uticaja na kreiranje sudske prakse i usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od uticaja na jedinstvenu primjenu prava. S tim u vezi je naveo da apelant u izjavljenoj izuzetnoj reviziji ne navodi pravno pitanje zbog kojeg reviziju izjavljuje niti iznosi razloge u pogledu značaja određenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene sudske prakse, već reviziju sadržajno izjavljuje zbog pogrešne primjene čl. 185. i 192. Zakona o obligacionim odnosima. S obzirom da nisu ispunjene pretpostavke za dozvoljenost izuzetne revizije saglasno članu 346. stav 3. ZPP BD BiH, Apelacioni sud je zaključio da apelantova revizija nije dozvoljena.
6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Apelacionom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da iz navoda apelacije i dokumenata priloženih uz apelaciju proizlazi da je apelant 4. maja 2021. godine izjavio reviziju Apelacionom sudu protiv drugostepene presude, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 16. jula 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
2. AP-2671/21
7. Meliha Sedić - Mulaosmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Kačapor Fuad, Čolak Elvir i Oruč Esad iz Ilidže, podnijela je 23. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 17 0 P 056090 19 Rev od 26. marta 2021. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 056090 18 Gž od 23. januara 2019. godine.
8. Općinski sud u Bihaću je Presudom broj 17 0 P 056090 15 P 2 od 16. jula 2018.godine utvrdio da je povučena tužba apelantice u odnosu na drugotuženog (Unsko-sanski kanton). Osim toga, Općinski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže prvotužena (ZU „Gradska apoteka" Bihać) da kao prodavac sa apelanticom kao kupcem u određenom roku zaključi ugovor o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo. Također, odbio je kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev apelantice da se obaveže prvotužena da na ime ulaganja i renoviranja stana apelantici isplati iznos od 12.000,00 KM, te da apelantici naknadi troškove postupka. Općinski sud je usvojio protivtužbeni zahtjev prvotužene i obavezao apelanticu da prvotuženoj preda slobodan od ljudi i stvari stan u Bihaću, bliže naveden u izreci presude, te da prvotuženoj na ime neisplaćenih zakupnina za stan za period od decembra 2014. do kraja jula 2016. godine isplati iznos od 3.000,00 KM, te ubuduće za svaki mjesec iznos od po 300,00KM sve do iseljenja sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.220,00 KM. Obavezao je apelanticu da drugotuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 360,00 KM. Odbio je zahtjev apelantice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.600,00 KM.
9. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv prvostepene presude od 16. jula 2018.godine, Kantonalni sud u Bihaću je donio presudu od 23. januara 2019. godine kojom je djelimično uvažio predmetnu žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio u cijelosti kao neosnovan protivtužbeni zahtjev prvotužene za isplatu zakupnine, a u dijelu u kojem je odbijen alternativni tužbeni zahtjev apelantice i u odluci o troškovima parničnog postupka prvostepenu presudu je ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Odbio je kao neosnovanu žalbu apelantice izjavljenu protiv prvostepene presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev apelantice da se naloži prvotuženoj da sa apelanticom zaključi ugovor o otkupu stana, u dijelu u kojem je usvojen protivtužbeni zahtjev prvotužene, kao i u odluci o troškovima postupka u odnosu na drugotuženog i u tim dijelovima potvrdio prvostepenu presudu.
10. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv drugostepene presude od 23. januara 2019. godine, Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 26. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu.
11. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je ukazao da je članom 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Vrhovni sud FBiH je naveo da je apelantica u tužbi odredila vrijednost predmeta spora iznosom od 1.000,00.KM. Dalje je naveo da je prvostepeni sud na pripremnom ročištu od 30. maja 2016. godine, u skladu sa članom 321. stav 3. ZPP-a, raspravnim rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.277,35 KM, koji iznos je cijena spornog stana koji je apelantica platila, dakle, utvrđena u smislu člana 316. stav 1. i člana 321. stav 2. ZPP-a, u kojoj visini predmeta spora je presudom drugostepenog suda odbijen tužbeni zahtjev apelantice, u odnosu na koju vrijednost se i pobija revizijom apelantice. Vrhovni sud FBiH je naveo da apelantica revizijom pobija drugostepenu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno po protivtužbi prvotužene. Vrhovni sud FBiH je naveo da je prvotužena vrijednost predmeta spora označila iznosom od 3.000,00 KM, koji zajedno sa zahtjevom za isplatu od 3.600,00 (član 319. ZPP-a) čini vrijednost spora u iznosu od 6.600,00 KM. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud FBiH je naveo da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što reviziju čini nedopuštenom, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja. Također je naveo da nema mjesta dopustivosti revizije ni po kriteriju propisanom članom 237. stav 3. ZPP.
12. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv kojeg je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije apelantica je drugostepenu presudu primila 17. aprila 2019. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 23. jula 2021. godine.
3. AP-2939/21
13. Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 12. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 22 0 Ip 010319 21 Rev od 22. aprila 2021. godine kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Ip 010319 20 Pž 4 od 18. decembra 2020. godine.
14. Općinski sud u Sanskom Mostu je Rješenjem o izvršenju broj 103/99 od 23. aprila 1999. godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja „Investicijska banka“ d.d. Sarajevo protiv izvršenika (DD “ SANA EXKLUSIVE” Sanski Most) na nekretninama izvršenika, na osnovu izvršne isprave - Rješenja istog suda broj R-922/97 od 27. decembra 1997. godine o zasnivanju založnog prava na nekretninama izvršenika.
15. Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 lp 000319 13 lp 2 od 12. juna 2020. godine usvojen je prigovor trećeg lica (DOO “Terra Sana” Sanski Most) i proglašeno nedopuštenim provođenje izvršenja u ovom izvršnom postupku na nekretnini trećeg lica, bliže označenoj u dispozitivu rješenja, upisanoj u zemljišnoknjižni uložak na ime trećeg lica kao vlasnika sa dijelom 1/1, te je na navedenoj nekretnini obustavljeno izvršenje.
16. Odlučujući o žalbi apelanta (kao pravnog sljednika „Investicijske banke“ d.d. Sarajevo) izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 12. juna 2020.godine, Kantonalni sud u Bihaću je donio Rješenje od 18. decembra 2020. godine kojim je predmetna žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.
17. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepenog rješenja od 18. decembra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 22. aprila 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je ukazao da je članom 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud FBiH je apelantovu reviziju odbacio kao nedopuštenu primjenom člana 247. st. 1. i 2. ZPP-a, koji se u ovom postupku primjenjuje na osnovu člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
18. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje protiv kojeg je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije apelant je drugostepeno rješenje primio 4. januara 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 12. augusta 2021. godine.
4. AP-2946/21
19. N. G. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Jadranka Ivanović advokat iz Banjaluke, podnijela je 13. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 71 0 P 266346 20 Rev od 6. maja 2021. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 266346 19 Gž od 11. decembra 2019. godine.
20. Osnovni sud u Banjaluci je Presudom broj 71 0 P 266346 17 P od 28. juna 2019. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice (S.T.) i obavezao apelanticu da na ime izdržavanja tužiteljici plaća mjesečni iznos od 100,00 KM počev od 24. augusta 2017. godine pa dok za to postoje zakonski uslovi ili do drugačije odluke suda, s tim da je dospjele obroke dužna isplatiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom, a buduće mjesečne iznose najkasnije do 10-og za tekući mjesec, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio. Obavezao je apelanticu da tužiteljici na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 367,12 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
21. Odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostepene presude od 28. juna 2019. godine, Okružni sud je donio presudu od 11. decembra 2019. godine kojom je usvojio žalbu tužiteljice i preinačio prvostepenu presudu tako što je dosuđeni iznos od 100,00 KM povećao na iznos od 400,00 KM, dok je dosuđene troškove postupka sa iznosa od 367,12 KM povećao na iznos od 2.784,25 KM.
22. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv drugostepene presude od 11. decembra 2019. godine, Vrhovni sud RS je rješenjem od 6. maja 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu.
23. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je ukazao da je članom 237. stav 2. ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud RS je naveo da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za izdržavanje, dakle o zahtjevu koji se odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, što znači da se vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude računa saglasno članu 317. ZPP. Vrhovni sud RS je naveo da to znači da se osporeni dio izdržavanja (to je iznos od 300,00 KM mjesečno, jer apelantica nije žalbom osporavala dosuđeni iznos od 100,00 KM) množi sa 60 mjeseci i tako dobiveni iznos (18.000,00 KM) predstavlja pobijani dio pravosnažne odluke i manji je od cenzusa propisanog članom 237. stav 2. ZPP, zbog čega je revizija po ovom osnovu nedozvoljena. Vrhovni sud RS je naveo da revizija ne bi bila dozvoljena po ovom osnovu sve i kada bi se pobijani iznos računao prema mjesečno dosuđenom iznosu izdržavanja (400,00 KM x 60 mjeseci = 24.000,00 KM). Također, Vrhovni sud RS je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost revizije ni prema odredbama člana 237. st. 3. i 4. ZPP.
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 6. maja 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantica je 13. augusta 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
5. AP-3008/21
25. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo iz Sarajeva, podnio je 20. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 Ps 448653 21 Rev od 1. juna 2021. godine kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 448653 16 Pž od 9. septembra 2020. godine.
26. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 448653 14 Ps od 18. decembra 2015. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi ništavim upis prava raspolaganja drugotuženog (Bjelašnica d.d. Hadžići) na zemljištu označenom u izreci presude, izvršen na osnovu Uvjerenja Historijskog arhiva Grada Sarajeva o statusnim promjenama prednika od 2012. godine i Rješenja o registraciji Općinskog suda u Sarajevu od 17. oktobra 2011. godine. Također, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi pravo vlasništva apelanta na navedenom zemljištu, da se naloži ZK uredu nadležnog suda da izvrši upis prava vlasništva apelanta na navedenom zemljištu, a prvotuženoj (Općina Hadžići), drugotuženom i trećetuženom (Butmir d.o.o. Sarajevo) da trpe taj upis, te da apelantu naknade troškove parničnog postupka. Apelant je obavezan da naknaditi troškove postupka u iznosi od 3.369,60 KM
27. Rješenjem o ispravci presude broj 65 0 Ps 448653 13 Ps od 10. februara 2016. godine apelant je obavezan da drugotuženom naknaditi troškove postupka u iznosi od 3.369,60 KM.
28. Odlučujući o žalbama apelanta izjavljenim protiv prvostepene presude od 18. decembra 2015. godine i protiv rješenja o ispravci presude od 10. februara 2016. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 9. septembra 2020. godine kojom je odbio predmetne žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu i rješenje o ispravci presude.
29. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude od 9. septembra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 1. juna 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu.
30. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je ukazao da prema članu 237. stav 2. ZPP („Službene novine FBiH“ br. 53/03,73/05 i 19/06), a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Službene novine FBiH“ broj 98/15), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dalje je ukazao da je članom 321. stav 2. ZPP propisano da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi označio. Vrhovni sud FBiH je naveo da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom tužbenom zahtjevu apelanta, te da se u takvim okolnostima pravo na izjavljivanje revizije prosuđuje s obzirom na vrijednost predmeta spora koji je naznačen u tužbi. S obzirom da apelant u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, Vrhovni sud FBiH je naveo da nije ostvaren uvjet za dopustivost revizije iz člana 237. stav 2. ZPP. Također je naveo da nije od uticaja na dopuštenost revizije činjenica da je apelant na pripremnom ročištu od 19. oktobra 2015. godine označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 KM, imajući u vidu odredbe člana 316. stav 1. i 321. stav 2. ZPP. U tom pogledu je naveo da je apelant po pitanju označavanja vrijednosti predmeta spora prekludiran podnošenjem tužbe sudu, te da jedino sud ima ovlaštenje da u okolnostima iz člana 321. stav 3. ZPP odredi vrijednost predmeta spora, a u konkretnom predmetu to nije slučaj (ovakav pravni stav zauzet je na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 9. oktobra 2019. godine). Također je naveo da nema mjesta dopustivosti revizije ni po kriteriju propisanom članom 237. stav
3. ZPP.
31. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv kojeg je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije apelant je drugostepenu presudu primio 5. novembra 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 20. augusta 2021. godine.
Spajanje predmeta
32. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2587/21.
Apelacioni navodi
33. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i/ili prava na obrazovanje i/ili prava na zdravstvenu zaštitu.
34. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
35. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Apelacionog suda, Vrhovnog suda FBiH i Vrhovnog suda RS odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene drugostepene odluke.
36. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić