Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-851/20 (D. P. i drugi)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Izvršenje
  • Nematerijalna šteta
  • Ratna šteta
  • Neovlašteno lice
  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-851/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 851/20, rješavajući apelaciju Danice Puhalo i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tač. d) i g), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Ljeposava, Vedrana, Jovica i Sava Janjić, Dobrila, Nebojša i Danica Žerajić, Mladenko Komlen, Panto Žuk, Neđeljka, Tatjana i Nataša Kusalović i Milovan Škoro zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci br. I 323/05 od 16. marta 2005. godine, I 1745/05 od 15. jula 2005. godine, I 2706/04 od 15. novembra 2004. godine, I 1321/05 od 29. maja 2006. godine, 71 0 I 156104 12 I od 24. decembra 2012. godine i 71 0 I 197812 14 I od 9. oktobra 2014. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Sava, Radenko, Milenka Mandrapa i mldb. M.M, Milorad Zelenović, Veljko Vučetić, Milica, Dragana Drinjak i mldb.

M.D., Milorad Mitrović, Ljuban i Željka Krulj, Dušan Glibo zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci br. I 2705/04 od 10. novembra 2004. godine, I 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, I 4195/05 od 23. februara 2006. godine, I 605/05 od 6. aprila 2005. godine, 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine, I-06-001316 od 18. januara 2007.

godine i 71 0 I 169125 13 I od 23. maja 2013. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio advokat Rato Runjevac u ime Danice Puhalo zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju po Rati Runjevcu, advokatu iz Trebinja, 4. marta 2020. godine podnijeli su sljedeći apelanti: Danica Puhalo, Sava, Radenko, Milenka Mandrapa i mldb. M.M., Ljeposava, Vedrana, Jovica i Sava Janjić, Dobrila, Nebojša i Danica Žerajić, Milorad Zelenović, Mladenko Komlen, Veljko Vučetić, Panto Žuk, Milica, Dragana Drinjak i mldb. M.D., Milorad Mitrović, Ljuban i Željka Krulj, Neđeljka, Tatjana i Nataša Kusalović, Milovan Škoro, Dušan Glibo zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine, I-2705/04 od 10. novembra 2004. godine, I-323/05 od 16. marta 2005. godine, I-1745/05 od 15. jula 2005. godine, I-2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, I-2706/04 od 15. novembra 2004. godine, I- 4195/05 od 23. septembra 2006. godine, I-1321/05 od 29. maja 2006. godine, I-605/05 od 6. aprila 2005. godine, 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine, 06-001316 od 18. januara 2007. godine, 71 0 I 156041 12 I od 24. decembra 2012. godine, 71 0 I 978121 14 I od 9. oktobra 2014. godine i 71 0 I 169125 13 I od 23. maja 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vlade Republike Srpske-kancelarija pravnog predstavnika (u daljnjem tekstu: Vlada RS), Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Osnovnog suda zatraženo je u periodu od 14. jula 2020. do 31. avgusta 2021. godine da dostave odgovore na apelacije.

3. Vlada RS, odnosno Ministarstvo finansija, Vrhovni i Okružni sud su u periodu od 23. jula 2020. do 10. septembra 2021. godine dostavili tražene odgovore.

4. Osnovni sud je 12. oktobra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok na dopis Ustavnog suda od 2. septembra 2021. godine Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

5. Ustavni sud je 15. septembra 2021. godine od Osnovnog suda pribavio informaciju o statusu postupka u predmetu broj 71 0 I 169125 13 I.

Uvodne napomene

6. Pojedini apelanti (Ljeposava, Vedrana, Jovica i Sava Janjić, Dobrila, Nebojša i Danica Žerajić, Mladenko Komlen, Sava, Radenko, Milena Mandrapa i mldb. M.M., Milorad Zelenović, Veljko Vučetić, Milica, Dragana Drinjak i mldb. M.D.) su Ustavnom sudu ranije podnosili apelacije zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju Osnovnog suda. Odlučujući po podnesenim apelacijama Ustavni sud je donio grupnu Odluku broj AP 1211/06 13. decembra 2007. godine kojom je apelacije apelanata usvojio i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te nalažio Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja te odluke (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

7. Pojedini apelanti (Danica Puhalo, Ljeposava, Vedrana, Jovica i Sava Janjić, Dobrila, Nebojša i Danica Žerajić, Mladenko Komlen, Panto Žuk, Neđeljka, Tatjana i Nataša Kusalović, Milovan Škoro, Sava, Radenko, Milena Mandrapa, Milorad Zelenović, Veljko Vučetić, Milica, Dragana Drinjak i mldb. M.D., Milorad Mitrović, Ljuban i Željka Krulj) su Ustavnom sudu ranije podnosili apelacije zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju Osnovnog suda. Odlučujući po podnesenoj apelaciji Ustavni sud je donio Odluku broj AP-5118/18 od 23. juna 2020. godine kojom je u jednom dijelu apelaciju pojedinih apelanata odbio kao neosnovanu, dok je u drugom dijelu apelaciju pojedinih apelanata odbacio kao nedopuštenu zbog izmijenjenih pravnih okolnosti, odnosno odbacio kao nedopuštenu apelaciju koju je podnio advokat Rato Runjevac u ime Danice Puhalo, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5118/18 od 23. juna 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

9. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, kojim je apelantima dosuđena naknada materijale i/ili nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta) na teret budžeta Republike Srpske, Osnovni sud je donio rješenja o izvršenju kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka Republike Srpske kao izvršenika.

10. Sva rješenja o izvršenju su u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu RS dostavljena na sprovođenje Ministarstvu finansija RS - Sektor trezor i uvrštena u Plan izmirenja za isplatu ratne štete.

11. U toku postupka pojedini apelanti su 8. februara 2019. godine Okružnom sudu podnijeli zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajemčenih Ustavom koja su im, kako su smatrali, povrijeđena radnjom službenog lica-Ministra finansija RS, zbog nepostupanja po predmetnim rješenjima o izvršenju. Odlučujući o navedenom, Okružni sud je 25. septembra 2020. godine donio Rješenje broj 11 0 U 024139 19 Uz kojim je odbio zahtjev podnosilaca Jadranke, Šaše, Bojane i Danice Puhalo, Save, Radenka, Milenka Mandrapa i M.M., Ljeposave, Vedrane, Jovice i Save Janjića, Dobrile, Nebojše i Danice Žerajić, Milorada Zelenovića, Mladenka Komlena, Veljka Vučetića, Pante Žuka, Milice, Dragane i Miljane Drinjak, Milorada Mitrovića, Slavojke, Snežane, Vladimira, Novaka i Radojke Krulj, Milovana Škore, Neđeljka, Tatjane, Nataše Kusalović, Dušana Glibe, Riste i Doste Kuzman za zaštitu sloboda i prava zajemčenih Ustavom, povrijeđena radnjom službenog lica -ministra finansija Republike Srpske kao neosnovan.

12. Vrhovni sud je, odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje, donio Presudu broj 11 0 U 024139 21 Uvp od 11. maja 2021. godine kojom je navedeni zahtjev odbio. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da se, prema članu 55 Zakona o upravnim sporovima, zaštita sloboda i prava pojedinaca zajemčenih Ustavom obezbjeđuje i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u republičkom organu uprave i republičkoj upravnoj organizaciji, organima jedinice lokalne samouprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu, koja vrše javna ovlašćenja, a kojom se, protivno Ustavu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava. Prema članu 57 stav 1 istog zakona, zahtjev zbog nezakonite radnje može se podnijeti sve dok radnja traje. U vezi s tim dalje navodi da u ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, po ocjeni nižestepenog suda, nema nezakonite radnje ministra finansija, jer će se izvršenje pravosnažnih sudskih odluka realizovati prema planu izvršenja koji je sačinjen u skladu sa članom 14a. Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske u vezi sa presudom Đurić i dr. protiv BiH. Ističe da prihvata razloge koje je dao nižestepeni sud u pobijanom rješenju i to kao potpune i valjano obrazložene koji nisu u suprotnosti sa odredbama čl. 55 i 57 Zakona o upravnim sporovima. Naime, nezakonita radnja odgovornog lica prema navedenim odredbama čl. 55 i 57 Zakona o upravnim sporovima, kako navodi, pretpostavlja radnju koja je bez zakonskog osnova što u konkretnom nije slučaj jer je povodom zahtjeva podnosilaca zahtjeva za izvršenje pravosnažnih sudskih odluka sačinjen plan izvršenja u skladu sa članom 14a. Zakona o unutrašnjem dugu. Ukazuje da pozivanje podnosilaca zahtjeva na odluku nižestepenog suda broj 011 O Uz-07-000 001 od 4. maja 2007. godine, kojom je drugačije odlučeno u odnosu na odluku u pobijanom rješenju, nema uticaja a ni značaja za predmetni postupak i ne može se komentarisati zbog različitih činjenica i primijenjenih propisa u svakom konkretnom predmetu. Shodno navedenom, smatra da iz iznijetih razloga, po ocjeni tog suda, u pobijanom rješenju nisu ostvareni razlozi iz odredbe člana 35 stav 2 Zakona o upravnim sporovima, te je zahtjev podnosilaca zahtjeva odbio na osnovu člana 40 stav 1 Zakona o upravnim sporovima jer nisu ostvareni razlozi iz odredaba člana 10 Zakona o upravnim sporovima za poništenje osporenog akta.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da je nesprovođenjem rješenja o izvršenju, koja su donesena na osnovu pravosnažnih presuda, odnosno nemogućnošću izvršenja pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da na isplatu svojih potraživanja čekaju i do 16 godina, da neki od apalanata posjeduju Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine kojom je Ustavni sud naložio Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama sa ciljem izvršenja ove odluke, te da navedena odluka do danas nije izvršena. Apelanti ističu da se, po njima, vrši opstrukcija od Osnovnog suda jer izvršna rješenja o izvršenju ne dostavlja banci kod koje se vode računi dužnika-izvršenika. Ukazuju da je Ministarstvo 15. septembra 2016. godine „donijelo Plan isplata sa izmirenjem obaveza ne bez daljnjeg odlaganja, dakle, ne odmah već za narednih 13 godina, dakle, do 2029. godine kada će apelantima biti ostvarena potraživanja“. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete. b)Odgovori na apelacije

14. Ministarstvo finansija je u odgovoru na apelaciju od 10. septembra 2021. godine, između ostalog, navelo da je Zakonom o unutrašnjem dugu stavljen van snage Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga. Ukazuje da je navedeni zakon lex specialis u odnosu na odredbe ZIP jer je njime regulisano pitanje uređenja postupka, u kom obimu će se izvršenje sprovesti, na koji način, kao i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga. Odredbom člana 11 stav 1 navedenog zakona definisana su lica kojima je priznato pravo na materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, a stavom dva istog člana propisano je da to pravo na naknadu štete predstavlja unutrašnji dug RS i da se izvršava u skladu sa ovim zakonom. Nadalje je navedeno da se izmirenje navedenih potraživanja (glavnog duga i zakonske zatezne kamate) vrši prema odredbama člana 14a. Zakona o unutrašnjem dugu. Navodi se da je navedenom odredbom definisan način izmirenja, dinamika izvršenja obaveza i rok za donošenje plana isplate, te da se navedene obaveze izmiruju u obimu definisanom u budžetu RS za ovu namjenu u skladu sa propisima o izmirenju budžeta za pojedine godine, kao i da će se izmirenje cjelokupno evideniranog iznosa izvršiti u periodu od najmanje 20 godina. Ukazuje da je izuzetak od naznačenog roka predviđen samo u slučaju kada se obaveze izmiruju u obveznicama uz izjavu saglasnosti povjerilaca. Uvođenjem gotovinskog plaćanja u skladu sa članom 14a. zakona, kako navodi, uspostavljena je ravnoteža između zahtjeva od opšteg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu, čime je, kako navodi, ispoštovana Odluka Ustavnog suda broj AP-1211/06 od 13. decembra 2007. godine. Ističe da je prema planu isplate predviđeno da se izmirenje obaveza prema podnosiocima apelacije izvrši na sljedeći način:

-apelantikinja Danica Puhalo, izmirenje predviđeno u 2021. godini, -apelanti Ljeposava Janjić i drugi, izmirenje predviđeno u 2022. godini, -apelanti Dobrila Žeranjić i drugi, izmirenje predviđeno u 2023. godini, -apelant Mladenko Komlen, izmirenje predviđeno u 2023. godini, -apelant Panto Žuk, izmirenje predviđeno u 2021. godini, -apelanti Neđeljko Kusalović i drugi, izmirenje predviđeno u 2024. godini, -apelant Milovan Škoro, izmirenje predviđeno u 2027. godini.

Nadalje, navodi da su u skladu sa planom isplate izmirena potraživanja sljedećih podnosilaca apelacije:

-apelantima Savi Mandrapi i drugim izmirena su potraživanja u gotovini u skladu sa planom isplate 27. maja 2021. godine, -apelantu Miloradu Zelenoviću izmirena su potraživanja u gotovini u skladu sa planom isplate 27. maja 2021. godine,

- apelantu Veljku Vučetiću izmirena su potraživanja u gotovini u skladu sa planom isplate 27. maja 2021. godine,

- apelantima Milici Drinjak i drugim izmirena su potraživanja u gotovini u skladu sa planom isplate 27. maja 2021. godine,

- apelantu Miloradu Mitroviću izmirena su potraživanja u gotovini u skladu sa planom isplate 28. aprila 2021. godine, -apelantima Ljubanu i Željku Krulju izmirena su potraživanja u gotovini u skladu sa planom isplate 30. aprila 2019. godine.

Navodi da Rješenje broj 71 0 I 169125 13 I od 23. maja 2013. godine, na osnovu izvršne isprave Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-552/01 od 5. marta 2004. godine, apelanta Dušana Glibe nije svrstano u bazi sudskih presuda i izvršnih rješenja Ministarstva finansija. Navodi da je u bazi podataka na ime navedenog apelanta evidentirano Rješenje broj 71 0 I 090188 10 I od 28. jula 2010. godine kojim je određeno izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja Dušana Glibe protiv izvršenika RS na osnovu iste Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-552/01 od 5. marta 2004. godine. Ističe da su potraživanja po ovom rješenju, na osnovu iste presude, isplaćena apelantu Dušanu Glibi sa 29. oktobrom 2020. godine. Ukazuje da je izvršenje predmetnih rješenja u skladu sa pozitivnim propisima. Navodi da je Republika Srpska 15. septembra 2016. godine donijela novi Plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. S tim u vezi je istaknuto da Komitet ministara Savjeta Evrope, koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, smatra da revidirani Plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno Planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava prema Konvenciji.

15. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je povodom tužbe apelanata od 8. februara 2019. godine donio Rješenje broj 11 0 U 024139 19 Uz kojim je odbio kao neosnovanu tužbu apelanata za zaštitu prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Takođe je naveo da je punomoćnik apelanata od dana pokretanja upravnog spora do donošenja navedenog rješenja pet puta uređivao tužbu u dijelu označavanja apelanata, odnosno tužilaca. Ističe da je Vrhovni sud, odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje, donio Presudu broj 11 0 U 024139 21 Uvp od 11. maja 2021. godine kojom je navedeni zahtjev apelanata odbio. Ukazuje da su navodi apelacije bez osnova.

16. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju broj AP-5118/18 dostavio je informaciju da je taj sud dopisom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske - Policijska uprava Trebinje od 25. jula 2017. godine obaviješten da je apelantkinja Danica Puhalo imala aktivno prebivalište u Bileći do 9. januara 2012. godine, kada je ono postalo pasivno zbog smrti imenovane.

V.Relevantni propisi

17. Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02 - ispravka, 30/02- ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11) u relevantnom dijelu glasi:

IV. PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE

Član 66.

Prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi.

Ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova su i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa.

V. ORGANIZACIJA REPUBLIKE

Član 69.

Državna vlast u Republici organizuje se na načelu podjele vlasti.

[...] Izvršnu vlast vrši Vlada.

[...].

18. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav 1.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

19. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1. stav 1.

(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:

unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.

Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.

Član 7. st. 2. i 3.

(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provest će se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.

(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.

Član 11.

(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19.

juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.

Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14a.

(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20.

maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.

(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenuju se opšti kriterijumi:

a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i

b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.

(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.

(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992.

do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda br. I 2705/04 od 10. novembra 2004. godine, I 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, I 4195/05 od 23. februara 2006. godine, I 605/05 od 6. aprila 2005. godine, 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine, I-06-001316 od 18. januara 2007. godine i 71 0 I 169125 13 I od 23. maja 2013. godine

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tač. d) i g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (3) tač. d) i g) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je ponijelo neovlašteno lice;

g) ako su izmijenjene pravne okolnost;

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda br. I 2705/04 od 10. novembra 2004. godine, I 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, I 4195/05 od 23. februara 2006. godine, I 605/05 od 6. aprila 2005. godine, 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine, I-06-001316 od 18. januara 2007. godine i 71 0 I 169125 13 I od 23. maja 2013. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju koji je dostavilo Ministarstoa finansija proizilazi da su u međuvremenu sprovedena predmetna rješenja o izvršenju. Takođe, Ustavni sud primijećuje, a što proizilazi iz odgovora Ministarstva finansija, iako Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 169125 13 I od 23. maja 2013. godine apelanta Dušana Glibe, koje je doneseno na osnovu Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-552/01 od 5. marta 2004. godine nije svrstano u bazi sudskih presuda i izvršnih rješenja Ministarstva finansija, da je u bazi podataka evidentirano Rješenje broj 71 0 I 090188 10 I od 28. jula 2010. godine, koje je po prijedlogu apelanta Dušana Glibe doneseno na osnovu iste izvršne isprave, te da je predmetno potraživanje po ovom rješenju isplaćeno apelantu Dušanu Glibi sa 29. oktobrom 2020. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije, u ovom dijelu, bespredmetno.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice

25. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju broj AP-5118/18 dostavio informaciju da je taj sud dopisom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske - Policijska uprava Trebinje od 25. jula 2017. godine obaviješten da je apelantkinja Danica Puhalo imala aktivno prebivalište u Bileći do 9. januara 2012. godine, kada je ono postalo pasivno zbog smrti imenovane. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je advokat Rato Runjevac u ime apelantkinje 4. marta 2020. godine podnio predmetu apelaciju zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine. Iz navedenog proizilazi da je advokat Rato Runjevac podnio predmetnu apelaciju u ime apelantkinje, a da je apelantkinja umrla prije podnošenja apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je odredbama člana 63 stav (1) tačka d) i stav (2) Pravila Ustavnog suda propisano da će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak o apelaciji kada u toku postupka apelant umre, s tim da će nastaviti postupak ako nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti podnese pisani zahtjev da preuzima nastavak postupka. S obzirom da advokat Rato Runjevac ne bi bio ovlašćen da kao apelantkinjin punomoćnik nastavi postupak u slučaju da je apelantkinja umrla u toku postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da samim tim advokat Rato Runjevac nije ovlašćen da podnese apelaciju u ime apelantkinje koja je, dakle, umrla prije podnošenja apelacije. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju u ime apelantkinje zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine podnijelo neovlašćeno lice.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda br. I 323/05 od 16. marta 2005. godine, I 1745/05 od 15. jula 2005. godine, I 2706/04 od 15. novembra 2004. godine, I 1321/05 od 29. maja 2006. godine, 71 0 I 156104 12 I od 24. decembra 2012. godine i 71 0 I 197812 14 I od 9. oktobra 2014. godine

27. U odnosu na dopustivost apelacije, u ovom dijelu, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj novijoj praksi identično pravno pitanje – nesprovođenja rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske, odnosno nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj razmatrao u predmetu broj AP-4769/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4769/16 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP-4769/16 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetne apelacije, u ovom dijelu, poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII. Meritum

28. U konkretnim slučaju apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih presuda koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

29. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se sprovođenje predmentih rješenja o izvršenju vrši u skladu sa odredbama Zakona o unutrašnjem dugu. Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 11 Zakona o unutrašnjem dugu propisano: „Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM…“, da je odredbama člana 14a. stav 1 istog zakona, između ostalog, propisano „obaveze propisane članom 11 ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.“, te da je odredbama istog člana stav 4 propisano „obaveze iz stava 1 ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina“. Dakle, Zakonom o unutrašnjem dugu Republika Srpska je utvrdila visinu duga i obavezala se da će ga izmiriti u periodu od najmanje 20 godina.

30. Ustavni sud, takođe, primjećuje da je Ministarstvo finansija Republike Srpske dostavilo odgovor na apelaciju o svakom pojedinačnom predmetu u kojem je, između ostalog, naveo godinu u kojoj apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu prema planu izvršenja. Naime, iz navedenog odgovora proizilazi mogućnost izmirenja prema planu izvršenja u periodu od 2021. do 2027. godine.

31. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na odgovor Ministarstva finansija Republike Srpske dostavljen na apelacije koje su razmatrane u citiranoj Odluci broj AP- 4769/16. U navedenoj odluci, tačka 27, navedeno je: "[...] sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom za ljudska prava vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom, Republika Srpska je konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. S obzirom na navedeno, Republika Srpska je 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Naime, navedenim planom predviđa izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Presude primljene do kraja 2004. godine, kod kojih je već došlo do kašnjenja dužeg od 10 godina u vrijeme donošenja presude Đurić i drugi, bile bi izvršene tokom 2016. godine pod uslovom da su povjerioci dostavili potrebnu dokumentaciju. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 evra na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja. Presude primljene nakon 15. septembra 2016. godine izvršiće se pod istim uslovima nakon izvršenja presuda uključenih u Plan izmirenja. Komitet ministara Savjeta Evrope koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Konvenciji. Osim toga, Ministarstvo u odgovoru napominje da, ukoliko je tražilac izvršenja saglasan da se njegovo izvršenje izmiri emisijom obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, potrebno je da popuni i ovjeri obrazac izjave i formular s ličnim podacima i dostavi ga Ministarstvu finansija Republike Srpske. Dalje su naveli da nijedna stranka nema prioritet u odnosu na ostale, što znači da će tražioci izvršenja s navedenih izvršnih rješenja koji su prikazani u tabeli, koja je dostavljena u prilogu dopisa, imati iste prethodno navedene mogućnosti. Osim toga, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske, može se redoslijed izmirenja izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini. Na kraju je istaknuto da stranke prilikom donošenja odluke o načinu realizacije njihovog potraživanja po osnovu ratne štete imaju u vidu prednosti emisije obveznica, odnosno da sve obveznice koje emituje Republika Srpska kotiraju na Banjalučkoj berzi a.d. Banja Luka i njima je moguće trgovati, mogu se izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zagrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata u skladu sa važećim propisima."

32. Nadalje, u citiranoj Odluci broj AP-4769/16 Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud u predmetu Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, aplikacija br. 15663/12, odluka od 14. marta 2017. godine), razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete, jednoglasno odlučio izbrisati aplikaciju s liste predmeta, jer sud ne vidi posebne okolnosti u pogledu poštovanja ljudskih prava utvrđenih u Konvenciji i njenim protokolima koje bi zahtijevale nastavak razmatranja ovog slučaja. U navedenoj odluci Evropski sud, podsjećajući da je u presudi Đurić i drugi pohvalio Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine koji je predvidio vremenski okvir izvršenja u trajanju od 13 godina, smatra da se novim planom izmirenja od 15. septembra 2016. godine Republika Srpska vratila tom prijedlogu. Nadalje, Evropski sud je mišljenja da je tužena država implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi u skladu s Konvencijom, što je takođe i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Evropski sud smatra da će se konačna presuda u korist aplikanata izvršiti prema novom planu izmirenja, što je u skladu s članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.

33. Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP-4769/16 u cijelosti odnose i na ove konkretne slučajeve, pa se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca koji imaju dosuđena potraživanja na teret budžeta Republike Spske po osnovu ratne štete, da svoja potraživanja naplate u razumnom roku, tako da je evidentno da će apelanti, a u skladu s preduzetim mjerama, moći u dogledno vrijeme naplatiti svoja potraživanja prema Planu od 15. septembra 2016. godine, koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da je evidentno da je Planom izmirenja unutrašnjeg duga po osnovu ratne štete od 15. septembra 2016. godine postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca koji imaju dosuđena potraživanja po osnovu ratne štete na teret budžeta Republike Srpske, da svoja potraživanja naplate u razumnom roku. Apelanti će, u skladu sa preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja u doglednom roku, prema Planu izmirenja unutrašnjeg duga, koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu i da zbog toga u datim okolnostima apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

35. Na osnovu člana 18 stav (3) tač. d) i g), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-851/20 (D. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio