Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2532/21 (D. S.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Nasilje u porodici
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
  • Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2532/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2532/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragan Stupar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Stupar protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 351308 21 Pv od 2. jula 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Stupar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Predrag Baroš advokat iz Banjaluke, podnio je 15. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 351308 21 Pv od 2. jula 2021. godine. Apelant je podneskom od 4. augusta 2021. godine dopunio navode apelacije i dostavio određene dokumente.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 351308 21 Pr od 15. juna 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Osnovnog suda od 2. jula 2021. godine, apelantu je izrečena hitna mjera zaštite zabrana približavanja i kontaktiranja sa žrtvom nasilja D.S. na udaljenosti od najmanje 200m u mjestu stanovanja i na radnom mjestu žrtve nasilja u trajanju od 30 dana od dana donošenja rješenja, shodno odredbama člana 13. st. 1, 2. i 4. tačka b) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

3. U obrazloženju osporene odluke vijeće Osnovnog suda je na osnovu priložene dokumentacije u spisu predmeta zaključilo da je prvostepeni sud osnovano donio rješenje od 15. juna 2021. godine, a radi otklanjanja neposredne opasnosti po fizički i psihički integritet bivše apelantove supruge D.S, kao i radi sprečavanja ponavljanja nasilja i garantovanja bezbjednosti D.S. Dalje, vijeće Osnovnog suda je navelo da su u obrazloženju prvostepenog rješenja navedene i detaljno obrazložene sve prijave koje je žrtva nasilja podnosila, odluke koje su donesene po njenim prijavama, kako u prekršajnom tako i u krivičnom postupku, kao i to da apelant nije osporavao da je u krivičnom postupku kažnjen odnosno da mu je i ranije određivana ista hitna mjera. Imajući u vidu navedeno, vijeće Osnovnog suda je zaključilo da su apelantovi navodi neosnovani, pa je odlučilo kao u dispozitivu rješenja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi, između ostalog, da je prvostepena odluka donesena isključivo na osnovu prijave i izjave D.S., pri čemu su u cijelosti zanemareni izjava, prigovori i dokazi podneseni od strane apelanta. Apelant navodi da je postupajući sud i pored dokaza podnesenih od strane apelanta (posebno CD sa video snimkom na kojem je vidljivo kakav je odnos stranaka u postupku i da nema govora o nasilničkom ponašanju) koji isključuju primjenu hitne mjere, odredio hitnu mjeru protiv apelanta.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

7. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelantu izrečena hitna mjera zaštite, tj. zabrana približavanja i kontaktiranja sa žrtvom nasilja D.S. na udaljenosti od najmanje 200m u mjestu stanovanja i na radnom mjestu žrtve nasilja u trajanju od 30 dana od dana donošenja rješenja. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primijeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da je već razmatrao identično pravno pitanje. U odnosu na navedeno, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP-2813/13 od 12. februara 2014. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), zaključio da postupak izricanja zaštitnih mjera, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ne uživa garancije prava na pravično suđenje, budući da se u predmetnom postupku ne odlučuje o „krivičnoj optužbi“ protiv apelanta, jer je svrha tih mjera preventivna i ne uključuje pitanje vinosti, jer se ne odlučuje o krivici počinioca nasilja, niti mu se u tom postupku izriče sankcija. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda vezanih za kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije poziva na obrazloženje i razloge navedene u spomenutoj odluci broj AP-2813/13. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud smatra da predmetni postupak, u kojem je donesena osporena odluka, ne uživa garancije prava na pravično suđenje, te da su stoga apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2532/21 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio