Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2324/21 (R. K. i drugi)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2324/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2324/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ramo Kajić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ramo Kajić protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 95 0 P 038404 19 Rev od 1. kolovoza 2019. godine;

Veselko Sabljić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 004265 19 U 2 od 23. srpnja 2020. godine;

Lazar Mirosavljević protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 044334 20 Rsž od 11. siječnja 2021. godine;

M.P. protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 588287 17 Gž od 11. prosinca 2019. godine;

Z. T. protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 034305 21 Gž od 10. svibnja 2021. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2324/21

1. Ramo Kajić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 28. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud RS) broj 95 0 P 038404 19 Rev od 1. kolovoza 2019. godine. Apelant je na traženje Ustavnoga suda dopunio apelaciju podneskom od 19. srpnja 2021. godine.

2. Presudom Osnovnoga suda u Trebinju od 2. studenoga 2017. godine poništeni su kao nezakoniti ugovor o korištenju stana od 11. lipnja 2012. godine zaključen između prvotuženika (A.R.) i drugotuženice (Republika Srpska, Republička direkcija za obnovu i izgradnju Banjaluka) i ugovor o otkupu stana od 6. srpnja 2012. godine zaključen između drugotuženice kao prodavatelja i prvotuženika kao kupca. Nadalje, poništeno je kao nezakonito rješenje Komande garznizona Trebinje od 1. kolovoza 2001. godine i rješenje Komande garnizona Bileća od 6. svibnja 2005. godine i ugovor o zakupu stana od 12. srpnja 2005. godine zaključen između Ministarstva obrane Republike Srpske kao zakupodavca i T.J. kao zakupca. Nadalje, poništeno je kao nezakonito rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjemu tekstu: RUGIP) od 28. kolovoza 2012. godine. Nadalje, utvrđeno je da je apelant nositeljem stanarskoga prava na stanu koji se nalazi u Trebinju, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke. Nadalje, obvezan je prvotuženik da u određenome roku od pravomoćnosti presude apelantu preda predmetni stan oslobođen od stvari i osoba. Nadalje, obvezana je drugotuženica da sa apelantom u određenome roku nakon pravomoćnosti presude zaključi ugovor o zakupu predmetnoga stana.

3. Presudom Okružnoga suda u Trebinju od 30. studenoga 2018. godine priziv prvotuženika i drugotuženice je odbijen i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je poništen kao nezakonit ugovor o korištenju stana od 11. lipnja 2012. godine i ugovor o otkupu stana od 6. srpnja 2012. godine, kao i u dijelu u kojemu je prvotuženik obvezan da u određenome roku od pravomoćnosti presude apelantu preda predmetni stan, oslobođen od stvari i osoba, a drugotuženica obvezana da sa apelantom nakon pravomoćnosti presude zaključi ugovor o zakupu predmetnoga stana. Nadalje, priziv tuženika je djelomično uvažen u dijelu u kojemu je poništeno kao nezakonito rješenje RUGIP od 28. kolovoza 2012. godine, rješenje Komande garnizona Trebinje od 1. kolovoza 2001. godine, rješenje Komande garnizona Bileća od 6. svibnja 2005. godine, te ugovor o zakupu stana od 12. srpnja 2005. godine, tako da je ovaj tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženike.

4. Presudom Vrhovnoga suda RS od 1. kolovoza 2019. godine revizija prvotuženika je usvojena, te su obje nižestupanjske presude preinačene tako što se tužbeni zahtjev apelanta u cijelosti odbija.

5. Prema stanju spisa apelant je osporenu odluku Vrhovnoga suda RS zaprimio 5. rujna 2019. godine. Apelant je 28. lipnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-2412/21

6. Veselko Sabljić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Čitluka, kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić“ iz Mostara, podnio je 6. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 70 0 U 004265 20 Uvp od 7. travnja 2021. godine kojim je odbačen zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje Presude Vrhovnoga suda F BiH broj 70 0 U 004265 19 U 2 od 23. srpnja 2020. godine.

7. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: tuženik) od 28. ožujka 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Uprave za pitanje branitelja Mostar od 20. srpnja 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida VI skupine sa 60% vojnoga invaliditeta na temelju povrede i oboljenja za vrijeme službe u HVO, te određeno da ima pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu kao i ostala prava propisana zakonom, počevši od 28. ožujka 2019. godine i traju dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

8. Presudom Vrhovnoga suda F BiH od 23. srpnja 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženika od 28. ožujka 2019. godine.

9. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 7. travnja 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Vrhovnoga suda F BiH od 23. srpnja 2020. godine.

10. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da je čl. 41. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjemu tekstu: ZUS) propisano da protiv pravomoćne odluke kantonalnoga suda donesene u upravnome sporu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudbene odluke Vrhovnome sudu F BiH i to zbog povrede federalnoga zakona ili federalnoga propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku, odnosno kantonalnome sudu zbog povrede kantonalnoga zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku. Nadalje, da je čl. 44. st. 1. ZUS propisano da će nedozvoljen ili nepravovremen zahtjev iz čl. 41. ZUS nadležni sud rješenjem odbaciti. Vrhovni sud F BiH istakao je da stoga jasno proistječe da se zahtjev za izvanredno preispitivanje sudbene odluke može podnijeti samo protiv pravomoćne odluke kantonalnoga suda, dok mogućnost podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje protiv odluke Vrhovnoga suda F BiH uopće nije propisana.

11. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Vrhovnoga suda F BiH od 23. srpnja 2020. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudbene odluke, koji zahtjev nije bio učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka presuda Vrhovnoga suda F BiH od 23. srpnja 2020. godine, protiv koje je apelant podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka navedene presude Vrhovnoga suda F BiH od 23. srpnja 2020. godine, budući da je rješenje Vrhovnoga suda F BiH doneseno 7. travnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant presudu Vrhovnoga suda zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 6. srpnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-2796/21

12. Lazar Mirosavljević (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Zvornika, kojega zastupa Vesna Stevanović, odvjetnica iz Bijeljine, podnio je 3. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda RS broj 83 0 Rs 044334 21 Rev od 19. svibnja 2021. godine kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 044334 20 Rsž od 11. siječnja 2021. godine.

13. Presudom Osnovnoga suda u Zvorniku od 21. listopada 2020. godine obvezan je tuženik („Huber“ d.o.o. Zvornik) da apelantu na ime neisplaćenih plaća za određeno vremensko razdoblje isplati iznos od 1.375,49 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da uplati poreze i doprinose nadležnim organima za određeno vremensko razdoblje u iznosu od 450,00 KM, kao i da apelantu naknadi troškove postupka određenome iznosu, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelanta za uplatu poreza i doprinosa kao i naknadu troškova postupka preko dosuđenih iznosa.

14. Presudom Okružnoga suda u Bijeljini od 11. siječnja 2021. godine priziv tuženika je usvojen, prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev apelanta odbijen, te je obvezan apelant da tuženiku naknadi troškove postupka u određenome iznosu.

15. Rješenjem Vrhovnoga suda RS od 19. svibnja 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.

16. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS istakao je da je čl. 237. st. 2. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima iznos od 50.000,00 KM, a prema st. 3. da stranke mogu reviziju podnijeti ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekoga materijalno pravnoga ili procesno pravnoga pitanja važnoga za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Vrhovni sud RS istakao je da je drugostupanjskom odlukom koja se pobija revizijom, priziv tuženika usvojen i preinačena je prvostupanjska odluka kojom je obvezan tuženik apelantu isplatiti ukupan iznos od 1.825,49 KM (tj. iznos 1,375,49 KM na ime neisplaćenih plaća i iznos od 450,00 KM na ime poreza i doprinosa), te da taj iznos predstavlja pobijani dio pravomoćne odluke. Vrhovni sud RS istakao je kako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, revizija nije dopuštena. Vrhovni sud RS istakao je kako revizionim navodima se ne objašnjavaju razlozi iz kojih proistječe da je rješavanje postavljenih pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj promjeni, što je uvjet za odlučivanje o nedopuštenoj reviziji, niti se ukazuje na konkretne parnice povodom istoga predmeta spora i na konkretne slučajeve u kojima je drugostupanjski sudovi različito sude, stoga uopćeno navođenje u vezi postavljenih pitanja nema karakter pravnoga pitanja koje predviđa odredba čl. 237. st. 3. ZPP.

17. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu RS, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda RS doneseno 19. svibnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 3. kolovoza 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

4. AP-2854/21

18. M.P. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Busovače, kojega zastupa Miro Blaž, odvjetnik iz Viteza, podnio je 6. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 Mal 588287 20 Rev od 11. ožujka 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 588287 17 Gž od 11. prosinca 2019. godine.

19. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 3. veljače 2017. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženik („Triglav osiguranje“ d.d. Sarajevo) isplati iznos od 2.897,97 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, apelant je obvezan tuženiku naknaditi troškove parničnoga postupka u iznosu od 200,00 KM.

20. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu od 11. prosinca 2019. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

21. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 11. ožujka 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.

22. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je kako je prema odredbi čl. 237. st. 2. ZPP revizija nedopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrhovni sud F BiH istakao je da kako u konkretnome slučaju vrijednost pobijanoga dijela drugostupanjske presude iznosi 2.897,97 KM, to ukazuje da imovinski cenzus kao uvjet dopuštenosti revizije nije ostvaren. Vrhovni sud F BiH naveo je da razmatrajući prijedlog za izuzetno dopuštanje revizije, ovaj sud je utvrdio da se materijalno pravno pitanje koje je naznačeno u reviziji odnosi na primjenu čl. 911. Zakona o obligacionim odnosima, te da apelant ukazuje na postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova u svezi s primjenom navedene odredbe. Vrhovni sud F BiH naveo je da iz navedene zakonske odredbe jasno proistječe da se osiguravač kojemu su u momentu zaključenja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje je ugovarač osiguranja netočno prijavio ili prešutio, ne može se pozivati na netočnost prijave ili prešutkivanja. Vrhovni sud F BiH istakao je da kako se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženiku kao osiguravaču u vrijeme zaključenja ugovora nisu bile poznate okolnosti vezane za zdravstveno stanje ugovarača osiguranja niti su mu iste mogle biti poznate, ovaj sud je ocijenio da odlučivanje o predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

23. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda F BiH doneseno 11. ožujka 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 6. kolovoza 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

5. AP-2908/21

24. Z. T. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Pala, podnijela je 11. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 034305 21 Gž od 10. svibnja 2021. godine.

25. Presudom Suda BiH od 8. siječnja 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se ponište kao nezakonita rješenja tuženice (Bosna i Hercegovina, Tužiteljstvo BiH) od 25. rujna 2019. godine i 15. listopada 2019. godine, te da se obveže tuženica da apelantici isplati određeni iznos na ime korištenja plaćenoga odsustva zbog smrti bliskoga srodnika.

26. Presudom Suda BiH od 10. svibnja 2021. godine priziv apelantice je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

27. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelantica zaprimila 25. svibnja 2021. godine. Apelantica je 11. kolovoza 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu. Spajanje predmeta

28. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2324/21. Apelacioni navodi

29. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-2324/21, AP-2412/21 i AP-2796/21 i AP-2854/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-2324/21 i AP-2908/21 se pozvali na povredu prava na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelantica u apelaciji broj AP-2908/21 smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant u apelaciji broj AP-2324/21 navodi da je za osporenu presudu Vrhovnoga suda RS od 1. kolovoza 2019. godine saznao tek 25. lipnja 2021. godine, te smatra da je Vrhovni sud pogrešno primijenio materijalno-pravne propise. Apelant u apelaciji broj AP-2412/21 navodi kako je izostala savjesna i brižljiva ocjena dokaza, tj. liječničke dokumentacije od strane tuženoga organa, te slijedom toga i Vrhovnoga suda. Apelant u apelaciji broj AP-2796/21 navodi kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravne propise zauzevši pogrešno stanovište da se u konkretnome slučaju radi o ugovoru o djelu. Apelant u apelaciji broj AP-2854/21 navodi kako smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravne propise, te da je na tuženiku bila odgovornost da pravilno utvrdi rizik na način da traži liječničku dokumentaciju od apelanta, što tuženik nije učinio. Apelantica u apelaciji broj AP-2908/21 navodi kako su u konkretnome predmetu pogrešno primijenjene odredbe Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i pravosudnim institucijama na razini BiH.

30. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

31. Ustavni sud ukazuje da su apelanti apelacijama br. AP-2796/21 i AP-2854/21 protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, odnosno apelant u apelaciji broj AP-2412/21 protiv presude Vrhovnoga suda F BiH podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, a koje su rješenjima Vrhovnoga suda F BiH i Vrhovnoga suda RS odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije, odnosno zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu u apelaciji broj AP-2324/21, prema stanju spisa, osporena odluka uručena 5. rujna 2019. godine, a apelacija podnesena 28. lipnja 2021. godine, odnosno apelantici u apelaciji broj AP-2908/21 osporena odluka uručena 25. svibnja 2021. godine, a apelacija podnesena 11. kolovoza 2021. godine. Imajući u vidu da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.

32. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2324/21 (R. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio