Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2948/21 ("TXTV" d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2948/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2948/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "TXTV" d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "TXTV" d.o.o. Tuzla protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 015211 18 Uvp od 1. aprila 2021.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "TXTV" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirza Telalović advokat iz Tuzle, podnio je 13. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 015211 18 Uvp od 1. aprila 2021. godine.

2. Služba za prostorno uređenje i zaštitu okoline Grada Tuzla (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), postupajući po zahtjevu BHB Cable TV d.o.o. Lukavac za izdavanje urbanističke saglasnosti za izvođenje radova na izgradnji-postavljanju optičkog kabla, je Rješenjem broj 06/10- 23-3742/14 od 4. maja 2015. godine tom pravnom licu izdala traženu urbanistička saglasnost, a koje rješenje je u postupku postalo konačno i pravosnažno.

3. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 06/10-23-1057/16 BM od 11. februara 2016. godine odbio apelantov prijedlog za obnovu postupka u predmetu koji je okončan rješenjem od 4. maja 2015. godine.

4. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) je Rješenjem broj 12-04-3-23-19/16 od 25. marta 2016. godine odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa od 11. februara 2016. godine.

5. U upravnom sporu apelanta, kao tužioca, protiv rješenja tuženog od 25. marta 2016. godine, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu broj 03 0 U 015211 16 U od 23. marta 2018. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.

6. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv prvostepene presude od 23. marta 2018. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 1. aprila 2021. godine kojom je odbio predmetni zahtjev.

7. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je ukazao da je članom 48. Zakona o upravnom postupku propisano da je stranka osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo učestvovati u postupku. Zatim da je članom 247. stav 1. Zakona o upravnom postupku propisano da obnovu postupka može tražiti stranka, a organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan može pokrenuti obnovu postupka po službenoj dužnosti. Dalje je ukazao da je članom 71. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju i građenju propisano da se strankom u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti smatraju isključivo podnosilac zahtjeva, te vlasnik ili posjednik parcele koja neposredno graniči sa predmetnom parcelom. U tom pogledu je naveo da apelant u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti po rješenju od 4. maja 2015. godine nije bio ni podnosilac zahtjeva, niti je vlasnik a ni posjednik parcela koje se neposredno graniče sa parcelama na kojima će se vršiti radovi za koje se daje urbanistička saglasnost. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da apelant u smislu naprijed navedenih citiranih odredbi Zakona o upravnom postupku i Zakona o prostornom uređenju i građenju nema aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga za obnovu postupka i da je isti trebalo odbaciti kao podnesak koji je izjavljen od neovlaštenog lica, a ne odbiti. Međutim, Vrhovni sud je naveo da navođenje pravilnih razloga za odbacivanje (prijedloga), a donošenjem rješenja da se isti odbija ne može biti razlog za poništenje prvostepenog rješenja, jer isto nije bitno promijenilo prava i položaj apelanta u ovoj upravnoj stvari jer je posljedica za njega ista.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlog za obnovu pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli obnova postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2948/21 ("TXTV" d.o.o. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio