Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2980/21 (O. P. i D. P.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2980/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2980/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ozren Perduv i Dragana Perduv, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Ozren Perduv i Dragana Perduv protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 024911 20 Uvp od 2. juna 2021. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2980/21
1. Ozren Perduv (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 17. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 024911 20 Uvp od 2. juna 2021. godine.
2. AP-2981/21
2. Dragana Perduv (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 17. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 024911 20 Uvp od 2. juna 2021. godine.
3. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 024911 19 Uz od 27. decembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata, A.G., M.N., D.M., G.P. i S.S. za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustav RS).
4. Odlučujući o zahtjevu apelanata, A.G., M.N., D.M., G.P. i S.S. za vanredno preispitivanje rješenja prvostepenog suda od 27. decembra 2019. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 2. juna 2021. godine kojom je predmetni zahtjev S.S., M.N. i D.M. odbio, dok je zahtjev apelanata, A.G. i G.P. odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da apelanti, A.G. i G.P., kao podnosioci zahtjeva nisu blagovremeno podnijeli zahtjev. U tom smislu je ukazao da se shodno članu 62. stav 2. Zakona o upravnim sporovima protiv rješenja o odbijanju zahtjeva može se podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke u roku od osam dana, računajući od dana dostavljanja rješenja stranci. Budući da su apelanti, A.G. i G.P., kao podnosioci zahtjeva navedeno rješenja prvostepenog suda primili 25. januara 2020. godine, od kojeg dana im teče rok od osam dana, a da su zahtjev podnijeli 4. februara 2020. godine, Vrhovni sud je naveo da je protekao osmodnevni rok, jer je zadnji dan za izjavljivanje zahtjeva padao u nedjelju 2. februara 2020. godine, zbog čega se, kao zadnji dan za podnošenje zahtjeva računa ponedjeljak 3. februara 2020. godine. Također je naveo da naknadno podnesene dopune zahtjeva podnosilaca zahtjeva, pa tako i apelanata nisu razmatrane, jer su podnesene neposredno tom sudu, ali protekom roka za podnošenje zahtjeva.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporava ista odluka, donesena u istom postupku, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2980/21.
Apelacioni navodi
6. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode, između ostalog, da se i o njihovom zahtjevu moralo odlučivati u meritumu. Također zahtijevaju da im Ustavni sud dodijeli i novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koja im je prouzrokovana povredom prava na suđenje u razumnom roku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanata.
9. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju presudu Vrhovnog suda kojom je odbačen kao neblagovremen zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje rješenja prvostepenog suda. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi apelanata o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Budući da se osporenom odlukom odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tom odlukom nije odlučivalo ni o pravima apelanata iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić