Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2921/21 (J. R.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2921/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2921/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Jovo Radić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jovo Radić protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 021775 21 Gži 3 od 27. maja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovo Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Tatjana Gajić advokat iz Tuzle, podnio je 16. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 021775 21 Gži 3 od 27. maja 2021. godine.

2. Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Rješenjem broj 83 0 I 021775 14 I od 21. maja 2014. godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja (,,Bisprom“ d.o.o. Prnjavor) od 17. marta 2014. godine, na osnovu vjerodostojne isprave (mjenice), protiv apelanta kao izvršenika, na nekretninama apelanta.

3. Odlučujući po prigovoru apelanta protiv rješenja o izvršenju od 21. maja 2014. godine, Osnovni sud je Rješenjem broj 83 0 I 021775 14 I od 26. novembra 2014. godine odredio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, odgodio je izvršenje koje je određeno rješenjem od 21. maja 2014. godine, te odredio da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.

4. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 I 021775 18 P 2 od 22. oktobra 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 83 0 I 021775 19 Gži 2 od 17. aprila 2019. godine, obavezan je apelant da tužiocu („Bisprom“ doo Prnjavor) na ime isplate mjenice plati iznos od 51.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka u iznosu od 4.940,00 KM, dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa.

5. Osnovni sud je Rješenjem broj 83 0 I 021775 20 I 2 od 11. novembra 2020. godine obustavio izvršni postupak zbog nemogućnosti izvršenja, te ukinuo sve provedene izvršne radnje.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj 83 0 I 021775 20 I 2 od 8. februara 2021. godine usvojio prigovor tražioca izvršenja od 13. novembra 2020. godine i ukinuo rješenje o obustavi postupka od 11. novembra 2020. godine (odredio nastavak izvršnog postupka).

7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je ukazao da je članom 50. stav 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se prijedlog za nastavak postupka podnosi u roku od 30 dana od dana izvršnosti odluke parničnog suda, shodno članu 25. st. 1., 2., 4. i 5. ZIP-a, te da ako tražilac izvršenja u ovom roku ne stavi prijedlog za nastavak izvršenja, sud će obustaviti izvršni postupak. U vezi s tim je naveo da je tražilac izvršenja 18. juna 2019. godine uredno zaprimio (a što proizlazi iz dostavnice u spisu) presudu Okružnog suda od 17. aprila 2019. godine, kojim je pravosnažno okončan parnični postupak. Osnovni sud je ukazao da je stoga zahtjev tražioca izvršenja za nastavak izvršnog postupka od 1. juna 2019. godine blagovremen, u smislu člana 50. stav 6. ZIP-a, na koji način su ispunjeni zakonski uslovi za nastavak izvršenja u cilju ostvarenja potraživanja tražioca izvršenja u iznosima utvrđenim izvršnom ispravom - Presudom Osnovnog suda broj 83 0 I 021775 18 P2 od 22. oktobra 2018. godine.

8. Okružni sud je Rješenjem broj 83 01 021775 21 Gži 3 od 27. maja 2021. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 8. februara 2021. godine i potvrdio navedeno rješenje. U obrazloženju rješenja je naveo da je tražilac izvršenja drugostepenu presudu od 17. aprila 2019. godine (kojom je potvrđena prvostepena presuda od 22. oktobra 2018. godine) primio 18. juna 2019. godine (a što proizlazi iz dostavnice u spisu). Zatim da je tražilac izvršenja prvi podnesak kojim je, pozivajući se na citiranu presudu, tražio nastavak izvršnog postupka dostavio sudu preporučenom pošiljkom 1. juna 2019. godine, dok je naknadno podnescima od 4. jula i 17. septembra 2019. godine urgirao nastavak izvršnog postupka koji je predložio od 1. juna 2019. godine. S tim u vezi je naveo da je prvostepeni sud kod donošenja rješenja o obustavi izvršnog postupka previdio ovaj podnesak od 1. juna 2019. godine a što je, nakon utvrđenja ove činjenice, imalo za posljedicu donošenje predmetnog rješenja kojim se rješenje o obustavi izvršnog postupka stavlja van snage. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenje od 8. februara 2021. godine donio u cilju otklanjanja procesnog propusta nastalog pogrešnim zaključkom da tražilac izvršenja nije podnio prijedlog za izvršenje u zakonskom roku u smislu člana 50. stav 6. Zakona o izvršnom postupku.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da je Osnovni sud izveo pogrešan zaključak da je zahtjev tražioca izvršenja za nastavak izvršnog postupka od 1. juna 2019. godine blagovremen. Također navodi da prvostepeni sud nije pravilno utvrdio kada je nastupila izvršnost prvostepene presude, jer je propustio da utvrdi kada je apelant primio drugustepenu presudu. Apelant navodi da je apelant drugostepenu presudu primio 22. novembra 2019. godine i da je ista, shodno članu 25. stav 1. ZIP-a postala izvršna 7. decembra 2019. godine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja kojim je ukinuto rješenje o obustavi postupka i određen nastavak izvršnog postupka, tj. osporava rješenje kojim je, dakle, odlučeno samo o procesnom pitanju. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. S obzirom da se osporenom odlukom odlučivalo samo o procesnom pitanju, Ustavni sud ukazuje da se tom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2921/21 (J. R.) | Sudska praksa | Aktio