Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-663/20 (A.H.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Propisano zakonom
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-663/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 663/20, rješavajući apelaciju A. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija A. H.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 020513 16 Uvp od 19. decembra 2019. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu A. H. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu A. H. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija A. H. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 020513 16 Uvp od 19. decembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 09 0 U 020513 14 od 30. septembra 2016. godine i Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2-1980412388 od 12. marta 2014. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Šefko Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 19. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 020513 16 Uvp od 19. decembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 020513 14 od 30. septembra 2016. godine i Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj FZ3/2-1980412388 od 12. marta 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Federalnog zavoda i Federalnog zavoda - Kantonalne administrativne službe Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) zatraženo je u periodu od 11. do 13. maja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Federalni zavod su u periodu od 14. do 27. maja 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Kantonalna administrativna služba nije dostavila odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelant je pravo na penziju ostvario konačnim Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe za Hercegovačko-neretvanski kanton Mostar matični broj 1980412388-0 od 21. februara 2005. godine, u skladu sa Uredbom o povoljnijim uvjetima za stjecanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske FBiH, kao kapetan Vojske FBiH.

Predmetni postupak

6. Privremenim Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe broj 1980412388 od 12. jula 2013. godine, stavom 1. dispozitiva, apelantu, kapetanu Vojske FBiH, određen je novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije u određenom mjesečnom iznosu počev od 1. augusta 2013. godine, stavom 2. dispozitiva je određeno da penzija iz prethodnog stava predstavlja zakonski iznos penzije uz isplatni koeficijent jedan, stavom 3. dispozitiva da isplata po ovom rješenju apelantu pripada od 1. augusta 2013. godine, stavom 4. dispozitiva da će se isplata po rješenju finansirati u omjeru 50% iz sredstava podračuna na osnovu člana 126. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO), a 50% iz sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: budžet FBiH), stavom 5. dispozitiva da se isplatni koeficijent iz stava 2. rješenja određuje u zavisnosti od raspoloživih sredstava na podračunu, u smislu navedenog člana 126. Zakona o PIO i planiranih sredstava u budžetu FBiH, stavom 6. dispozitiva da, ukoliko korisnik penzije zasnuje radni odnos ili započne obavljati samostalnu djelatnost, penzija mu se neće isplaćivati za to vrijeme, i st. 7. i 8. dispozitiva da se ovim rješenjem zamjenjuje rješenje od 21. februara 2005. godine i da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

7. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-1980412388 od 12. marta 2014. godine odbijena je žalba apelanta protiv privremenog rješenja direktora Kantonalne administrativne službe od 12. jula 2013. godine.

8. Apelant je tužbom od 14. aprila 2014. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Federalnog zavoda od 12. marta 2014. godine.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 020513 14 U od 30. septembra 2016. godine tužba apelanta je odbijena.

10. Kantonalni sud je naveo da, prema stanju spisa predmeta, proizlazi da je apelant kao kapetan Vojske FBiH rješenjem od 21. februara 2005. godine ostvario pravo na prijevremenu starosnu penziju, da je u momentu prvog priznavanja prava imao čin kapetana Vojske Federacije BiH, da je na dan ponovnog određivanja visine penzije imao navršenih 48 godina života, da ukupan penzijski staž u momentu ranijeg priznavanja prava iznosi 25 godina, osam mjeseci i dva dana u koji mu je priznato i vrijeme provedeno u Oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine u određenom vremenskom periodu u dvostrukom trajanju (12/24), što iznosi sedam godina, dva mjeseca i 26 dana, i da je u ukupan penzijski staž uračunat i staž sa uvećanim trajanjem od jedne godine, 10 mjeseci i 25 dana. Zatim je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da je, u skladu sa odredbama čl. 3. i

11. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, Kantonalna administrativna služba pokrenula postupak u kome su utvrđene navedene činjenice u pogledu čina, radnog staža i godina života apelanta, te je primjenom odredaba čl. 5. i 6. st. 1. i 2., te čl. 10. i 16. navedenog zakona odlučeno kao u dispozitivu rješenja od 12. jula 2013. godine.

11. Kantonalni sud je ukazao na sadržaj odredaba čl. 5. i 6. st. 1. i 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, te da je prvostepeni organ pravilno odredio penziju apelantu kao kapetanu Vojske FBiH, množenjem iznosa utvrđene jedinstvene osnovice iz člana 5. navedenog Zakonz sa pripadajućim koeficijentom, pri čemu su prvostepeni i drugostepeni organ pravilno primijenili i član 9. stav 2. istog Zakona i dali razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud. Dalje je naveo da, uzimajući u obzir utvrđen ukupan penzijski staž apelanta, koji on i ne osporava, primjenom člana 6. stav 7. navedenog zakona, pravilno je navedeni iznos umanjen za odgovarajući procenat i utvrđena penzija apelanta.

12. Kantonalni sud je ukazao na sadržaj čl. 10. i 16. st. 4., 5. i 7. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata. Zatim je ukazao da je članom 11. stav 1. navedenog zakona propisano da je Federalni zavod dužan u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, prema službenoj dužnosti provesti postupak i donijeti nova rješenja korisnicima prava na povoljniju penziju iz člana 3. tog Zakona, nad kojima je okončan postupak kontrole, u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite. Dalje je naveo da za korisnike iz člana 3. istog Zakona nad kojima nije okončan postupak kontrole u skladu sa pomenutim Zakonom o kontroli, Federalni zavod u istom roku donijet će privremena rješenja do okončanja postupka kontrole zakonitosti, te da je prvostepeni organ postupio u skladu sa navedenom zakonskom odredbom kada je pokrenuo postupak za određivanje novog iznosa penzije apelantu. Kantonalni sud je naveo da je Federalni zavod u obrazloženju osporenog rješenja pravilno konstatirao da su pitanja koja se odnose na oduzimanja, smanjenja i ograničenja prava na penziju, te pitanja u vezi saizmjeneom pravosnažnih rješenja i pitanja koja se odnose na doprinose i finansiranje penzij regulirana navedenim Zakonom o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, koji je lex specialis u odnosu na druge propise. Kantonalni sud je istakao da apelant u tužbi ne osporava činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku u odnosu na utvrđene godine života apelanta, te ukupan penzijski staž do dana prestanka osiguranja, pa imajući u vidu citirane zakonske odredbe i navedene nesporno utvrđene činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, prvostepeno i osporeno rješenje zasnivaju se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

13. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 020513 16 Uvp od 19. decembra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

14. Vrhovni sud je naveo da su osnovica i način obračuna penzije propisani odredbom iz člana 6. st. 1. i 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, a ne članom 9. stav 2. navedenog zakona, kako to apelant pogrešno smatra. Zatim je ukazao na sadržaj odredbe člana 6. stav 1. navedenog zakona, te naveo da je, u konkretnom slučaju, apelant pravo na penziju ostvario konačnim rješenjem od 21. februara 2005. godine, u skladu sa Uredbom o povoljnijim uvjetima za stjecanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske FBiH kao kapetan Vojske FBiH. Dalje je naveo da je stoga prvostepeni sud pravilno zaključio da su i drugostepeni i prvostepeni organ pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi iz člana 6. stav 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, kada su visinu prijevremene povoljnije starosne penzije apelantu odredili u skladu sa pripadajućim koeficijentom predviđenog za čin kapetana, kako je riješeno u momentu prvog ostvarivanja prava na penziju.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

15. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. Apelant smatra da ispunjava uvjete iz člana 9. stav 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, po kojem osnovu bi iznos na ime mjesečne penzije bio mnogo veći nego što je ostvario. Pored navedenog, smatra da se trebalo utvrditi da je apelant penzionisan sa formacijskim činom pukovnika, a ne da se primjenjuje formacijski čin kapetana, kako je to navedeno u rješenju. Apelant navodi da je Vrhovni sud nakon razmatranja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke potvrdio presudu Kantonalnog suda, te na taj način napravio istu grešku, te u svojoj odluci paušalno obrazložio predmetnu pravnu stvar i utvrdio da je Kantonalni sud pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je nanio štetu apelantu. Apelant istovremeno ističe i da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek zbog dužine trajanja postupka, jer inicijalni pravni akt datira iz 2013. godine, a posljednja odluka je uručena apelantu 31. januara 2020. godine, što je apsolutno dug period koji je ušao u osmu godinu trajanja. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

b)Odgovor na apelaciju

16. Vrhovni sud je ponovio obrazloženje koje je naveo u osporenoj presudi, te naveo da iz navedenih razloga smatra da je apelacija neosnovana.

17. Kantonalni sud je naveo da nije došlo do kršenja apelantovih prava na koja je ukazao u apelaciji, a iz razloga navedenih u obrazloženju osporene presude kod kojih u cijelosti ostaje.

18. Federalni zavod je naveo tok postupka, te istakao da je apelantu u okviru zakonskih propisa omogućeno određivanje novog iznosa prijevremene povoljnije starosne penzije koja se u kontinuitetu uredno isplaćuje, te da postupanjem Federalnog zavoda nije povrijeđen zakon, niti su povrijeđena ustavna prava stranke. Predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije BiH" br. 41/13 i 90/17) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije BiH" broj 41/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

IV. OSNOVICA I NAČIN OBRAČUNA PENZIJA

Član 6. st. (1) i (2) Penzija se određuje množenjem iznosa utvrđene osnovice iz člana 5. ovog zakona sa pripadajućim koeficijentom iz stava (2) (za pripadnike vojske) ili stava (3) (za pripadnike policije) ili stava (4) (za državne službenike, namještenike i civilna lica).

Pripadajući koeficijent za pripadnike vojske, na osnovu ličnog, odnosno formacijskog čina (ako je poslove formacijskog čina obavljao najmanje 12 mjeseci), a šta je za njega povoljnije u momentu prvog ostvarivanja prava na penziju.

Činovi Pripadajući koeficijent Kapetan 1,8 Pukovnik 2,2 Član 9.

(1) Pravo na penziju prema ovom zakonu mogu ostvariti samo lica koja to pravo nisu ostvarila prema drugim propisima u Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, lica koja su vršila dužnost komandanta ranga bataljona ili višeg ranga, načelnika štaba i zamjenika komandanta u jedinicama ranga brigade istog ili višeg ranga i ako su navedene dužnosti vršili najmanje 12 mjeseci (nezavisno da li je to bilo u kontinuitetu), kao i pripadnici policije iz člana 4. tačka 1. ovog zakona mogu koristiti prava prema ovom zakonu ako je to za njih povoljnije.

20. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

6. Načelo efikasnosti Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

14. Ekonomičnost postupka Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

21. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

5. Ostale odredbe postupka Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

22. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 09 0 U 020513 16 Uvp od 19. decembra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Vrhovnog suda apelant je primio 31. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 19. februara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant navodi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se radi o postupku ostvarivanja prava apelanta na prijevremenu povoljniju starosnu penziju, dakle, nesporno je da se radi o predmetu građanskopravne prirode, te stoga apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na osporene odluke

31. Ustavni sud zapaža da apelant povredu navedenog prava nalazi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, te proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja Federalnog zavoda od 12. marta 2014. godine kojim je odbijena žalba apelanta protiv privremenog rješenja Kantonalne administrativne službe od 12. jula 2013. godine donesenog po službenoj dužnosti u postupku određivanja novog iznosa prijevremene penzije. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda, koja je konačna u predmetnom postupku, slijedi da su osnovica i način obračuna penzije propisani odredbom iz člana 6. st. 1. i 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, a ne članom 9. stav 2. istog zakona, kako to apelant pogrešno smatra. Osim toga, iz obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da je u konkretnom slučaju apelant kao kapetan Vojske FBiH pravo na penziju ostvario konačnim rješenjem od 21. februara 2005. godine u skladu sa Uredbom o povoljnijim uvjetima za stjecanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske FBiH, pa je prvostepeni sud pravilno zaključio da su i drugostepeni i prvostepeni organ pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi iz člana 6. stav 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata,kada su visinu prijevremene povoljnije starosne penzije apelantu odredili u skladu sa pripadajućim koeficijentom predviđenog za čin kapetana, kako je riješeno u momentu prvog ostvarivanja prava na penziju. Imajući u vidu navedeno, te sadržaj navedenih relevantnih odredaba Ustavni sud nalazi da nisu osnovani apelantovi navodi vezanoi za proizvoljnost u utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni prava u predmetnom postupku.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke.

U odnosu na navode o dužini trajanja postupka Relevantni principi

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je u postupku određivanja novog iznosa prijevremene penzije (po službenoj dužnosti) Kantonalna administrativna služba donijela privremeno rješenje od 12. jula 2013. godine, a da je predmetni postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 19. decembra 2019. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao šest godina i oko pet mjeseci, što je period koje će ispitati Ustavni sud.

Analiza dužine trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju radi se postupku određivanja novog iznosa prijevremene penzije (po službenoj dužnosti). S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazivali da se radi o složenom postupku. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta jer je o ishodu tog postupka zavisila visina iznosa penzije apelanta. Osim toga, Ustavni sud nalazi da iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu postupka.

37. Ustavni sud zapaža da je Kantonalna administrativna služba 12. jula 2013. godine donijela rješenje u postupku određivanja novog iznosa prijevremene penzije (po službenoj dužnosti) protiv kojeg je podnesena žalba, te da je postupak po žalbi pred Federalnim zavodom trajao osam mjeseci. Odlučujući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi, Kantonalni sud je donio presudu nakon dvije godine i oko pet mjeseci (računajući od dana kada je podnesena tužba). Analizirajući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je postupak po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke trajao duži period, odnosno da je Vrhovni sud donio presudu nakon tri godine i oko tri mjeseca (računajući od donošenja presude Kantonalnog suda). Pri tome Ustavni sud zapaža da se Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju uopće nije osvrnuo na apelacione navode koji se tiču dužine trajanja predmetnog postupka.

38. S obzirom na navedeno, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud nalazi da je u postupku koji je značajan za apelanta, koji je trajao šest godina i oko pet mjeseci, dužini trajanja postupka doprinijela pasivnost Vrhovnog suda koji je odluku po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke donio tek nakon tri godine i oko tri mjeseca, za što u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakve razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.

39. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

40. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. juna 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine i broj AP 1888/18 od 11. marta 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

43. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

44. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se argumentacija u smislu povrede ovih prava zasniva na istim tvrdnjama kao i u odnosu na pravo na pravično suđenje (proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava), koje navode je Ustavni već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

45. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa pravom na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu, također, došlo i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak određivanja novog iznosa prijevremene penzije trajao šest godina i oko pet mjeseci, pri čemu je dužini trajanja doprinijela pasivnost Vrhovnog suda pred kojim je postupak trajao tri godine i oko tri mjeseca, a koji za to nije dao bilo kakve razloge.

47. Suprotno tome, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte ovog prava i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u situaciji kada nisu osnovani apelantovi navodi vezani za proizvoljnost u utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni prava u predmetnom postupku.

48. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-663/20 (A.H.) | Sudska praksa | Aktio