Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4141/20 (B.Z.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4141/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 4141/20, rješavajući apelaciju koju je podnio B. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio B. Z.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 072015 17 Gž od 17.

maja 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da B. Z. u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant B. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 16. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 P 072015 17 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 3. februara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. februara 2021. godine, a 15. juna 2021. godine dostavio je drugostepenu presudu. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 2. decembra 2016. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv JP „Elektroprivreda Bosne i Hercegovine“ d.d. Sarajevo, ZD RMU „Đurđevik“ d.o.o. Đurđevik (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

6. Općinski sud je Presudom broj 33 0 P 072015 16 P od 2. oktobra 2017. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da na ime materijalne štete zbog umanjena vrijednosti objekata (porodične kuće, štale) apelantu isplati iznos od 214,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Odbio je kao neosnovan preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se obaveže tuženi da na ime totalne štete na apelantovoj imovini za objekte (porodičnu kuću, štalu i drvenu šupu) apelantu isplati ukupan iznos od 11.758,35 KM, zbog umanjenja vrijednosti zemljišta na parcelama bliže označenim u izreci presude isplati iznos od 1.500,00KM, za izgubljenu korist od voća iznos od 150,00 KM godišnje i za izgubljenu korist od poljoprivrednih usjeva iznos od po 90,00 KM godišnje počevši od 2. decembra 2013. godine pa do izrade nalaza, kao i da mu naknadi troškove postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom (stav I). Odbio je kao neosnovan apelantov eventualni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da na ime totalne štete na apelantovoj imovini za objekte (porodičnu kuću, štalu i drvenu šupu) isplati apelantu ukupan iznos od 12.000,00 KM, za poljoprivredno i šumsko zemljište na parcelama bliže označenim u izreci presude ukupan iznos od 3.100,00 KM, za voće, ukrasno bilje iznos od 1.100,00 KM, uz naknadu troškova postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom (stav II). Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 262,14 KM (stav III).

7. Apelant i tuženi su izjavili žalbe protiv prvostepene presude 23. oktobra, odnosno 7. novembra 2017. godine, nakon čega je predmetni spis 20. decembra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 P 072015 17 Gž od 17. maja 2021. godine odbio apelantovu žalbu, a žalbu tuženog uvažio i preinačio prvostepenu presudu u stavu I i III izreke tako što je odbio apelantov osnovni tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da na ime materijalne štete zbog umanjena vrijednosti objekata (porodične kuće, štale i drvene šupe) apelantu isplati iznos od 8.360,00 KM, zbog umanjenja vrijednosti zemljišta na parcelama bliže označenim u izreci presude isplati iznos od 1.500,00KM, za izgubljenu korist od voća iznos od 150,00 KM godišnje i za izgubljenu korist od poljoprivrednih usjeva iznos od po 90,00 KM godišnje počevši od 2. decembra 2013. godine pa do izrade nalaza, kao i da mu naknadi troškove postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 KM. Potvrdio je prvostepenu presudu u preostalom odbijajućem dijelu sadržanom u stavu II izreke (eventualni tužbeni zahtjev). Odbio je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je opisao tok postupka do podnošenja apelacije i ukazao na to da Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost budući da nije odlučio o izjavljenim žalbama apelanta i tuženog iako je proteklo više od dvije godine i 10 mjeseci od dana prijema predmetnog spisa na postupanje po žalbama, te da je ukupnom dužinom postupka više od tri godine i 11 mjeseci prekoračen razuman rok za pravosnažno okončanje tog postupka. Zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelant potražuje naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je tom sudu 20. decembra 2017. godine dostavljen predmet na odlučivanje po žalbama apelanta i tuženog izjavljenih protiv Presude Općinskog suda broj 33 0 P 072015 16 P od 2. oktobra 2017. godine. Također je naveo da navedeni predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za prvi kvartal 2021. godine, niti je bio evidentiran u prethodnim planovima rješavanja predmeta, ali da će, nezavisno od toga, predmet biti uzet u rad u roku od tri mjeseca, iako se ne radi o predmetu koji je hitan po zakonu (materijalna šteta), te nakon održane sjednice vijeća donijet odluku po žalbama apelanta i tuženog.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

15. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].

Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od podnošenja tužbe 2. decembra 2016. godine, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 17. maja 2021. godine, dakle period od četiri godine i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku u kojem je apelant podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

25. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud prvostepenu odluku donio u periodu od 10 mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu. Navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka jer se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje, koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbama apelanta i tuženog izjavljenim protiv prvostepene presude donio tek nakon tri godine i pet mjeseci, računajući od dana prijema spisa predmeta na Kantonalni sud. Kao opravdanje za nedonošenje odluke u razumnom roku Kantonalni sud je naveo svoju obavezu postupanja po Planu rješavanja starih predmeta. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema kriteriju starosti“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu činjenicu da je žalbeni postupak trajao daleko duže u odnosu na prvostepeni postupak (pred kojim se, dakle, provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao četiri godine i pet mjeseci, a pri tome Kantonalni sud, koji je o žalbama stranaka protiv prvostepene presude odlučivao tri godine i pet mjeseci i time u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugom trajanju predmetnog postupka, nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4141/20 (B.Z.) | Sudska praksa | Aktio