Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2830/21 (S. M.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2830/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2830/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Stefan Mačkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stefan Mačkić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 034282 20 U od 7. juna 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stefan Mačkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 4. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 034282 20 U od 7. juna 2021. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 034282 20 U od 3. marta 2020. godine naloženo je apelantu kao tužiocu da u ostavljenom roku uredi i dopuni svoj zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine podnesen tom sudu 3. decembra 2019. godine, na način propisan članom 69. u vezi sa članom 70. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH" br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10; u daljnjem tekstu: Zakon), uz upozorenje da će zahtjev odbaciti ako ga apelant vrati bez ispravke i dopune.
3. Apelant je 16. marta 2020. godine dostavio Sudu BiH podnesak naslovljen kao uređenje tužbe.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 034282 20 U od 19. marta 2020. godine vraćen je apelantu zahtjev i naloženo mu da u ostavljenom roku uredi i dopuni svoj zahtjev na način propisan članom 69. u vezi sa članom 70. stav 2. Zakona, uz upozorenje da će zahtjev odbaciti ako ga apelant vrati bez ispravke i dopune.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 034282 20 U od 7. juna 2021. godine odbačen je kao neuredan apelantov zahtjev od 3. decembra 2019. godine.
6. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je ukazao da je odredbama člana 24. st. (1) i (2) Zakona propisano da će predsjednik sudskog vijeća, ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, pozvati tužioca, prema potrebi i preko drugog suda u Bosni i Hercegovini, da u ostavljenom roku otkloni nedostatke u tužbi. Pri tome će ga poučiti šta i kako treba da učini i ukazati mu na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda, te da će sud, ako tužilac u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni konačni upravni akt po zakonu ništavan. Sud BiH je naveo da je apelant rješenje od 19. marta 2020. godine uredno zaprimio 24. marta 2020. godine, ali da u ostavljenom roku od osam dana nije postupio po nalogu tog suda i nije svoj zahtjev uredio na način kako je to od njega zahtijevano. U tom pogledu je ukazao da je članom 70. stav 2. Zakona propisano da se u zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje navodi radnja, mjesto i vrijeme kada je izvršena, institucija, odnosno javna agencija ili korporacija kod koje je ta radnja učinjena, podaci o službenom licu, odnosno odgovornom licu koje je to učinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom. S obzirom da je potrebno da zahtjev jasno sadrži sve pobrojane elemente iz člana 70 stav 2. Zakona da bi se moglo postupiti po zahtjevu, što u konkretnom zahtjevu apelanta nije slučaj, Sud BiH je odlučio kao u dispozitivu.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9 Evropske konvencije, prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, opću zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te čl. 2., 14., 19., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 24. u vezi sa članom 70. stav 2. Zakona, postupi po nalogu suda i u ostavljenom roku uredi svoj zahtjev. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sud nije odlučivao o osnovanosti apelantovog zahtjeva, već je isti odbacio iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u ostavljenom roku postupio po nalogu suda i nije svoj zahtjev uredio na način kako je to od njega zahtijevano. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP- 1660/10 od 21. jula 2010. godine).
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić