Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1978/20 (N. P.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Upravni postupak
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1978/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopotpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP 1978/20, rješavajući apelaciju Novice Prodanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavao (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Novica Prodanović.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja postupka koji se vodi pred Ministarstvom građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona kao predmet broj UPI-09-04-25-55/07.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Ministarstvu građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj UPI-09-04-25-55/07, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Novici Prodanoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Ministarstvu građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Novica Prodanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 11. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne duljine trajanja postupka odlučivanja o zahtjevu za donošenje rješenja kojim se zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana i po prijedlogu za dozvolu izvršenja Rješenja broj UPI-09-04-55/07 od 5. rujna 2007. godine i uvođenja apelanta u posjed predmetnog stana oslobođenog od osoba i stvari.

2. Također, apelant je 9. srpnja 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjenama činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom postupku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog ministarstva prostornog uređenja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) zatraženo je 5. srpnja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo 8. srpnja 2020. i 12. ožujka 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

4. Federalno ministarstvo je 21. srpnja 2020. godine dostavilo odgovor na apelaciju, dok na dopise Ustavnog suda od 8. srpnja 2020. i 12. ožujka 2021. godine Ministarstvo u ostavljenom roku nije dostavilo odgovore.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Postupajući po zahtjevu apelanta za donošenje rješenja kojim se zamjenjuje ugovor o korištenju stana, Ministarstvo je 5. rujna 2007. godine donijelo Rješenje broj UPI-09-04-55/07 kojim je, između ostalog, utvrđeno da je apelant nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, na koje rješenje je „Aluminij“ d.d. Mostar izjavio priziv, koji je 23. listopada 2007. godine drugostupanjsko tijelo odbilo svojim Rješenjem broj UPII-05-23-5-127/07, protiv kojeg je „Aluminij“ d.d. Mostar podnio tužbu Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljenjem tekstu: Kantonalni sud).

7. Kantonalni sud je 1. veljače 2008. godine donio Presudu broj 07 0 U 000055 07 U kojom je tužbu „Aluminija“ d.d. Mostar odbio kao neutemeljenu.

8. Apelant je 29. veljače 2008. godine Ministarstvu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja Rješenja broj UPI-09-04-55/07 od 5. rujna 2007. godine i uvođenje apelanta u posjed predmetnog stana oslobođenog od osoba i stvari.

9. Ministarstvo je, postupajući po navedenom prijedlogu, 6. listopada 2017. godine donijelo Rješenje broj UPI-09-04-25-55/07 kojim je, između ostalog, utvđeno da B.Š. (u daljenjem tekstu: korisnik stana) bespravno koristi stan, te da je dužan iseliti se iz stana u roku od 15 dana i predati u nesmetani posjed apelanta, na koje rješenje je korisnik stana izjavio priziv, koji je 31. siječnja 2018. godine drugostupanjsko tijelo odbilo svojim Rješenjem broj UPII/05-23-5-127/07, protiv kojeg je korisnik stana podnio tužbu Kantonalnom sudu.

10. Kantonalni sud je 10. rujna 2020. godine donio Presudu broj 07 0 U 015100 18 U kojom je tužbu korisnika stana odbio kao neutemeljenu.

11. Ministarstvo je 14. prosinca 2020. godine donijelo zaključak o dozvoli izvršenja broj UPI- 09-04-25-55/07 kojim je, između ostalog, utvrđeno da je Rješenje broj UPI 09-04-25-55/07 od 5. rujna 2007. godine postalo izvršno 14. veljače 2018. godine, te da će se, ukoliko se korisnik stana dragovoljno ne iseli iz predmetnog stana, pristupiti prisilnom izvršenju koje će se obaviti u četvrtak, 28. siječnja 2021. godine.

12. Navedeno Ministarstvo je u četiri navrata (28. siječanj, 9. travanj, 20. svibanj i 25. lipanj 2021. godine) bezuspješno zakazivalo izvršenje zaključka o dozvoli izvršenja od 14. prosinca 2020. godine (radi iseljenja korisnika stana i predaje ključeva predmetnog stana punomoćniku apelanta).

13. Prema stanju u spisu, postupak je u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja upravnog postupka, došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelant je detaljno naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetnu apelaciju podnosi jer mu nadležna tijela uprave već niz godina nisu priznala prava koja je stekao na temelju rješenja Ministarstva od 5. rujna 2007. godine. Navodi da je podnio zahtjev radi vraćanja u posjed stana. Ukazuje da, u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, svi nositelji stanarskog prava u Bosni i Hercegovini po pravilu imaju pravo povrata svojih predratnih stanova. Apelant ukazuje da se postupak nepotrebno odugovlači jer se iz svih dostavljenih isprava nedvojbeno može zaključiti da je došlo do navedene povrede. Navodi da je 23. studenog 2010. i 28. rujna 2015. godine Federalnom ministarstvu podnio prizive zbog šutnje administracije, odnosno uprave, i zahtjev za inspekcijski nadzor, te u više navrata nadležnom Ministarstvu urgencije. Smatra da je postupak u ovome slučaju prešao granice razumnog roka zbog čega apelant smatra da mu pripada pravo na kompenzaciju na ime nematerijalne štete, a osobito imajući u vidu da se radi o predmetu stambene naravi, koji imaju prioritet pri rješavanju.

15. Također, apelant je 9. srpnja 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promijenama činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom postupku. U navedenom podnesku je, između ostalog, obavijestio Ustavni sud da Ministarstvo ne provodi zaključak o dozvoli izvršenja od 14. prosinca 2020. godine, da je četiri puta zakazivano njegovo izvršenje, te da su ona odgođena, kao i da mu nisu izneseni razlozi zbog kojih je do toga došlo.

b) Odgovori na apelaciju

16. Federalno ministarstvo je navelo da je 31. siječnja 2018. godine odbilo priziv korisnika predmetnog stana koji je pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom. Navodi da postupak izvršenja rješenja provodi prvostupanjsko tijelo uprave, te ističe da nije odugovlačio postupak.

17. Na dopis Ustavnog suda od 8. srpnja 2020. i 12. ožujka 2021. godine Ministarstvo u ostavljenom roku nije dostavilo odgovore.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Načelo efikasnosti Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Ekonomičnost postupka Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u upravnom postupku koji je u tijeku. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant navodi da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stava 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

25. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Period koji se uzima u obzir

26. Prema članku 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. Ustavni sud zapaža da apelant isključivo osporava duljinu trajanja postupka od 5. rujna 2007. godine (kada je Ministarstvo donijelo rješenje kojim je apelantu utvrđeno stanarsko pravo na predmetnom stanu), te će Ustavni sud, imajući u vidu navedeno, razmatrati duljinu trajanja predmetnog postupka od 5. rujna 2007. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda Ddakle, period od oko 14 godina.

Analiza duljine trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora pokrenutog zbog donošenja rješenja kojim se zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, a kasnije i zbog prijedloga za dozvolu izvršenja Rješenja broj UPI-09-04-55/07 od 5. rujna 2007. godine i uvođenja apelanta u posjed predmetnog stana oslobođenog od osoba i stvari, koji se može smatrati relativno složenim imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti. U svezi s tim, imajući u vidu prirodu predmetne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od većeg značaja za apelanta.

28. Analizirajući duljinu postupka, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da je apelant podnio zahtjev za donošenje rješenja kojim se zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana i da je naknadno 29. veljače 2008. godine Ministarstvu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja Rješenja broj UPI-09-04-55/07 od 5. rujna 2007. godine i uvođenja apelanta u posjed stana oslobođenog od osoba i stvari. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenom postupku za ostvarenje apelantovih prava na predmetnom stanu u tijeku kojeg je prvostupanjsko tijelo donijelo dva rješenja i jedan zaključak o dozvoli izvršenja, zatim, drugostupanjsko tijelo je donijelo dva rješenja u prizivnom postupku i Kantonalni sud dvije presude. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su drugostupanjsko tijelo uprave, te nadležni sud u relativno razumnim rokovima donosili svoje odluke, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Međutim, s druge strane, Ustavni sud, isto tako, zapaža da je Ministarstvu trebalo dulje od devet godina da odluči o apelantovom prijedlogu za izvršenje, što svakako nije u skladu sa procesnim zakonom, niti sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitnost u postupanju, te je navedeno postupanje Ministarstva u predmetnom postupku nesumnjivo doprinijelo duljini njegovog trajanja. Pri tome Ustavni sud ukazuje da Ministarstvo nije dostavilo informaciju, odnosno odgovore na dopise Ustavnog suda od 8. srpnja 2020. i 12. ožujka 2021. godine, kojim bi izložilo i opravdalo svoje postupanje u navedenom periodu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za duljinu predmetnog postupka koji traje dulje od 14 godina u konkretnom slučaju snosi prvostupanjsko tijelo uprave koje nije vodilo postupak bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (članak 14.). S druge strane, ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja postupka. Naime, iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant u konkretnom predmetu podnosio Federalnom ministarstvu prizive zbog šutnje administracije, odnosno uprave i zahtjev za inspekcijski nadzor, te u više navrata nadležnom Ministarstvu urgencije s ciljem okončanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, promatrano u cjelini, traje oko 14 godina i još uvijek nije okončan na način da je apelant uveden u posjed predmetnog stana, niti je izvjesno kada će to biti, a od većeg je značaja za apelanta, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju tijela uprave, odnosno Ministarstvu koje nije vodilo postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku, te nije postupilo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, učinkovito i bez nepotrebnog odugovlačenja.

29. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja predmetnog postupka.

k

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne iHercegovine (npr. Vidi, Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. studenog2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019.godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine),dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidjeti, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 kod 19. veljače 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

34. Obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak traje oko 14 godina i još uvijek nije okončan, a od većeg je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret tijelu uprave, odnosno Ministarstvu koje nije vodilo postupak onako kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku, te nije postupalo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, učinkovito i bez nepotrebnog odugovlačenje.

36. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1978/20 (N. P.) | Sudska praksa | Aktio