Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1127/20 (Grad Tuzla)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1127/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-1127/20, rješavajući apelaciju Grada Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grada Tuzle podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 015465 16 Gž od 9. marta 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Grad Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 24. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Dn 015465 16 Gž od 9. marta 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli, Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Dn-l5-000 672 od 16. marta 2015. godine, na osnovu člana 338. i 339. Zakona o stvarnim pravima, dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u ,,B“ listu zemljišno knjižnog uloška broj 2875 KO Tuzla na parceli označenoj kao kč.br. 1694/7, površine 187 u korist podnosioca zahtjeva I.B. sa 1/1.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Dn 015465 16 Gž od 9. marta 2020. godine, odbačena je apelantova žalba kao neblagovremena.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 67. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBIH [radi se o očiglednoj greški u pisanju (permutaciji brojeva) jer je navedeno pitanje regulisano odredbom člana 76. stav 1.] propisano da protiv odluke zemljišnoknjižnog referenta, osim u slučajevima pogrešnog upisa iz člana 60. stav 1. i 2. ovog zakona, zainteresovana stranka može kod nadležnog suda uložiti žalbu u roku od 15 dana, te da rok počinje teći od dana prijema prepisa odluke ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe. Dalje je naveo da u pravnoj pouci sadržanoj u prvostepenom rješenju stoji da je protiv tog rješenja dozvoljena žalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Također je ukazao da iz podataka spisa prvostepenog suda slijedi da je apelantu 30. marta 2015. godine uručeno prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je istaknuo da navedeno znači da je rok za žalbu na doneseno rješenje prema odredbi „člana 67. stav 1.“ Zakona o zemljišnim knjigama FBIH, za apelanta počeo teći od 31. marta 2015. godine, te je zadnji dan tog roka padao na utorak, 14. april 2015. godine. Kako iz podataka spisa prvostepenog suda, prijemnog pečata sa žalbe apelanta slijedi da je apelant uložio žalbu 21. aprila 2015. godine u 15 i 39 sati, kao i iz popratnog akta zemljišnoknjižnog referenta od 22. jula 2016. godine, da je apelant uložio žalbu 21. aprila 2015. godine, Kantonalni sud je zaključio da je apelantova žalba neblagovremena jer je podnijeta po isteku roka za njeno izjavljivanje.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Povredu navedenog prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni odredaba ZPP. S tim u vezi, ukazuje da iz dokaza – žalbe protiv prvostepenog rješenja proističe da je žalba sačinjena 1. aprila 2015. godine i da je blagovremeno 1. aprila 2015. godine u 15,39 sati predana Općinskom sudu.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da je žalbu protiv prvostepenog rješenja blagovremeno predao 1. aprila 2015. godine, za razliku od utvrđenja Kantonalnog suda u osporenoj odluci da je žalba predana 21. aprila 2021. godine. U prilog svojim navodima, apelant je uz apelaciju dostavio kopiju žalbe protiv prvostepenog rješenja, na kojem se nalazi slabo vidljiv otisak pečata i preko kojeg je rukom napisano: „15,39 1.4.2015.“ S tim u vezi, na traženje Ustavnog suda, Općinski sud je dostavio spis predmeta, u kojem se nalazi žalba apelanta protiv prvostepenog rješenja na kojoj se nalazi slabo vidljiv otisak pečata Općinskog suda i na njemu rukom napisano „15,39 21.4.2015.“, kao i dopis Općinskog suda o dostavi spisa Kantonalnom sudu, u kojem je navedeno da je apelant 21. aprila 2015. godine podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja Kako je dakle apelant žalbu protiv prvostepenog rješenja podnio nakon isteka roka od 15 dana, koji rok je naveden u pouci o pravnom lijeku prvostepenog rješenja i propisan u članu 76. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u osporenoj odluci Kantonalni sud je vjerovatno omaškom naveo član 67.), Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu i da se stoga apelacija ne može razmatrati. Imajući u vidu navedeni zaključak, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su pokretali slična pravna pitanja u kontekstu ocjene navoda vezanih za kršenje prava na suđenje u razumnom roku u situaciji kad je izvjesno da apelant zbog vlastitog propusta neće ishoditi meritornu-konačnu odluku iako je to osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-2976/15 od 20. jula 2016. godine, tač. 6.-8., dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova ne može razmatrati ni navode apelanta o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić