Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2794/21 (E. T.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Uređenje međa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2794/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2794/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ekrem Topalović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ekrem Topalović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 V 020452 21 Gž 2 od 2. juna 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 V 020452 20 V 3 od 29. marta 2021.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ekrem Topalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Jasmin Alikadić advokat iz Sarajeva, podnio je 5. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 V 020452 21 Gž 2 od 2. juna 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 V 020452 20 V 3 od 29. marta 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uređena je međa između nekretnine apelanta kao predlagača i nekretnine protivnika predlagača M.T. (nekretnine bliže označene u dispozitivu rješenja) po osnovu posljednjeg mirnog posjeda na način bliže opisan u dispozitivu rješenja, a sve prema skici lica mjesta vještaka iz oblasti geodezije od 24. februara 2021. godine i nalazu i mišljenju od 8. marta 2021.godine koja čini sastavni dio rješenja (stav I); Uređena je međa između nekretnina apelanta i nekretnine protivnika predlagača M.T. i F.T. (nekretnine bliže označene u dispozitivu rješenja) po osnovu sporazuma stranaka na način bliže opisan u dispozitivu rješenja, a sve prema skici lica mjesta vještaka iz oblasti geodezije od 24. februara 2021. godine i nalazu i mišljenju od 8. marta 2021.godine koja čini sastavni dio rješenja (stav II); Također, uređena je međa između nekretnine apelanta i nekretnina protivnika predlagača M.T. i F.T. (nekretnine bliže označene u dispozitivu rješenja) po osnovu posljednjeg mirnog posjeda na način bliže opisan u dispozitivu rješenja, a sve prema skici lica mjesta vještaka iz oblasti geodezije od 24. februara 2021. godine i nalazu i mišljenju od 8. marta 2021.godine koja čini sastavni dio rješenja (stav III).

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je ukazao da je članom 69. stav 1. Zakona o stvarnim pravima propisano da ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u vanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među. Zatim da je stavom 2. istog člana propisano da će sud na licu mjesta označiti među međašnim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi – prema pravičnoj ocjeni. Kada su u pitanju nekretnine apelanta i nekretnine protivnika predlagača iz stava prvog dispozitiva rješenja, prvostepeni sud je utvrdio da se između ovih nekretnina nalazi betonska ograda (cokla sa željeznim šipkama) i koja u cijelosti razgraničava predmetne nekretnine i to na osnovu opažanja na licu mjesta kao i izjava stranaka koji su imali identične izjave daje betonska ograda (cokla) izgrađena 1982. godine. S obzirom da stranke izjavile da nekretnine koriste nesmetano, te da se ograda nije prelazila, prvostepeni sud je nesporno utvrdio posljednji mirni posjed između ovih nekretnina. Prvostepeni sud je naveo da su apelant i protivnici predlagača postigli sporazum u ovog predmetnom postupku uređenja međa između nekretnina apelanta i nekretnine protivnika predlagača iz stava drugog dispozitiva rješenja, zbog čega je taj sud tačke obilježio željeznim šipkama zabodenim u zemlji. U odnosu na uređenje međe između nekretnine apelanta i nekretnina protivnika predlagača iz stava trećeg dispozitiva, prvostepeni sud je naveo da je utvrdio opažanjem na licu mjesta da su parcele protivnika predlagača uzorane, obrađene, da su na graničnom dijelu sa nekretninom apelanta nivelacijski više. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da je odluku u ovom dijelu donio kao u izreci jer je evidentno da stranke nisu vršile pomjeranje međašnih oznaka, da je opažanjem granični kameni starijeg datuma i fiksno zaboden u zemlju, pri čemu je vještak izjavio da je stanje ove međašne oznake nepromijenjeno od 1979. godine, a kojem mišljenju vještaka je taj sud poklonio jer se radi o stručnom mišljenju vještaka geodetske struke koji je na osnovu mjerenja i evidencionih pokazatelja potvrdio faktičko stanje na licu mjesta ovog graničnika. Prvostepeni sud je naveo da je u skladu sa opažanjem na licu mjesta, nalazom i mišljenjem vještaka na licu mjesta kao i izjavama protivnika predlagača, kojima je poklonio vjeru, utvrdio posljednji mirni posjed između nekretnina apelanta i protivnika predlagača. U tom pogledu je naveo da je ovo pravična podjela, jer su protivnici predlagača saglasni sa ovakvim pravcem, do tog dijela obrađuju svoju zemlju, te je u većem dijelu u skladu sa snimanjem koje datira od preko 40 godina, pri čemu apelant ni u kom slučaju nije oštećen, jer nije dobio manje od ucrtanih planova, te naglasio da apelant ne vrši obrađivanje zemlje i da nije tokom postupka dokazao potrebu radi drugačijim pravcem razgraničenja. Zbog navedenog, prvostepeni sud je donio odluku da se ova međašna linija uredi po posljednjem mirnom posjedu.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, u skladu sa članom 69. stav 2. Zakona o stvarnim pravima, uredio među na način opisan u dispozitivu prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud među između nekretnina apelanta i nekretnina protivnika predlagača M.T. utvrdio na osnovu posljednjeg mirnog posjeda kada je utvrdio da na tom dijelu već postoji betonska cokna sa željeznim šipkama, a pravcem kako je opisan u stavu prvom dispozitiva, o čemu je dao razloge koje prihvata i taj sud, a što nije dovedeno u sumnju apelantovim navodima. Kada je u pitanju uređenje međe između nekretnina apelanta i nekretnina protivnika predlagača (M.T. i F.T.) po sporazumu stranaka iz stava drugog dispozitiva rješenja, Kantonalni sud je naveo da iz zapisnika sa ročišta na licu mjesta jasno proizlazi da su se apelant i protivnici predlagača saglasili da međa između naprijed navedenih nekretnina bude pravcem kako je to označeno u stavu drugom dispozitiva prvostepenog rješenja, pa su neosnovani apelantovi navodi da o tome nije postignut sporazum, a to tim prije što na označenom pravcu već postoji betonska cokna sa željeznim stubom. Kada je u pitanju uređenje međe između apelantovih nekretnina i nekretnina protivnika predlagača (M.T. i F.T.) po osnovu posljednjeg mirnog posjeda iz stava trećeg dispozitiva rješenja uredio, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud ovako odlučio polazeći od utvrđenja da su apelant i protivnici predlagača posjedovali svaki svoje nekretnine upravo do ove linije kuda je međa uređena. Također je naveo da je prvostepeni sud pri tome imao u vidu da su nekretnine apelanta nivelacijski više i to kao jednog od elemenata kod utvrđenja posjedovanja nekretnina od strane apelanta i protivnika predlagača, a o čemu je prvostepeni sud dao detaljne i jasne razloge u obrazloženju svog rješenja. U tom pogledu je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je sud u ovom dijelu među uredio samo polazeći od nivelacije predmetnih nekretnina, a to tim prije što se na tom pravcu nalazi od ranije granični kamen koji je fiksno udaren u zemlju.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da je međa između parcela apelanta i protivnika predlagača uređena po osnovu posljednjeg mirnog posjeda i to isključivo prema kazivanju protivnika predlagača, bez da se u obrazloženju navodi zašto sud nije cijenio iskaz apelanta prilikom donošenja odluke u pogledu uređenja međa. Kada je u pitanju uređenje međa između nekretnina apelanta i nekretnine protivnika predlagača po osnovu sporazuma stranaka, apelant navodi da se protivio svakom prijedlogu protivnika predlagača, te da je navodni sporazum stranaka u postupku isključivo bio prijedlog protivnika predlagača koji je i usvojen. Također navodi da su nižestepeni sudovi poklonili vjeru navodima protivnika predlagača bez valjanih dokaza iz kojih bi proizlazilo da su tvrdnje tačne, nego su kao mirni posjed prihvatili nivelaciju terena nastalu obrađivanjem, te zalaskom u parcele apelanta.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari cijenjeni dokazi, utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o stvarnim pravima, u obrazloženju svojih odluka dali jasne i precizne razloge za uređenje međa između nekretnina apelanta i nekretnina protivnika predlagača, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u toku postupka, a koje navode su razmotrili redovni sudovi prilikom donošenja svojih odluka, te jasno i detaljno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2794/21 (E. T.) | Sudska praksa | Aktio