Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3238/21 (F. Z.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3238/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-3238/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ferid Zulkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ferid Zulkić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 P 039685 20 Gvl od 3. novembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ferid Zulkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Feho Botonjić advokat iz Ključa, podnio je 14. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 P 039685 20 Gvl od 3. novembra 2020. godine.
2. Općinski sud u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Rješenje broj 22 0 P 039685 17 P od 29. aprila 2019. godine kojim se smatra da je apelant povukao tužbu protiv tuženog „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo, radi naknade štete.
3. Općinski sud je Rješenjem broj 22 0 P 039685 17 P od 3. septembra 2019. godine odbacio kao neblagovremenu apelantovu žalbu izjavljen protiv rješenja tog suda broj 22 0 P 039685 17 P od 29. aprila 2019. godine.
4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 22 0 P 039685 19 Gž od 20. decembra 2019. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 3. septembra 2019. godine.
5. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 22 0 P 039685 17 P, Kantonalni sud je donio rješenje od 3. novembra 2020. godine kojim odbio navedeni prijedlog. U obrazloženju osporene odluke je naveo da je apelant u upisnik suda predao pismeni podnesak 8. oktobra 2018. godine u kojem je naveo izričito da mu se sva pismena dostavljaju lično na adresu u Engleskoj na kojoj privremeno boravi (prebivalište ima u Travniku). Dalje je naveo da u spisu predmeta postoji koverta sa dostavnicom upućena na adresu u Engleskoj, ali da je ista vraćena sa naznakom „adresat otišao“ (prijevod sa engleskog jezika). U vezi s tim je naveo da je pravilno prvostepeni sud, nakon što je dostava na adresu u Engleskoj bila neuspješna, rješenje od 29. aprila 2019.godine dostavio apelantu putem oglasne table suda. Kantonalni sud je naveo da je to rješenje oglašeno na tabli suda 2. jula 2019. godine, da se smatra dostava obavljenom istekom roka od 15 dana od dana objavljivanja, te da je rok za žalbu od 30 dana počeo teći prvog narednog dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj tabli suda, a to je 18. juli 2019. godine, dok je zadnji dan za podnošenje žalbe bio 16. august 2019. godine. Kantonalni sud je naveo da je žalba sudu predana 23. augusta 2019. godine, dakle poslije proteka roka od 30 dana, zbog čega je prvostepeni sud žalbu odbacio kao neblagovremenu. Kantonalni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka na osnovu člana 255. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te da apelant kao nove činjenice navodi da je neprihvatljiv razlog prvostepenog i drugostepenog suda dat za neprihvatanje apelantovog prijedloga za odlaganje pripremnog ročišta, a koji prijedlog je podnio 2. aprila 2019.godine o kojem nije odlučeno. U vezi s tim je istakao da činjenice koje apelant navodi u prijedlogu za ponavljanje postupka nisu nove, jer je apelant iste navode iznosio u žalbi na rješenje od 29. aprila 2019.godine, a drugostepeni sud je u rješenju od 20. decembra 2019. godine cijenio samo činjenicu da li je žalba podnesena u roku ili ne i da li je prvostepeni sud pravilno odbacio žalbu kao neblagovremenu. Kantonalni sud je naveo da apelant u prijedlogu ne navodi nijednu novu činjenicu koja bi ukazivala da je žalba bila blagovremena, te naglasio da taj sud u rješenju od 20. decembra 2019. godine nije mogao odlučivati o prigovorima vezanim za prijedlog za odlaganje pripremnog ročišta, jer o tome ne može odlučivati po neblagovremenoj žalbi. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 255. stav 1. tačka 9. ZPP za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa je odlučio kao u dispozitivu.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) U iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić