Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2970/21 (M. B.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2970/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2970/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mato Barukčić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mato Barukčić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 045776 21 Gž 2 od 11. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mato Barukčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Živan Blagojević advokat iz Šamca, podnio je 13. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 045776 21 Gž 2 od 11. juna 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 045776 17 P od 24. maja 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 11. juna 2021. godine, naloženo je apelantu da na ime sudske takse na reviziju od 25. septembra 2018. godine uplati iznos od 400,00 KM na depozitni račun javnih prihoda Posavskog kantona, u roku od osam dana od dana prijema rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja i dostavi dokaz o izvršenoj uplati, te određeno da će se u slučaju neplaćanja navedeni iznosi naplatiti prisilnim putem, kada će apelant snositi još i troškove prisilne naplate.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pozvao apelanta, kao taksenog obveznika, na plaćanje sudske takse na reviziju u iznosu od 400,00 KM (poziv je punomoćnik apelanta uredno primio 10. oktobra 2018. godine). Zatim da je prvostepeni sud opomenom od 4. novembra 2020. godine (opomenu je punomoćnik apelanta uredno primio 6. novembra 2020. godine), također, pozvao apelanta na plaćanje navedene sudske takse, ali su se apelant i njegov punomoćnik oglušili na pozive suda za plaćanje sudske takse i u ostavljenim rokovima nisu izvršili plaćanje iste. Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi ističe da je apelant izvršio uplatu sudske takse na žalbu u iznosu od 400,00 KM, te da je Taksenom tarifom propisano da se taksa plaća ili na žalbu ili na reviziju, odnosno da se taksa ne naplaćuje i na žalbu i na reviziju. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je članom 2. stav 1. Zakona o sudskim taksama Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskim taksama) propisano da takse propisane ovim zakonom plaća lice po čijem zahtjevu ili u čijem interesu se poduzimaju radnje u postupku, za koje je ovim zakonom utvrđeno plaćanje takse, dok je stavom 4. istog člana propisano da je za odluku drugostepenog suda i za odluku po vanrednom pravnom lijeku, taksu dužan da plati podnosilac žalbe, odnosno lice u čijem interesu je pokrenut postupak po vanrednom pravnom lijeku. Također je ukazao da je članom 5. Zakona o sudskim taksama propisano vrijeme nastanka obaveze plaćanja takse, dok je u Tarifnom broju 1. tačka 10. Tarife sudskih taksi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim taksama, propisano da se za žalbu ili reviziju protiv presude i za žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda plaća dvostruka taksa propisana Tarifnim brojem 1. stav 1. Kantonalni sud je naveo da apelant pogrešno tumači Tarifni broj 1. tačku 10. Tarife sudskih taksi, jer ista ne propisuje da je stranka oslobođena plaćanja sudske takse na reviziju protiv presude ukoliko je stranka platila taksu na žalbu protiv presude.. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud pozvao apelanta na plaćanje takse na uloženu reviziju, jer je, shodno Zakonu o sudskim taksama, sudsku taksu na reviziju dužno platiti lice u čijem interesu pokrenut postupak po vanrednom pravnom sredstvu.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da se apelantu nepotrebno i protivzakonito nameće obaveza da plati sudsku taksu i na žalbu i na reviziju, budući da je Tarifom sudskih taksi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim taksama, propisano da se taksa pla ća ili na žalbu ili na reviziju, te ističe da se taksa ne naplaćuje kumulativno i na žalbu i na reviziju, već alternativno.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o sudskim taksama, dao jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju apelant obavezan na plaćanje sudske takse na reviziju, a u takvom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić