Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2581/21 (I. M.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2581/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2581/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ivan Mlinarević, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ivan Mlinarević protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 08 0 U 001878 20 Uvl od 16. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivan Mlinarević (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Gruda, kojega zastupa Gordan Stojić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 001878 20 Uvl od 16. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskoga rata Općine Grude (u daljnjemu tekstu: Služba) od 4. lipnja 2012. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje svojstva ratnoga vojnoga invalida.

3. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: tuženik) od 30. srpnja 2013. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv rješenja Službe od 4. lipnja 2012. godine.

4. Presudom Kantonalnoga suda u Širokome Brijegu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) od 18. ožujka 2014. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženika od 30. srpnja 2013. godine.

5. Rješenjem Vrhovnoga suda od 15. veljače 2018. godine odbačen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnoga suda od 18. ožujka 2014. godine.

6. Osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 16. travnja 2021. godine odbačena je tužba apelanta za ponavljanje postupka okončanoga rješenjem Vrhovnoga suda od 15. veljače 2018. godine.

7. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je čl. 50. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjemu tekstu: ZUS) propisano da u tužbi za ponavljanje postupka moraju se osobito navesti zakonski temelji ponavljanja (iz čl. 47. ZUS ) i dokazi, odnosno okolnosti koje čine vjerojatnim postojanje toga utemeljenja. Vrhovni je sud istakao da u konkretnome slučaju sud nije niti utvrđivao činjenično stanje, nego je procesno rješenje kojim je odbačen zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje sudbene odluke donio nakon primitka izjave apelanta o odustajanju od podnesenoga zahtjeva. Vrhovni je sud istakao da je apelant u tužbi naveo da je na nezakonit način došlo do povlačenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje sudbene odluke, jer on nije potpisao tu izjavu. Vrhovni je sud istakao da je čl. 47. st. 1. toč. 4. ZUS propisana mogućnost ponavljanja postupka na zahtjev stranke, u slučaju da je isprava na kojoj se temelji sudbena odluka lažna ili lažno preinačena, ili ukoliko je svjedok, vještak ili stranka prilikom saslušanja pred sudom dala lažan iskaz, a odluka suda se temelji na takvome iskazu. Vrhovni je sud istakao da, ukoliko se ponavljanje postupka traži na temelju tvrdnje da je sudbena odluka utemeljena na krivotvorenoj ispravi, sud će dopustiti ponavljanje postupka samo ukoliko stranka dokaže da je činjenica krivotvorenja isprave, odnosno njezina neistinita sadržaja utvrđena u kaznenome postupku, a što apelant u konkretnome slučaju nije dokazao.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o tužbi apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2581/21 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio