Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2689/21 (V. V.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2689/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2689/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Vanja Vuković, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vanja Vuković protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 11 0 K 023472 19 Kž od 9. lipnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vanja Vuković (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prijedora, kojega zastupa Milan Romanić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 27. srpnja 2021. apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 023472 19 Kž od 9. lipnja 2021. godine.
2. Rješenjem Okružnoga suda u Banjaluci, Posebnoga odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranoga i najtežih oblika gospodarskoga kriminala (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) od 6. prosinca 2019. godine odbijen je zahtjev apelanta za ponavljanje kaznenoga postupka okončanoga pravomoćnom presudom toga suda od 29. studenoga 2007. godine.
3. Osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 9. lipnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta izjavljen protiv rješenja Okružnoga suda od 6. prosinca 2019. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je čl. 343. st. 1. toč. a) Zakona o kaznenome postupku propisano da se kazneni postupak okončan pravomoćnom presudom može ponoviti u korist osuđenoga ukoliko se dokaže da je presuda utemeljena, između ostaloga, na lažnome iskazu svjedoka. Vrhovni je sud istakao da je svjedok B.P. oglašen krivim presudom Okružnoga suda od 9. listopada 2008. godine zbog kaznenoga djela davanja lažnoga iskaza. Vrhovni je sud istakao da su pak u presudi Okružnoga suda od 29. studenoga 2007. godine (kojom je apelant, dakle, osuđen) dati razlozi zbog čega sud nije prihvatio iskaz svjedoka koji je dao na glavnome pretresu, za koji je kasnije presudom utvrđeno da je lažan, već njegov istiniti iskaz koji je dao u istrazi. Vrhovni je sud istakao da prema tomu na njegovome iskazu koji je dao na glavnome pretresu pred prvostupanjskim sudom se i ne temelji presuda donesena u postupku čije ponavljanje se traži. Vrhovni je sud istakao da zato presuda kojom je svjedok u konkretnoj stvari osuđen za davanje lažnoga iskaza nije u svezi s donošenjem osuđujuće presude protiv apelanta, zbog čega nije podoban dokaz koji bi doveo do ponavljanja kaznenoga postupka, niti do osude po blažemu zakonu, zbog čega je njegov zahtjev pravilno odbijen.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se, u biti, pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvala u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojemu se odlučivalo o zahtjevu apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga kaznenoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „utemeljenosti kaznene optužbe“ protiv apelanta.
8. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se jamstva prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tomu postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, a ne odlučuje se o „utemeljenosti kaznene optužbe“ (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnoga suda br. AP-1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP-781/11 od 20. travnja 2011. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić