Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2566/21 (S. M.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Legitimno očekivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2566/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2566/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Slavko Martić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slavko Martić protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH broj: T11 0 KTA 0005618 21 od 28. svibnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Martić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Grafelfinga, SR Njemačka, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj: T11 0 KTA 0005618 21 od 28. svibnja 2021. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 17. travnja 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv V.K. i B.M., tužitelja Kantonalnoga tužiteljstva Zeničko-dobojskoga kantona, zbog kaznenih djela Zlouporaba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), Neprijavljivanje kaznenoga djela ili učinitelja iz čl. 345. KZ, Pomoć učinitelju poslije učinjenoga kaznenoga djela iz čl. 346. KZ, Nesavjestan rad u službi iz čl. 387. KZ, jer iz prijave i pratećih spisa je očito da prijavljena djela nisu kaznena djela.
3. Rješenjem glavnoga tužitelja Kantonalnoga tužiteljstva od 8. veljače 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta izjavljena protiv naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva od 17. travnja 2020. godine.
4. Osporenim obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 28. svibnja 2021. godine apelant je obaviješten da je neutemeljena pritužba podnesena protiv rješenja Kantonalnoga tužiteljstva od 8. veljače 2021. godine.
5. U obrazloženju osporene odluke Federalno je tužiteljstvo istaklo da je uvidom u dokumentaciju spisa konstatirano da je nesporno da je Kantonalno tužiteljstvo odlučivalo o prijavi apelanta protiv prijavljenih osoba, postupajući po rješenju glavnoga federalnoga tužitelja Federalnoga tužiteljstva od 28. siječnja 2020. godine, kojim je izvršen prijenos nadležnosti na Kantonalno tužiteljstvo. Federalno je tužiteljstvo istaklo da ocjenjuje pravilnim zaključak da je iz prijave i pratećih spisa očito da prijavljena djela nisu kaznena djela. Federalno je tužiteljstvo istaklo da nisu iznesene nove činjenice niti okolnosti, obzirom da su povodom drugih pritužbi i podnesaka ovome tužiteljstvu isti već razmatrani u drugim predmetima, bliže označeno u obrazloženju, o kojima je apelant uredno obavještavan.
Apelacioni navodi
6. Iako u predmetnoj apelaciji izričito ne navodi, proistječe da se apelant poziva na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te da smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant navodi kako tužiteljstva ne postupaju po njegovim prijavama „u svezi sa neovlaštenim ulaskom u njegov privatni posjed“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Europskoga suda i Ustavnoga suda "imovina", u smislu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju, može biti ili "postojeća imovina" ili "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima barem "legitimno očekivanje" da će ih realizirati (vidi Europski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. ožujka 2003. godine, stavak 27.; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2349/06 od 27. veljače 2008. godine, stavak 44., dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da "legitimno očekivanje" mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se temeljiti na zakonskoj odredbi ili pravnome aktu kao što je sudbena odluka (vidi Europski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. rujna 2004. godine, st. 48-49.; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. siječnja 2008. godine, stavak 10., dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Dovodeći u svezu osporeno rješenje Federalnoga tužiteljstva sa navodima apelanta, Ustavni sud ne nalazi da se istim pokreću pitanja koja se tiču imovinskih prava apelanta. Obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić