Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2463/20 (B.I.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2463/20
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 2463/20, rješavajući apelaciju B. I., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela B. I.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka, u ponovnom postupku po rješenju Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Kabinet direktora broj 9800472946 od 3. februara 2020. godine.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka, da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji B. I. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka, da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. B. I. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trna, koju zastupa Dragana Stanković, advokat iz Banjaluke, podnijela je 20. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na invalidsku penziju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond PIO Banjaluka), zatraženo je 28. jula 2020. i 12. marta 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju, dok je od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina (u daljnjem tekstu: Fond PIO Bijeljina), zatraženo 11. marta 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Vrhovni sud su 19. marta 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Na dopis Ustavnog suda od 28. jula 2020. i 12. marta 2021. godine Fond PIO Banjaluka nije dostavio odgovore na apelaciju u ostavljenom roku.
5. Na dopis Ustavnog suda od 11. marta 2021. godine Fond PIO Bijeljina nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelantkinja je 25. marta 2016. godine Fondu PIO Banjaluka podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
8. Odlučujući o navedenom zahtjevu, Fond PIO Banjaluka je 7. jula 2016. godine donio rješenje kojim je odbio apelantkinjin zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
9. Protiv navedenog rješenja apelantkinja je izjavila žalbu, koja je odbijena rješenjem Fonda PIO Bijeljina od 6. septembra 2016. godine.
10. Odlučujući o apelantkinjinoj tužbi, Okružni sud je 7. juna 2017. godine donio Presudu broj 11 0 U 019692 16 U kojom je apelantkinjinu tužbu uvažio i osporeni akt Fonda PIO Bijeljina od 6. septembra 2016. godine poništio.
11. Apelantkinja je navela da je 10. septembra 2018. godine Fondu PIO Bijeljina podnijela zahtjev da postupi po navedenoj presudi Okružnog suda.
12. Apelantkinja je navela da je 16. oktobra 2018. godine Okružnom sudu podnijela zahtjev kojim je tražila donošenje akta u smislu odredbe člana 52 Zakona o upravnim sporovima.
13. U postupku izvršenja presude Okružnog suda Fond PIO Bijeljina je 12. februara 2019. godine donio rješenje kojim je apelantkinjinu žalbu ponovo odbio.
14. Odlučujući o apelantkinjinom zahtjevu, Okružni sud je 8. aprila 2019. godine donio rješenje o obustavljanju postupka. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je tuženi, nakon što je sankcionisan, postupio po pravosnažnoj Presudi od 7. juna 2017. godine broj 11 0 U 019692 16 U, iako su protekli svi razumni rokovi (a i rokovi propisani zakonom), slijedom čega je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 52 Zakona o upravnom sporovima, čiju je primjenu tražila apelantkinja.
15. Apelantkinja je navela da je 26. marta 2019. godine protiv rješenja Fondu PIO Bijeljina od 12. februara 2019. godine podnijela tužbu koja se vodi pod brojem 11 0 U 024410 19 U.
16. Odlučujući o zahtjevu tuženog Fonda PIO Bijeljina za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 019692 17 U od 7. juna 2017. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 11 0 U 019692 17 Uvp od 4. septembra 2019. godine kojom je zahtjev tuženog odbio.
17. Uvažavajući stav Vrhovnog suda i navode tužbe broj 11 0 U 024410 19 protiv rješenja od 12. februara 2019. godine, Fond PIO Bijeljina je 3. februara 2020. godine donio rješenje kojim je izmijenio svoje rješenje od 12. februara 2019. godine tako da je uvažio apelantkinjinu žalbu, poništio prvostepeno rješenje od 7. jula 2016. godine i predmet vratio na ponovni postupak i donošenje novog rješenja.
18. Apelantkinja je navela da je 14. aprila 2020. godine podnijela žalbu Fondu PIO Banjaluka zbog „ćutanja administracije“, odnosno neodlučivanja u ponovnom postupku o njenom zahtjevu.
19. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Fondom PIO Banjaluka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni postupak ostvarivanja prava na invalidsku penziju traje nerazumno dugo, te predlaže da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da joj naknadi nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
21. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su razlozi za njegovu odluku dati u njenom obrazloženju, ne očitujući se pri tome o navodima apelacije o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku.
22. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, odlučujući o zahtjevu tuženog Fonda PIO Bijeljina (koji je primio 17. avgusta 2017. godine) za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 019692 17 U od 7. jula 2017. godine, donio Presudu broj 11 0 U 019692 17 Uvp od 4. septembra 2019. godine kojom je zahtjev tuženog odbio. Kako navodi, time je potvrđena presuda nižestepenog suda kojom je uvažena apelantkinjina tužba i poništeno rješenje tuženog Fonda PIO Bijeljina od 6. septembra 2016. godine o odbijanju apelantkinjine žalbe izjavljene protiv rješenja Fonda PIO Banjaluka od 7. jula 2016. godine kojim je odbijen njen zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju. Navodi da je Fond PIO Bijeljina u izvršenju njegove presude donio rješenje od 3. februara 2020. godine kojim je uvažio apelantkinjinu žalbu i poništio prvostepeno rješenje od 7. jula 2016. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Ukazuje da je nakon toga, odnosno 14. aprila 2020. godine apelantkinja izjavila žalbu zbog „ćutanja administracije“ tuženog, o kojoj, kako navodi, „navodno još nije odlučeno“, a o čemu Vrhovni sud i nema saznanja. Smatra da je u primjerenom roku donio odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nižestepenog suda od 7. jula 2017. godine, te da u postupanju Vrhovnog suda nije učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Shodno tome, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
23. Na dopis Ustavnog suda od 28. jula 2020. i 12. marta 2021. godine Fond PIO Banjaluka u ostavljenom roku nije dostavio odgovore na apelaciju.
24. Na dopis Ustavnog suda od 11. marta 2021. godine Fond PIO Bijeljina u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 52.
Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku, ili akt o izvršenju presude donesene na osnovu člana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu. Po takvom zahtjevu sud će zatražiti od nadležnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije roku od sedam dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa. Sud će ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ koji vrši nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odlaganja da izvrši ovakvo rješenje.
Član 59.
Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, poštujući osnovna načela postupka obezbjeđuje efikasna zaštita prava i interesa građana.
26. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom.
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.
1. Menjanje i poništavanje rešenja u vezi sa upravnim sporom Član 246.
Organ protiv čijeg je rešenja blagovremeno pokrenut upravni spor može do okončanja spora, ako uvažava sve zahteve tužbe, poništiti ili izmeniti svoje rešenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rešenje, ako se time ne vređa pravo stranke u upravnom postupku ili trećeg lica.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka za priznavanje prava na invalidsku penziju.
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka za ostvarivanje prava na invalidsku penziju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantkinjinim zahtjevom od 25. marta 2016. godine. Stoga će Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 25. marta 2016. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet i po godina.
Analiza dužine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi ostvarivanja prava na invalidsku penziju. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Okružnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud konstatuje da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode, niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim. S druge strane, budući da se radi o potraživanju statusne prirode i da apelantkinja već duži niz godina pokušava da ostvari svoje pravo, proizlazi da je postupak za apelantkinju od posebnog značaja.
39. Analizirajući ponašanje nadležnih organa i sudova, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku ostvarivanja prava na invalidsku penziju prvostepeni organ donio jedno rješenje, zatim je drugostepeni organ donio tri rješenja, Okružni sud jednu presudu i jedno rješenje i Vrhovni sud (odlučujući o zahtjevu Fonda PIO Bijeljina) jednu presudu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u relativno razumnim rokovima donosio svoje odluke u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Međutim, s druge strane, Ustavni sud, isto tako, zapaža da je u postupku izvršenja presude Okružnog suda od 7. juna 2017. godine Fondu PIO Bijeljina trebala jedna godina i sedam mjeseci (12. februar 2019. godine) da donese rješenje kojim je apelantkinjinu žalbu ponovo odbio, što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje te je navedeno postupanje Fonda PIO Bijeljina u predmetnom postupku nesumnjivo doprinijelo dužini njegovog trajanja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da, prema apelacionim navodima, Fond PIO Banjaluka u ponovnom postupku donošenja rješenja nije donio svoju odluku u periodu od oko jedne godine i šest mjeseci (Fond PIO Bijeljina je 3. februara 2020. godine donio rješenje kojim je izmijenio svoje rješenje od 12. februara 2019. godine tako da je uvažio apelantkinjinu žalbu, poništio prvostepeno rješenje od 7. jula 2016. godine i predmet vratio na ponovni postupak i donošenje novog rješenja), što je takođe imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Fond PIO Bijeljina i Fond PIO Banjaluka nisu dostavili informacije, odnosno odgovore na dopis Ustavnog suda od 28. jula 2020. i 11. i 12. marta 2021. godine kojim bi izložili i opravdali svoje postupanje u navedenom periodu. Stoga, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za dužinu predmetnog postupka koji je traje duže od pet i po godina u konkretnom slučaju snose organi uprave koji nisu vodili postupak bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (član 14). S druge strane, ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naime, iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantkinja u konkretnom predmetu Fondu PIO Bijeljina podnosila zahtjev da postupi po navedenoj presudi Okružnog suda, zatim apelantkinja je od Okružnog suda tražila donošenje akta u smislu odredbe člana 52 Zakona o upravnim sporovima, te je podnijela žalbu Fondu PIO Banjaluka zbog neodlučivanja u ponovnom postupku o njenom zahtjevu, s ciljem okončanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko pet i po godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, a od većeg je značaja za apelantkinju, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku, te nisu postupili u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
40. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
41. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
44. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak za ostvarivanje prava na invalidsku penziju traje više od pet i po godina i još uvijek nije okončan, a nadležni organi uprave nisu ničim opravdali svoju neaktivnost u tako dugom periodu.
46. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić