Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2644/21 ("Consultin" d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2644/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2644/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "Consultin" d.o.o. Banjaluka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Consultin" d.o.o. Banjaluka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036523 21 Uvp od 18. svibnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Consultin" d.o.o. Banjaluka (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Dragan Tolimir, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 20. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 036523 21 Uvp od 18. svibnja 2021. godine.

2. Rješenjem tuženice (Bosna i Hercegovina, Uprava za neizravno oporezivanje) – Grupa za reviziju i kontrolu od 8. studenoga 2018. godine apelantu je za određeno porezno razdoblje utvrđen razred neizravnoga poreza PDV-a u određenome iznosu, na temelju ispravke ulaznoga PDV-a.

3. Rješenjem tuženice – Regionalni centar Banjaluka od 31. svibnja 2019. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 8. studenoga 2018. godine.

4. Rješenjem tuženice od 8. svibnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 31. svibnja 2019. godine.

5. Presudom Suda BiH od 9. ožujka 2021. godine odbijena je tužba apelanta za poništenje rješenja tuženice od 8. svibnja 2020. godine.

6. U obrazloženju odluke Sud BiH istakao je da iz obrazloženja osporenoga rješenja proistječe da je tuženica izvršila kontrolu, pa je utvrđeno da je apelant izvršio nabavku dva poslovna prostora za obavljanje oporezive djelatnosti od poreznoga obveznika „BAU-COMMERCE“ d.o.o. Banjaluka po fakturi od 24. svibnja 2013. godine, nadalje da od određenoga poreznoga razdoblja apelant kao porezni obveznik ne obavlja poslovnu djelatnost, te da je rješenjem Ministarstva financija Republike Srpske od 21. rujna 2017. godine izvršeno brisanje apelanta iz registra privrednih društava za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, od kada apelant ne predaje PDV prijave. Sud BiH istakao je da je shodno utvrđenome, a primjenom čl. 36. st. 2. Zakona o PDV-u, izvršena ispravka ulaznoga PDV-a u određenome iznosu. Sud BiH istakao je da je navedenom odredbom propisano da obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznoga poreza pri nabavci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznoga poreza ako prestane da ispunjava uvjete za ostvarivanje ovoga prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela uporaba opreme, a u slučaju nepokretne imovine deset godina od momenta početka uporabe objekta. Sud BiH istakao je da je imajući u vidu navedeno tuženica pravilno izvršila korekciju ulaznoga PDV-a, za preostalo razdoblje uporabe, jer je nesporno da apelant ne obavlja više svoju osnovnu djelatnost, koja činjenica nije niti sporna.

7. Osporenom presudom Suda BiH od 18. svibnja 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 9. ožujka 2021. godine.

8. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je kako su svi prigovori apelanta istaknuti u zahtjevu za preispitivanje sudbene odluke prethodno cijenjeni od strane vijeća za upravne sporove, o kojim je vijeće dalo potpune i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i apelaciono vijeće, te kako se u zahtjevu ne navode niti dostavljaju nove činjenice i dokazi, pravilno je odbijena predmetna tužba, jer je osporeno rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenome činjeničnome stanju i pravilnoj primjeni materijalnoga prava.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud podsjeća, sukladno svojim ranijim stanovištima, kao i ustaljenoj praksi bivšega Europska povjerenstva za ljudska prava i Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjemu tekstu: Europski sud), da određene novčane obveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnoga prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obveze» iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba; Europsko povjerenstvo za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine; i Europski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. prosinca 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obveze, nesumnjivo, spadaju i obveze koje proistječu iz poreznoga, carinskoga, odnosno javnoga zakonodavstva. Stoga, sukladno iznesenim stanovištima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2644/21 ("Consultin" d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio