Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2694/21 (A.M.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2694/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2694/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela A. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A. M.

protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 07 0 U 012423 18 Uvp od 22. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. A. M. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Anela Musa, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 26. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 012423 18 Uvp od 22. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara od 12. srpnja 2012. godine ukinuto je prvostupanjsko rješenje toga organa od 5. lipnja 2007. godine kojim je M.M. (suprug apelantice) bilo priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% invaliditeta, i upravna stvar riješena tako da je imenovanome utvrđen prestanak svojstva ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu sa 30. travnjem 2011. godine.

3. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: tuženik) od 8. srpnja 2015. godine odbijen je priziv M.M. kao neutemeljen. Prvostupanjsko je rješenje, nadalje, promijenjeno tako što je imenovanome svojstvo ratnoga vojnoga invalida prestalo sa 30. lipnjem 2007. godine, te je poništeno prvostupanjsko rješenje od 5. lipnja 2007. godine.

4. Rješenjem Kantonalnoga suda u Mostaru od 30. kolovoza 2017. godine tužba apelantice je odbačena.

5. U obrazloženju odluke Kantonalni je sud istakao da prema čl. 2. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjemu tekstu: ZUS), pravo pokretanja upravnoga spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu, te pod istim uvjetima pojedinac ili pravna osoba koji su sudjelovali u upravnome postupku radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa (zainteresirana osoba). Kantonalni je sud istakao da se radi o pravu uzgredne stranke iz upravnoga postupka, te da apelantica nije uopće sudjelovala u upravnome postupku koji je prethodio donošenju osporenoga rješenja, pa obzirom na čl. 2. st. 1. ZUS nema niti pravo podnijeti tužbu u upravnome sporu protiv pobijanoga rješenja.

6. Osporenom presudom Vrhovnoga suda od 22. travnja 2021. godine zahtjev apelantice za izvanredno preispitivanje sudske odluke je odbijen.

7. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao Vrhovni je sud istakao da je u konkretnome slučaju upravni spor pokrenut tužbom M.M. od 17. kolovoza 2015. godine, sa prijedlogom da se osporeno rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje ponište, pri čemu je uz tužbu privičena punomoć od 17. srpnja 2012. godine, iako je M.M. umro 18. rujna 2014. godine. Vrhovni je sud istakao da kako je M.M. umro 18. rujna 2014. godine, na taj način je prestala njegova stranačka sposobnost, zbog čega je podnošenjem tužbe 17. kolovoza 2015. godine, nije niti mogao pokrenuti upravni spor, pa je takvu tužbu valjalo odbaciti. Vrhovni je sud istakao da je bez utjecaja to što je punomoćnik apelantice na javnoj raspravi održanoj 29. kolovoza 2017. godine naveo da je M.M. umro, pa je kao tužiteljicu označio apelanticu i predao punomoć za njezino zastupanje od 28. kolovoza 2017. godine, jer apelantica, nije mogla nastaviti upravni spor koji nije na zakonit način niti pokrenut. Vrhovni je sud istakao da je bez utjecaja činjenica što je punomoćnik ranije označenoga tužitelja M.M. uz tužbu dostavio punomoć od 17. srpnja 2012. godine, potpisanu od strane M.M., koja je uključivala i zastupanje pred sudom, jer po ranije važećim pravilima parničnoga postupka koji su sadržani u odredbi čl. 378. toč. 1. Zakona o parničnome postupku, i koji su se primjenjivali do 31. prosinca 2015. godine, u slučaju smrti stranke koja ima punomoćnika postupak se nije prekidao, nego se samo mogao nastaviti već započeti postupak, ali se nije mogao nakon smrti pokretati.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnoga suda odbijen zahtjev za preispitivanje rješenja Kantonalnoga suda kojim je tužba apelantice odbačena, uz obrazloženje da apelantica nije ovlaštena za pokretanje i vođenje predmetnog upravnog spora, iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2694/21 (A.M.) | Sudska praksa | Aktio