Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4124/20 (Ć. Đ. i S. S.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4124/20
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 4124/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ćamil Đulep i Senada Sinanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Ćamil Đulep i Senada Sinanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji su nakon podnošenja apelacija okončani presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 359758 16 Rsž od 9. februara 2021. godine i 65 0 Rs 412167 16 Rsž od 27. aprila 2021. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Ćamilu Đulepu i Senadi Sinanović isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 4124/20
1. Ćamil Đulep (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 17. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio na rješavanju po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 359758 16 Rsž.
AP 4159/20
2. Senada Sinanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 18. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio na rješavanju po žalbi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 65 0 Rs 412167 16 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 3. februara i 10. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelacije, te je od Kantonalnog suda zatraženo 3. februara i 10. aprila 2021. godine da dostavi odgovore na apelacije.
4. Općinski sud je 16. februara i 21. aprila 2021. godine dostavio odgovore na predmetne apelacije.
5. Kantonalni sud je 12. februara i 22. aprila 2021. godine dostavio odgovore na predmetne apelacije.
6. S obzirom na to da se predmetne apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmetne apelacije, te da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 4124/20.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenice u predmetu broj AP 4124/20
8. Apelant je 12. juna 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog (JP „Željeznice Federacije BiH“ d.d. Sarajevo) radi potraživanja iz radnog odnosa. Pripremno ročište je održano 11. februara 2014. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održano 22. septembra i nastavak ročišta 17. novembra 2015. godine.
9. Presudom Općinskog suda od 17. decembra 2015. godine obavezan je tuženi da apelantu isplati određene iznose na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za vremenski period od 2011. do 2013. godine, kao i određene iznose na ime manje isplaćene plaće za određene vremenske periode, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da za apelanta na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati određeni iznos. Nadalje, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio isplatu regresa za 2010. godinu.
10. Apelant je 20. aprila 2016. godine izjavio žalbu protiv prvostepene odluke, te je tuženi izjavio žalbu 10. maja 2016. godine. Predmetni spis je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 11. jula 2016. godine.
11. Presudom Kantonalnog suda od 9. februara 2021. godine apelantova žalba je djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena tako da se nalaže tuženom da apelantu isplati određeni iznos na ime regresa za 2010. godinu, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, žalba tuženog je djelimično uvažena, te prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu odluke koji se odnosi na isplatu regresa za 2011. godine i isplatu razlike plaće za određeni vremenski period u određenom iznosu, tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija. U preostalom dijelu žalba apelanta i tuženog je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda.
Činjenice u predmetu broj AP 4159/20
12. Apelantica je 13. februara 2014. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
13. Presudom Općinskog suda od 6. novembra 2015. godine tuženi je obavezan apelantici isplatiti određeni iznos na ime regresa za period od 2011. do 2014. godine. Nadalje, tuženi je obavezan za apelanticu na ime neuplaćenih doprinosa uplatiti određene iznose.
14. Tuženi je 18. novembra 2015. godine izjavio žalbu protiv prvostepene odluke, te je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu 27. decembra 2016. godine na postupanje.
15. Presudom Kantonalnog suda od 27. aprila 2021. godine žalba tuženog je djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena tako da se odbija apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa na ime regresa za 2011. godinu, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Iz apelacionih navoda proistječe da apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u predmetnim apelacijama opisuju tok postupka do podnošenja apelacija i ukazuju na to da se radi o radnim sporovima, koji su po zakonu hitne prirode. Apelanti zbog dužine trajanja predmetnih postupaka traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovorima na apelacije isticao da nisu povrijeđena ustavna prava apelanata pred tim sudom, te da se postupalo po rokovima iz Zakona o parničnom postupku, u skladu sa opterećenošću sudija zaduženim predmetima. U odgovoru na apelaciju broj AP 4159/20 Općinski sud je istakao da je na dužinu trajanja postupka utjecala i činjenica preinačenja postavljenog tužbenog zahtjeva na zakazanom pripremnom ročištu, te njegova odgoda na zahtjev tuženog radi izjašnjenja, kao i da je glavna rasprava odgođena zbog nepravovremenog dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka. Općinski sud je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
18. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije, između ostalog, naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, i to prema datumu inicijalnog akta, te da je sud sa svoje strane preduzeo određene korake na organiziranju svog rada, prvenstveno predlaganjem Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH da donese odluke o privremenom upućivanju sudija Kantonalnog suda u Zenici na vršenje sudske funkcije u Kantonalnom sudu u Sarajevu na određeni vremenski period. Kantonalni sud je naveo da stoga smatra da su neosnovani navodi apelanata u pogledu povrede ustavnih prava, te predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
20. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
21. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelacije i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacije ukazuju na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnim postupcima koji su okončani nakon podnošenja predmetnih apelacija. U skladu s navedenim, predmetne apelacije su, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bile dopustive i u vrijeme podnošenja.
23. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojih ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da su određeni sudski postupci hitne prirode (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji treba uzeti u obzir
30. Ustavni će sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnih postupaka razmatrati periode od podnošenja tužbi u predmetnim apelacijama (dakle, 12. juna 2013. godine i 13. februara 2014. godine) pa do donošenja presuda Kantonalnog suda u predmetnim postupcima (dakle, 9. februara i 27. aprila 2021. godine). Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnih postupaka jeste sedam godina i oko osam mjeseci (u predmetu AP 4124/20) i sedam godina i oko dva mjeseca (u predmetu broj AP 4159/20).
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
31. Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnim postupcima iz oblasti radnih odnosa, koji su kao takvi od većeg značaja za apelante, te koji su po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenim predmetima.
32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnim postupcima, Ustavni sud zapaža da su nakon podnošenja tužbe postupci pred ovim sudom trajali u periodu od dvije godine i oko 10 mjeseci (u predmetu br. AP 4159/20), te tri godine i oko jedan mjesec (u predmetu br. AP 4124/20). Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 4124/20 imao neopravdane periode aktivnosti na početku predmetnog postupka, pa je tako ročište za glavnu raspravu održano tek godinu dana i oko sedam mjeseci (22. septembra 2015. godine) nakon održavanja pripremnog ročišta (11. februara 2014. godine). Osim toga, u predmetu broj AP 4159/20 Općinski sud je tek godinu dana nakon izjavljivanja žalbe od strane tuženog predmet dostavio na postupanje Kantonalnom sudu. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su po dostavljanju predmetnih spisa ovom sudu na postupanje, žalbeni postupci trajali četiri godine i oko sedam mjeseci, odnosno četiri godine i oko četiri mjeseca, za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja, navodeći da se predmeti rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u predmetnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
33. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u predmetnim slučajevima jer se ovakva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnim postupcima i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred redovnim sudovima, u tako dugim periodima, može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnih postupaka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje sudova.
34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka, koji su pri tome po zakonu hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti predmetnih slučajeva, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.
38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer su predmetni postupci, koji su po zakonu hitne prirode, trajali u periodima od sedam godina i oko dva mjeseca, odnosno sedam godina i oko osam mjeseci, pri čemu redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljiva opravdanja za takva postupanja, što predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane redovnih sudova, odnosno postupanja koja su suprotna standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić