Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2889/20 (G. B.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2889/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 2889/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Goran Burić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Goran Burić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 013166 08 I, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 013166 21 Gži.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 58 0 P 013166 21 Gži u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Goranu Buriću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Burić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnio je 7. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 013166 08 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 31. decembra 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 27. augusta 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, te je 13. maja 2021. godine od Općinskog suda zatraženo da dostavi određene informacije o predmetu.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 5. februara 2021. godine, te tražene informacije, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. septembra 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 6. maja 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (V. Dž.) na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj P: 013166/02 od 20. oktobra 2006. godine radi isplate iznosa od 3.450,00 KM i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.719,38 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, i troškova izvršnog postupka u iznosu od 421,20 KM, predlažući da se izvršenje provede popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 013166 08 I od 9. juna 2008. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Općinski sud je zaključkom od 24. januara 2012 godine zakazao prvi pljenidbeni popis pokretnih stvari na adresi izvršenika za 9. mart 2012. godine.

8. Sudski izvršilac je na zapisniku od 9. marta 2012. godine konstatirao da na licu mjesta nije zatekao izvršenika, te da apelant nije pristupio pljenidbenom popisu.

9. Općinski sud je zaključkom od 14. juna 2012. godine ponovo zakazao pljenidbeni popis pokretnih stvari na adresi izvršenika za 4. juli 2012. godine.

10. Sudski izvršilac je na zapisniku od 4. jula 2012. godine konstatirao da na licu mjesta nije zatekao izvršenika, da se izvršenik, prema izjavi stanara zgrade, odselio u Republiku Hrvatsku, te da apelant nije pristupio na ročište za pljenidbeni popis pokretnih stvari izvršenika.

11. Apelant je podneskom od 7. maja 2013. godine predložio da Općinski sud utvrdi imovinu izvršenika, odnosno da, u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku, zatraži od banaka i institucija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika.

12. Općinski sud je dopisom od 8. septembra 2014. godine dostavio apelantu podatke o utvrđenoj imovini izvršenika, te ga pozvao da u roku od osam dana dostavi uređen prijedlog za izvršenje, s upozorenjem da će u suprotnom postupak biti obustavljen.

13. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 013166 08 I od 1. februara 2021. godine obustavio postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari.

14. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelant do dana sačinjavanja tog rješenja o obustavi postupka nije postupio po nalogu suda, već je 18. septembra 2014. godine dostavio identičan podnesak – prijedlog za izvršenje na pokretninama izvršenika, a na osnovu kojeg prijedloga je već doneseno rješenje o izvršenju 9. juna 2008. godine. Budući da su ispunjene pretpostavke za obustavu izvršenja u ovoj pravnoj stvari, Općinski sud je u skladu s odredbama člana 63. tač. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku odlučio kao u dispozitivu rješenja.

15. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja o obustavi izvršnog postupka od 1. februara 2021. godine.

16. Predmetni spis je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 29. juna 2021. godine, te zaveden pod brojem 58 0 P 013166 21 Gži.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi tok predmetnog postupka, te ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekomjernom odugovlačenju sudskog postupka bez opravdanih razloga budući da se predmetni izvršni postupak vodi punih 12 godina i da do danas nije okončan.

b) Odgovori na apelaciju

19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da apelant do dana sačinjavanja ovog odgovora nije postupio po nalogu tog suda, već da je podneskom od 18. septembra 2014. godine dostavio identičan podnesak – prijedlog za izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika na osnovu kojeg je već doneseno rješenje o izvršenju 9. juna 2008. godine.

20. Kantonalni sud je naveo da je predmet Općinskog suda broj 58 0 P 013166 08 I po apelantovoj žalbi primljen u taj sud 29. juna 2021. godine i zaveden pod broj 58 0 P 013166 21 Gži. Također je naveo da predmete radi po Planu rješavanja starih predmeta i po redoslijedu, uz redovne hitne predmete, ali da se na tim listama još nije našao navedeni predmet, zbog čega nije riješeno o žalbi.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 –rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

22. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

27. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 6. maja 2008. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od 13 godina i oko četiri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

35. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

36. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u vrlo kratkom roku, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio rješenje o izvršenju, ali da je nakon toga u više navrata imao periode potpune neaktivnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon tri godine i oko sedam mjeseci od donošenja rješenja o izvršenju (9. juna 2008. godine) dao nalog sudskom izvršiocu da postupi po tom rješenju. Ustavni sud zapaža da je, nakon što je apelant 7. maja 2013. godine predložio utvrđivanje imovine izvršenika u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku, Općinski sud nakon jedne godine i četiri mjeseca (dopisom od 8. septembra 2014. godine) dostavio apelantu tražene podatke o imovini izvršenika i pozvao ga da uredi prijedlog za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je dopisom od 8. septembra 2014. godine apelantu naložio da uredi prijedlog za izvršenje, tek nakon šest godina i pet mjeseci donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak, što sve u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja o obustavi izvršnog postupka vodi pred Kantonalnim sudom tri mjeseca, računajući od prijema predmetnog spisa 29. juna 2021. godine, što se ne može smatrati dugim periodom. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dopisom od 8. septembra 2014. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje, ali da apelant nije u ostavljenom roku postupio po nalogu suda, što je za posljedicu imalo da Općinski sud rješenjem od 1. februara 2021. godine obustavi predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, dakle, ima u vidu da apelant nije postupio na nalogu suda, na način kako je to od njega zatraženo, što je nesumnjivo utjecalo na dužinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je zadatak redovnog suda da „djelotvorno kontrolira postupak“ (vidi presudu Evropskog suda, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), a što je Općinski sud u konkretnom slučaju očigledno propustio da učini, budući da je tek nakon šest godina i pet mjeseci donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog postupka, koji je po zakonu hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Općinski sud koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja postupka, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio valjane razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi

39. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

43. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje 13 godina i oko četiri mjeseca, a kojoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijelo neefikasno postupanje Općinskog suda, koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio valjane razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje postupka.

45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2889/20 (G. B.) | Sudska praksa | Aktio