Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2618/20 (V. M.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2618/20
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 2618/20, rješavajući apelaciju Vlade Milotića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Vlado Milotić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 P 026580 12 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vlado Milotić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 27. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 P 026580 12 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinski suda zatraženo je 26. augusta 2020. i 19. augusta 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 10. septembra 2020. i 16. septembra 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 12. novembra 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika A. H. na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 33 0 P 026580 11 P od 15. decembra 2016. godine radi naplate duga.
6. Općinski sud je 4. aprila 2013. godine donio Rješenje o izvršenju broj 33 0 P 026580 12 I.
7. Općinski sud je 21. oktobra 2013. godine donio zaključak kojim je odredio ročište na licu mjesta za 4. novembar 2013. godine.
8. Općinski sud je 12. novembra 2013. godine sačinio dopis kojim je obavijestio apelanta da se kod izvršenika prilikom pljenidbe nisu našle pokretne stvari koje mogu biti predmet pljenidbe.
9. Općinski sud je 21. februara 2014. godine ponovo donio zaključak kojim je odredio izvršno ročište na licu mjesta za 13. mart 2014. godine.
10. Općinski sud je 14. marta 2014. godine donio zaključak kojim je obavijestio apelanta da prilikom pokušaja pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari (4. novembar 2013. i 13. mart 2014. godine) nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja, odnosno da izvršenik ne posjeduje pokretnu imovinu koja može biti predmet izvršenja, niti da prema podacima koje su pribavljene od nadležnih službi posjeduje drugu imovinu ili novčana sredstava koja mogu biti predmet izvršenja, te je pozvao apelanta da u roku od 15 dana od prijema zaključka, u skladu sa članom 8. Zakona o izvršnom postupku FBiH, predloži novo sredstvo i predmet izvršenja.
11. Apelant je 30. juna 2014. godine Općinskom sudu predložio da pribavi podatke od Centralne banke o izvršenikovim računima koje ima kod banaka u BiH.
12. Apelant je 19. septembra 2014. godine Općinskom sudu ponovo predložio da pribavi podatke o izvršenikovoj imovini.
13. Općinski sud je 20. oktobra 2014. godine donio zaključak o utvrđivanju izvršenikove imovine u kojem je na osnovu člana 37. ZIP-a naložio svim bankama iz apelantovog podneska od 19. septembra 2014. godine da navedu podatke o izvršenikovim računima.
14. Nakon što su pribavljeni podaci o izvršenikovoj imovini, Općinski sud je 1. decembra 2014. godine pozvao apelanta da postupi po zaključku suda od 14. marta 2014. godine.
15. Apelant je 5. decembra 2014. godine podnio prijedlog za promjenu sredstva izvršenja, nakon čega je Općinski 13. januara 2015. godine pozvao apelanta na plaćanje takse s napomenom da sud neće poduzimati dalje radnje u predmetu dok taksa na prijedlog i rješenje o izvršenju ne bude plaćena.
16. Apelant je 15. januara 2015. godine dostavio dokaz o izvršenoj uplati takse, nakon čega je po prijedlog za promjenu sredstva izvršenja Općinski sud inicirao novu fazu postupka.
17. Općinski sud je 17. februara 2015. godine donio zaključak kojim je naložio banci da postupi po predmetnom rješenju o izvršenju.
18. Navedena banka je 16. marta 2015. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti sprovesti rješenje o izvršenju.
19. Općinski sud je 19. februara 2016. godine tražio od banke da obavijesti sud da li je postupila po predmetnom rješenju o izvršenju.
20. Navedena banka je 24. februara 2016. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti sprovesti rješenje o izvršenju.
21. Općinski sud je 18. decembra 2017. godine ponovo tražio od banke da se izjasni da li je postupila po predmetnom rješenju o izvršenju, međutim, banka se nije izjasnila.
22. Apelant navodi da je 4. oktobra 2018. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim predlaže da se postupi prema članu 37. ZIP-a i da se od izvršenika zatraži dostava potpunih podataka o njegovoj imovini kako bi se postupak mogao nastaviti.
23. Apelant je 4. juna 2020. godine Općinskom sudu predložio da prikupi podatke od Porezne uprave FBiH o tome da li izvršenik ostvaruje prihode, o čemu je Općinski sud 11. decembra 2020. godine obavijestio apelanta, te je u više navrata pozivao banku da obavijesti Općinski sud da li su postupili po rješenju o izvršenju.
24. Banka je 5. aprila 2021. godine obavijestila Općinski sud da je izvršenikov račun u toj banci ugašen zbog duže neaktivnosti, o čemu je Općinski sud zaključkom od 5. maja 2021. godine obavijestio apelanta i pozvao ga da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja.
25. Apelant je 5. maja 2021. godine predložio da se izvršenje ponovo provede na izvršenikovim pokretnim stvarima.
26. Sudski izvršioci Općinskog suda su ponovo izašli na lice mjesta i ponovo konstatirali da izvršenik nema imovinu koja može biti predmet izvršenja, o čemu je Općinski sud 29. juna 2021. godine obavijestio apelanta i pozvao ga da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja.
27. Apelant je 5. jula 2021. godine Općinskom sudu predložio da ponovo utvrdi izvršenikovu imovinu i traži podatke od poslovnih banaka o izvršenikovim računima.
28. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je 15. februara 2013. godine Općinskom sudu dostavio urgenciju za postupanje u navedenom predmetu, kao i da je u nekoliko navrata Općinskom sudu (27. august, 6. novembar 2019. i 4. juni 2020. godine) Općinskom sudu „dostavljao urgencije za postupanje po podnesku od 3. oktobra 2018 godine“. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
30. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je poduzimao sve potrebne radnje u kontinuitetu i u okviru zakona. Ukazuje da sudovi postupaju u ogromnom broju predmeta, od kojih je veliki broj hitnih, te da imajući u vidu navedeno sudovi nisu u mogućnosti da istovremeno postupaju i vode postupak u svim predmetima. Ističe da je kontinuirano provodio izvršne radnje usmjerene na provođenje izvršenja na izvršenikovim pokretnim stvarima, međutim, bezuspješno jer se kod izvršenika prilikom pokušaja pljenidbe pokretnih stvari nisu pronašle stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Osim toga, navodi da je poduzimao i radnje koje se odnose na utvrđivanje izvršenikove imovine, te činjenica da izvršenik nije imao imovinu na kojoj bi se provelo izvršenje ne može se staviti na teret sudu. Stoga, imajući u vidu navedeno, mišljenja je da se apelant neosnovano poziva na dugotrajnost sudskog postupka, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
31. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 37.
Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj spravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, kao i mjestu gdje se na nalaze.
(4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.
(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji.
6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.
(7) Sud može umjesto izjave na propisanom obrascu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu sud će primijeniti odredbe stava 5. ovog člana.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
34. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
37. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
38. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
39. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 12. novembra 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko devet godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
40. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. U pogledu ocjene složenosti predmeta, imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu (nepostojanje pokretnih stvari kod izvršenika pogodnih za provedbu izvršenja, a zatim nedostatak i novčanih sredstava na izvršenikovim računima), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem predmetu koji je pri tome značajan za apelanta jer se radi o naplati novčanog potraživanja.
41. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka apelant podnosio urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka tražio da se utvrdi izvršenikova imovina (predlagao je da Općinski sud pribavi podatke od Centralne banke o izvršenikovim računima koje ima kod banaka u BiH, ali i podatke od Porezne uprave FBiH o tome da li izvršenik ostvaruje prihode), što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane u određenoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelantovim prijedlozima.
42. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, donio rješenje o izvršenju nakon četiri mjeseca (4. aprila 2013. godine), što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da Općinski sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje velikim brojem predmeta za koje je zadužen postupajući sudija. Ustavni sud prihvata da je ta objektivna okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, Općinski sud u relativno razumnim periodima poduzeo niz procesnih radnji, između ostalog, održao dva izvršna ročišta povodom pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari, međutim, bezuspješno jer se kod izvršenika prilikom pokušaja pljenidbe pokretnih stvari nisu pronašle stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud o navedenom svojim dopisom od 14. marta 2014. godine obavijestio apelanta, te ga pozvao da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja. Nakon što je apelant u dva navrata (30. juna i 19. septembra 2014. godine) Općinskom sudu predložio da utvrdi izvršenikovu imovinu, Općinski sud je postupio po navedenom prijedlogu i od banaka u razumnom roku zatražio informaciju. Poslije toga, Općinski sud je, nakon pribavljenih podataka o izvršenikovoj imovini, pozvao apelanta da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja. Nakon što je apelant 5. decembra 2014. godine podnio prijedlog za promjenu sredstva izvršenja, Općinski sud je u razumnom roku predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje. Nakon obavještenja da po predmetnom rješenju o izvršenju nije moguće postupiti, Općinski sud je u dva navrata (19. februara 2016. i 18. decembra 2017. godine) tražio od banke da se izjasni da li je postupila po predmetnom rješenju o izvršenju. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje neaktivnost Općinskog suda (od 4. oktobra 2018. godine kada je apelant zatražio postupanje suda po odredbi člana 37. ZIP-a pa do 4. juna 2020. godine kada je apelant Općinskom sudu predložio da prikupi podatke od Porezne uprave FBiH o tome da li izvršenik ostvaruje prihode, o čemu je 11. decembra 2020. godine Općinski sud prikupljene podatke dostavio apelantu), ali uočava da je nakon toga Općinski sud poduzeo i poduzima niz procesnih radnji s ciljem provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, pa je tako, između ostalog, u više navrata pozivao banku da obavijesti Općinski sud da li je postupila po rješenju o izvršenju, zatim pozvao apelanta da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja usljed nemogućnosti provođenja na izvršenikovom računu, te ponovo po apelantovom prijedlogu izašao na lice mjesta i ponovo konstatirao da izvršenik nema imovinu koja može biti predmet izvršenja, o čemu je obavijestio apelanta i pozvao ga da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja. Ustavni sud zapaža da je apelant 5. jula 2021. godine Općinskom sudu predložio da ponovo utvrdi izvršenikovu imovinu i traži podatke od poslovnih banaka o izvršenikovim računima. Dakle, Ustavni sud nalazi da predmetni izvršni postupak pred Općinskim sudom traje oko devet godina najvećim dijelom zbog složenosti postupka te objektivnih okolnosti (nepostojanje adekvatne imovine kod izvršenika iz koje bi se apelant namirio), koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. S druge strane, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud poduzimao i poduzima raspoložive procesne radnje u skladu s procesnim mogućnostima s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja.
43. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete
44. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.
45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka jer je Općinski sud poduzimao i poduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja, a dužini predmetnog izvršnog postupka u najvećem dijelu doprinijele su objektivne okolnosti, te složenost predmeta, što se ne može staviti na teret Općinskom sudu.
47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić