Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2729/21 (,,FENIX Udruženje" Centar za majku i dijete i socijalni paket za stare bolesne i iznemogle Sanski Most)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Propisano zakonom
  • Miješanje u imovinu
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Porez
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2729/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2729/21, rješavajući apelaciju koju je podnio ,,FENIX Udruženje" Centar za majku i dijete i socijalni paket za stare bolesne i iznemogle Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ,,FENIX Udruženje" Centar za majku i dijete i socijalni paket za stare bolesne i iznemogle Sanski Most protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032608 21 Uvp od 26. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1.,,FENIX Udruženje" Centar za majku i dijete i socijalni paket za stare bolesne i iznemogle Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Almir Gagula advokat iz Sarajeva, podnio je 29. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 032608 21 Uvp od 26. maja 2021. godine.

2. Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu je Rješenjem broj 04/5-2/1-17-1-55-852-2.2/16 od 6. jula 2016. godine odbila u cijelosti kao neosnovan apelantov prigovor podnesen na zapisnik o izvršenoj kontroli broj 04/5-2/I-17-1-55-852-2/16 od 16. juna 2016. godine. Istim rješenjem je apelantu za porezni period juni 2011-30. april 2016. godine utvrdila razrez indirektnih poreza PDV-a u iznosu od 69.734,00 KM i naložena uplatu utvrđene obaveze i propisanih kamata u roku propisanom članom 33. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, uz prijetnju prinudnom naplatom.

3. Tužena, RC Banjaluka, šef Odsjek za poreze je Rješenjem broj UP-I-04/5/1-17-1-57- 61.3/16.3/16 od 25. aprila 2017. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljena protiv rješenja od 6. jula 2016. godine.

4. Tužena je Rješenjem broj 01/4-UP/II-229/17 od 18. marta 2019. godine odbila kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 25. aprila 2017. godine.

5. Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 032608 19 U od 23. februara 2021. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja tužene od 18. marta 2019. godine.

6. Odlučuju ći o apelantovom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke presude Suda BiH od 23. februara 2021. godine, Sud BiH je donio osporenu presudu kojom je odbio predmetni zahtjev.

7. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da apelant obavlja kao osnovnu djelatnost pružanje socijalnih i zdravstveno edukativnih usluga za stare osobe, socijalno ugrožena lica, trudnice i porodice sa djecom koje su socijalno ugrožene, a koje djelatnosti su prema članu 24. stav 1. tačka 8. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: Zakon o PDV u) oslobođene od pla ćanja PDV-a, a iste se finansiraju putem donacija i raznih vidova pomoći.

Međutim, naveo je da apelant obavlja i sporednu djelatnost u vidu izdavanja objekta za starački dom, usluge vešeraja, usluge kuhinje i obezbjeđivanja hrane za starački dom, koje saglasno članu 3. Zakona o PDV-u ulaze u opseg oporezivanja i na iste je apelant vršio obračun izlaznog poreza. Zatim je naveo da je apelant, kao poreski obveznik u kontrolisanom periodu od 1. juna 2011. - 30. aprila 2016. godine ostvarivao prihod od usluga koje su oslobođene od obračunavanja i pla ćanja PDV i prihod koji je oporeziv, a što je utvrđeno u postupku kontrole zakonitosti i pravilnosti obračuna PDV-a 16. juna 2016. godine. S tim u vezi je ukazao da je članom 33. Zakona o PDV-u propisano u kojim slučajevima poreski obveznik ima pravo na odbitak srazmjernog dijela ulaznog poreza. S obzirom da je apelant ostvarivao prihod od usluga koje su oslobođene od obračunavanja i pla ćanja PDV-a i usluga koje su oporezive, Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak tužene, koji je prihvatilo i vije ća za upravne sporove tog suda, da apelant ima pravo na srazmjerni odbitak ulaznog poreza, primjenom procenta srazmjernog odbitka izračunatog na godišenjem nivou, te je primjenom procenta srazmjernog odbitka izvršio odgovaraju će korekcije i po tom osnovu utvrdio dodatnu poresku obavezu u iznosu od 69.734,00 KM. Sud BiH je naveo da je ovakav zaključak tužene i vije ća za upravne sporove tog suda u skladu sa članom 33. stav 7. Zakona o PDV-u i članu

74. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, kojima je propisano da obveznik može posebno za svaku djelatnost koju obavlja odrediti dio koji se može odbiti, pod uslovom da vodi odvojene knjige za svaku djelatnost i da dobije odobrenje od tužene, a koje radnje i uslove u konkretnom slučaju apelant nije ispunio jer nije vodio knjige posebno za oporezivu i neoporezivu djelatnost ve ć je vodio jednu knjigu ulaznih faktura za cjelokupno poslovanje u kontrolisanom poreskom periodu. Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da svaki obaveznik koji obavlja istovremeno oporezivu i neoporezivu djelatnost odnosno isporuke može do ći u situaciju u kakvoj je konkretno apelant. Dalje navodi da za one nabavke za koje se jasno može utvrditi da li su povezane ili nisu povezane sa oporezivim prometom nema apsolutno nikakvu obavezu da koristi procenat srazmjernog odbitka ulaznog PDV-a primjenom člana 33. Zakona o PDV. Apelant smatra da je, u skladu sa članom 32. stav 2. Zakona o PDV, kao odbitni ulazni PDV pravilno primijenio onaj koji je povezan sa daljim oporezivim prometom, kao i onaj dio koji je povezan sa oporezivim i sa neoporezivim prometom. Dalje navodi da tužena zanemaruje činjenicu da se srazmjerni odbitak PDV-a vrši samo za tzv. mješovite nabavke a ne i za one nabavke za koje je jasno da li se koriste za dalji oporezivi promet ili ne. Također navodi da inspektor nije koristio formulu sadržanu u članu 74. stav 4. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV za odbitak PDV, nego je ulazni porez sa pravom odbitka umanjio za PDV koji se ne može odbiti i na tu razliku primijenio procenat srazmjernog umanjenja.

9. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 9/05, 35/05 i 100/08) koji je primijenjen u konkretnom predmetu, u relevantnom dijelu glasi: Član 3.

Predmet oporezivanja PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na: 1.

promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu; 2. uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Član 33. st. 1., 2., 3., 7. i 8.

Obračunavanje dijela ulaznog poreza koji se može odbiti - djelimično oslobađanje Ako obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje poslovne djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga s pravom ili bez prava na odbitak ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak srazmjernog dijela tog ulaznog poreza.

Srazmjerni dio ulaznog poreza odgovara onom dijelu prometa dobara i usluga s pravom na odbitak ulaznog poreza u ukupnom prometu u koji nije uključen PDV.

Srazmjerni poreski odbitak utvrđuje se primjenom procenta srazmjernog odbitka na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos koji obveznik nema pravo odbiti.

[...] Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, obveznik može, posebno za svaku djelatnost koju obavlja, odrediti dio koji se može odbiti, pod uslovom da odvojeno vodi knjige za svaku djelatnost i da dobije odobrenje od UIO.

UIO može od obveznika zahtijevati da odvojeno vodi knjige za svaku pojedinu oblast privrednih djelatnosti koje obavlja.

10. Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 93/05, 21/06, 60/06, 06/07,100/07, 35/08, 65/10) koji je primijenjen u konkretnom predmetu, u relevantnom dijelu glasi:

Član 74. st. 1. i 4.

(Utvrđivanje srazmjernog dijela ulaznog poreza) (1) U slučaju dobara i usluga koje porezni obveznik koristi i za promete za koje se PDV može odbiti u skladu s članom 32. st. (2), (3) i (5) i za promete za koje se PDV ne može odbiti, odbija se samo srazmjerni dio PDV-a koji se odnosi na prve pomenute promete.

[...] (4) Srazmjerni porezni odbitak izračunava se primjenom procenta srazmjernog odbitka na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos koji porezni obveznik nema pravo da odbije i umanjen za iznos koji porezni obveznik ima pravo da u potpunosti odbije.

Srazmjerni porezni odbitak= [ Iznos ulaznog poreza u poreznom periodu – (Iznos ulaznog poreza koji se ne može odbiti + iznos ulaznog poreza koji se u potpunosti može odbiti)] x procenat srazmjernog odbitka [...]

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba Zakona o PDV-u i Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, pozivajući se na relevantne odredbe Zakon o PDV-u i Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, dao jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju apelantu utvrđena dodatna poreska obaveza u iznosu od 69.734,00 KM, a u takvom obrazloženju Suda BiH Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2729/21 (,,FENIX Udruženje" Centar za… | Sudska praksa | Aktio