Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3218/20 (M. A.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3218/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP 3218/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mustafa Adilović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Mustafa Adilović.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 556741 16 P, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu 65 0 P 556741 21 Gž.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mustafi Adiloviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mustafa Adilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Nada Filipović, odvjetnica iz Ilidže, podnio je 31. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 556741 16 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskoga suda je 4. siječnja 2021. godine, a Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 19. svibnja 2021. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Također od Općinskoga suda je 12. ožujka 2021. godine zatraženo da dostavi podatke o predmetu.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 19. siječnja 2021. godine, dok je Kantonalni sud odgovor dostavio 27. svibnja 2021. godine.

4. Općinski sud je 30. ožujka 2021. godine dostavio tražene podatke o predmetu. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 22. veljače 2016. godine Općinskome sudu podnio tužbu protiv prvotuženika (M. U.) i drugotužene (M. C.) radi utvrđenja prava vlasništva (v. s. 1.000,00 KM).

7. Rješenjem Općinskoga suda od 11. ožujka 2016. godine apelantu je vraćena tužba na ispravku i dopunu kako bi u tužbi označio adresu posljednjeg poznatog prebivališta, odnosno boravišta tuženika, uz dokaz nadležnog organa o njihovom posljednjem poznatom prebivalištu, odnosno boravištu.

8. Apelant je podneskom od 26. travnja 2016. godine uredio tužbu na način da je označio adresu prebivališta prvotuženika i drugotužene.

9. Rješenjem Općinskoga suda od 4. listopada 2016. godine pozvan je apelant da ispravi i uredi podnesak od 26. travnja 2016. godine na način što će označiti adresu sadašnjeg prebivališta drugotužene s obzirom na to se dostava tužbe na odgovor nije mogla izvršiti jer je drugotužena nepoznata na adresi.

10. Apelant je podneskom od 15. prosinca 2016. godine obavijestio sud da nije mogao saznati adresu drugotužene.

11. Dopisom Općinskoga suda od 9. siječnja 2017 godine prvotuženiku je tužba na odgovor dostavljena 12. siječnja 2017. godine.

12. Apelant je podneskom od 20. veljače 2017. godine dostavio sudu novu adresu drugotužene.

13. Općinski sud je pokušao dostaviti tužbu drugotuženoj u 18 navrata (u razdoblju od 5. travnja 2017. godine do 18. ožujka 2020. godine), ali su pošiljke vraćane sudu neuručene s naznakom dostavljača da je drugotužena odselila sa dane adrese.

14. Apelant je podneskom od 25. lipnja 2020. godine predložio da se tuženicima odredi privremeni zastupnik smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz članka 296. u svezi sa člankom 295. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

15. Rješenjem Općinskoga suda od 15. srpnja 2020. godine odbijen je apelantov prijedlog.

16. Rješenjem Općinskoga suda od 15. srpnja 2020. godine pozvan je apelant da ispravi i dopuni podnesak-tužbu na način da u ostavljenom roku označi adresu sadašnjeg prebivališta drugotužene.

17. Apelant je podneskom od 17. kolovoza 2020. godine ponovo zatražio da se drugotuženoj postavi privremeni zastupnik.

18. Rješenjem Općinskoga suda od 14. siječnja 2021. godine odbačena je apelantova tužba.

19. Općinski sud je 14. travnja 2021. godine dostavio spis predmeta Kantonalnom sudu na postupanje po prizivu koji je apelant izjavio protiv navedenog rješenja. Predmet je zaveden pod brojem 65 0 P 556741 21 Gž.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da prvostupanjski sud ima diskrecijsko pravo da odluči o zahtjevu za postavljanje privremenog zastupnika, ali nepostupanjem duljim od četiri godine apelant smatra da povrijedio njegovo pravo na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

22. Općinski sud je u dogovoru na apelaciju ukratko predstavio kronološki tijek postupka naveden u činjenicama, te je istakao da je u više navrata pokušana dostava drugotuženoj na adresu koju je dostavio apelant.

23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da prema starosti inicijalnog akta predmet nije u planu rješavanja za tekući kvartal.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

25. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravak, 7/13 i 52/14):

Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

26. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U odnosu na apelantove navode kojima osporava duljinu trajanja predmetnoga postupka, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak nije još okončan. Naime, prema stanju iz spisa, proistječe da je predmetni parnični postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom na rješavanju po prizivu, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

28. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

Razdoblje koje se uzima u obzir

34. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 22. veljače 2016. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle razdoblje od pet godina i sedam mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnog postupka

35. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud ne nalazi da je složenost predmeta kao jedan od kriterija utjecala na duljinu trajanja postupka.

36. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u tijeku prvostupanjskog postupka (koji je trajao oko četiri godine i 11 mjeseci) dostavio tužbu na odgovor prvotuženiku, rješenjem odbio prijedlog za postavljanje privremenog zastupnika tuženicima, te donio rješenje kojim se tužba odbacuje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u više navrata vraćao apelantu tužbu radi ispravke i dopune, kao i da je više puta pokušao dostaviti tužbu na odgovor drugotuženoj. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da je, dakle, apelant podnio nepotpunu tužbu po kojoj Općinski sud nije mogao postupati, što je nesporno doprinijelo duljini trajanja predmetnog postupka. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je zadatak redovitog suda da „učinkovito kontrolira postupak“ (vidi Europski sud, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. ožujka 2007. godine), što je Općinski sud u konkretnom slučaju očigledno propustio učiniti budući da je više puta vraćao apelantu tužbu radi ispravke i dopune, te da je u razdoblju od oko tri godine (od 5. travnja 2017. godine do 18. ožujka 2020. godine) čak 18 puta pokušao dostaviti tužbu na odgovor drugotuženoj, te je tek nakon četiri godine i 11 mjeseci donio rješenje kojim je odbacio tužbu. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakvo postupanje Općinskoga suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duljina trajanja predmetnog postupka, ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da odgovornost za duljinu trajanja postupka snosi Općinski sud koji nije „učinkovito kontrolirao postupak“ niti je u odgovoru na apelaciju ponudio valjane razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje postupka.

37. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

38. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnoga suda zbog duljine trajanja predmetnog postupka (pred kojim se postupak vodi oko pet mjeseci), Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnoga suda da poduzme mjere kako bi se po žurnom postupku donijela odluka u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnome roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi

39. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant temelji na identičnim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Prema stavku (2) navedenog članka, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. lipnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnoga suda (vidi odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1793/18 od 19. veljače 2020. godine i AP 3313/17 od 17. srpnja 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnome roku u parničnom postupku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

42. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak traje pet godina i sedam mjeseci, a toj duljini je u odlučujućoj mjeri doprinijelo postupanje Općinskog suda koji nije „učinkovito kontrolirao postupak“, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio valjane razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje postupka.

44. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3218/20 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio