Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3014/20 (M.A.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3014/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3014/20, rješavajući apelaciju M. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio M. A.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 173189 20 P 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 I 173189 20 P 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu M. A. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant M. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 19. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 I 173189 20 P 2.

2. Apelant je 9. novembra 2020. i 29. septembra 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjenama činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom postupku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je u periodu od 1. septembra 2020. do 30. septembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 7. i 23. septembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

5. Općinski sud je 5. maja 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok na dopis Ustavnog suda od 30. septembra 2021. godine Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.

6. Ustavni sud je 25. oktobra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

7. Ustavni sud je 26. oktobra 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

9. Apelant je 23. septembra 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar) na osnovu Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 052665 11 Rs od 25. aprila 2012. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 052665 12 Rsž od 19. marta 2014. godine. Općinski sud u Sarajevu je 11. novembra 2014. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 460956 14 1 kojim je odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg je izvršenik 21. novembra 2014. godine uložio prigovor. Općinski sud u Sarajevu je 27. novembra 2015. godine donio Rješenje broj 65 0 I 460956 14 I kojim se u konkretnom slučaju proglasio kao mjesno nenadležan, stavio je van snage predmetno rješenje o izvršenju i ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će po pravosnažnosti rješenja cio spis biti dostavljen Općinskom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Osporeni postupak

10. Općinski sud je 7. januara 2016. godine zaprimio spis Općinskog suda u Sarajevu na nadležno postupanje.

11. Općinski sud je 7. jula 2016. godine donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 173189 16 I kojim je odredio izvršenje po apelantovom prijedlogu protiv izvršenika pečatom na prijedlog, protiv kojeg je izvršenik 13. jula 2016. godine uložio prigovor.

12. Apelant je 27. jula i 17. oktobra 2018. godine Općinskom sudu dostavljao zahtjeve radi obavijesti dokle se stiglo sa izvršenjem.

13. Općinski sud je 28. novembra 2018. godine donio Rješenje broj 58 0 I 173189 16 P kojim je usvojio izvršenikov prigovor, obustavio izvršenje u cijelosti i ukinuo provedene radnje, na koje rješenje je 10. decembra 2018. godine apelant uložio žalbu.

14. Kantonalni sud je 15. januara 2019. godine od Općinskog suda zaprimio predmet po apelantovoj žalbi.

15. Apelant je naveo da se više puta obraćao Kantonalnom sudu radi hitnog rješavanja njegovog predmeta.

16. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 15. septembra 2020. godine donio Rješenje broj 58 0 I 173189 19 Gž kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

17. Kantonalni sud je 29. septembra 2020. godine Općinskom sudu dostavio predmetni spis.

18. Općinski sud je 30. juna 2021. godine održao ročište.

19. Općinski sud je 15. septembra 2021. godine donio Rješenje broj 58 0 I 173189 20 P 2 kojim je usvojio izvršenikov prigovor, Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 173189 16 I od 7. jula 2016. godine stavio van snage, obustavio izvršenje u cijelosti i ukinuo provedene radnje. Stavom dva izreke odlučeno je da se predmet vraća izvršnom sudu na ponovnu odluku, u fazu po prijedlogu za izvršenje apelanta.

20. Protiv navedenog rješenja apelant je 29. septembra 2021. godine uložio žalbu.

21. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom traje nerazumno dugo. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete iz razloga što suđenja pred Općinskim i Kantonalnim sudom nisu okončana u razumnom roku.

Odgovori na apelaciju

23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet po apelantovoj žalbi zaprimio 15. januara 2019. godine, kao i da je svoju odluku donio 15. septembra 2020. godine. Ističe da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta.

24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije. Smatra da su apelantovi navodi neosnovani. Navodi da je nakon odluke Kantonalnog suda otvorio novu fazu u postupku.

25. Na dopis Ustavnog suda od 30. septembra 2021. godine Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.

26. Ustavni sud je 25. oktobra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka, iz koje proizlazi da se spis predmeta nalazi kod postupajućeg sudije, odnosno da još nije otpremljen na nadležno postupanje Kantonalnom sudu.

27. Ustavni sud je 26. oktobra 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je Kantonalni sud 29. septembra 2020. godine Općinskom sudu dostavio predmetni spis na nadležno postupanje.

V.Relevantni propisi

28. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

34. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

35. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.).

Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 7. januara 2016. godine kao dana kada je Općinski sud zaprimio spis na nadležno postupanje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko pet godina i devet mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

37. Dovodeći u vezu navedene principe s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.

38. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelant je u više navrata urgirao pred nadležnim sudovima s ciljem preduzimanja radnji radi okončanja predmetnog postupka. S druge strane, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud tokom postupka procesne radnje preduzimao s određenom pasivnošću imajući u vidu da je tom sudu, nakon dostave predmetnog spisa na nadležno postupanje, trebalo oko pola godine da donese predmetno rješenje o izvršenju, kao i da mu je trebalo nešto duže od dvije godine da odluči po izvršenikovom prigovoru, što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju navedeni period pasivnosti pravda promjenom postupajućih sudija. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da iz apelantove obavijesti o promjeni činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom postupku proizlazi ponovna pasivnost Općinskog suda kojem je trebalo oko godinu dana da u ponovnom postupku odluči o izvršenikovom prigovoru, kao i da se predmetni spis trenutno nalazi pred tim sudom, odnosno da još uvijek nije dostavljen, po apelantovoj žalbi, Kantonalnom sudu na daljnje odlučivanje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud o navedenom periodu (od otvaranja nove faze u postupku pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od sedam mjeseci) nije dostavio informaciju, odnosno odgovor na dopis Ustavnog suda od 30. septembra 2021. godine kojim bi izložio i opravdao svoje postupanje u navedenom periodu. Također, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostave spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu (15. januara 2019. godine) pa do donošenja odluke tog suda (15. septembar 2020. godine) Kantonalni sud svoju odluku donio u periodu od oko jedne godine i osam mjeseci. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navedeni period pravda promjenom Planom rješavanja starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, ocjenjujući dužinu predmetnog postupka u cjelini, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je i Kantonalni sud u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, da je Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku imao značajan period neopravdane neaktivnosti, čime je u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

39. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

43. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

44. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon perioda dužeg od pet godina od dana donošenja rješenja o izvršenju nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3014/20 (M.A.) | Sudska praksa | Aktio