Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2819/21 (E. M.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2819/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2819/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Emir Mustajbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Emir Mustajbegović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 411940 20 Rsž 2 od 2. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Mustajbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 5. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 411940 20 Rsž 2 od 2. juna 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 411940 18 Rs2 od 26. novembra 2019. godine poništena su kao nezakonita Rješenje Odbora državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) od 8. marta 2013. godine i Rješenje Ministarstva privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) od 25. decembra 2012. godine.
3. Osporenom presudom Kantonalnog suda od 2. juna 2021. godine uvažene su žalbe tuženih i preinačena prvostepena presuda tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja prvotuženog od 8. marta 2013. godine i drugotuženog od 25. decembra 2012. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je ponovnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je apelant bio namještenik drugotuženog i to kao viši referent (čuvar šuma) u Odjeljenju za područje Općine Centar u Upravi za šumarstvo. Zatim da je Rješenjem ministra drugotuženog od 25. decembra 2012. godine, na osnovu čl. 34. i 35. Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakona o namještenicima), apelant ocijenjen ocjenom ne zadovoljava za postignute rezultate u realiziranju poslova radnog mjesta u 2011. godini (a kojoj je prethodio prijedlog ocjene načelnika Odjeljenja i prijedlog direktora Uprave za šumarstvo). Kantonalni sud je naveo da iz rješenja drugotuženog proizlazi da je apelant tokom 12 mjeseci u 2011. godini odbijao poslove iz opisa radnog mjesta (nije podnosio prijave za bespravne radnje, nije izvršio kontrolu rejona koji je dužio, nije preduzimao mjere zaštite državnih šuma od bespravne sječe, nije evidentirao uzurpaciju šuma i šumskog zemljišta i nije izvršavao radne zadatke po nalogu pretpostavljenog), te da je poslove obavljao neblagovremeno, nepravilno, nepropisno i nestručno. Kantonalni sud je dalje utvrdio da je prvotuženi rješenjem od 8. marta 2013. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 25. decembra 2012. godine, te da iz ovog rješenja proizlazi da je neposredni nadređeni šef jedinice, načelnik odjeljenja M.K. predložio da se apelant ocjeni ocjenom zadovoljava, a da je direktor Uprave za šumarstvo u prijedlogu za ocjenu predložio da se apelant ocjeni ocjenom ne zadovoljava za 2011. godinu. Kantonalni sud je naveo da iz prijedloga za ocjenu direktora proizlazi da M.K. za 2011. godinu apelantu predlaže ocjenu zadovoljava iako u šest navedenih stavki u tri iznosi činjenice o lošem radu apelanta, te navodi neozbiljnost, neprofesionalnost i nekorektan odnos prema kolegama, zbog čega je direktor smatrao da je predložena ocjena od strane M.K. neopravdana i kontradiktorna iznesenim stavovima i obrazloženju, jer M.K. nije uzeo u obzir kontrolu terena u 2011. godine (kojom prilikom je konstatovano niz propusta u radu apelanta). S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da se ocjena rada odnosi na rezultate rada koje je apelant pokazao tokom 2011. godine za poslove čuvara šume, te naglasio da iz provedenih dokaza nije mogao izvesti zaključak da je apelant te poslove obavljao shodno odredbi člana 35 stav 1. Zakona o namještenicima (pravilno, savjesno, stručno). Također je istakao da apelant nije dokazao da je njegov rad nije trebao biti ocijenjen sa ocjenom ne zadovoljava i da činjenično stanje je drugačije od onog na osnovu kojeg je donijeta odluka. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje kao i odredbe čl. 8. i 10. Zakona o namještenicima, Kantonalni sud je zaključio da je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, iako je apelant u svom iskazu naveo da je svjedok M.K. naveo da je apelant obavljao poslove za koje je trebao biti ocijenjen ocjenom zadovoljava. S tim u vezi je istakao da su tuženi donijeli pravilna i zakonita rješenja u kojima obrazložili zašto je apelant ocijenjen ocjenom ne zadovoljava.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su rješenja donesena protivno članu 35. stav 1. Zakona o namještenicima, budući da apelant ima neposrednog načelnika Odjeljenja koji je predložio da se apelant ocjeni ocjenom zadovoljava, a rukovodilac je donio odluku protivno navedenom prijedlogu.
6. Zakon o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 49/05 ) koji je primijenjen u konkretnom predmetu, u relevantnom dijelu glasi:
III - DUŽNOSTI I PRAVA NAMJEŠTENIKA
Član 8.
Namještenik je obavezan izvršavati sve poslove predviđene opisom poslova radnog mjesta za koje je raspoređen i obvezan je te poslove vršiti savjesno, stručno i nepristrasno, a sukladno zakonu i drugim propisima.
Član 10.
Namještenik je obavezan posao svog radnog mjesta obavljati nepristrasno i profesionalno i ne smije tražiti niti prihvaćati za sebe ili svoje srodnike bilo kakvu dobit, povlasticu, nagradu u novcu ili uslugama i slično. [...] Član 34.
Rad namještenika podliježe radnom ocjenjivanju svake godine i obvezno se vrši u januaru za prethodnu kalendarsku godinu, s tim da se ne ocjenjuju namještenici koji su u kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci. Ocjena rada zasniva se na rezultatima rada koje namještenik postigne u ostvarivanju poslova predviđenih opisom radnog mjesta na kojem se nalazi i ciljevima koje je za dano vremensko razdoblje ustvrdio rukovoditelj organa državne službe. Ocjena rada može biti ne zadovoljava, zadovoljava, uspješan i naročito uspješan.
Nezadovoljavajuća ocjena mora biti posebno obrazložena.
Član 35.
Rukovodilac organa državne službe ustvrđuje ocjenu rada rješenjem, na prijedlog neposredno nadređenog rukovodioca jedinice, a ako jedinica ne postoji, ocjenu rada rukovodilac daje samostalno. Ocjena rada se ustvrđuje prema rezultatima rada koje je namještenik postigao u toku godine blagovremenim, pravilnim, zakonitim i stručnim obavljanjem svih poslova svog radnog mjesta. Primjerak rješenja o ocjeni rada ulaže se u lični dosje namještenika, a drugi primjerak dostavlja namješteniku
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o namještenicima, jasno obrazložio svoj zaključak zbog čega je smatrao da su pobijana rješenja tuženih pravilna i zakonita, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Kantonalnog suda ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić