Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-563/20 („Burović“ d.o.o. Ilidža)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-563/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-563/20, rješavajući apelaciju "Burović" d.o.o. Ilidža, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Burović" d.o.o.
Ilidža podnesena protiv rješenje Kantonalni sud u Sarajevu broj 65 0 Mals 225204 14 Pž od 4. decembar 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Burović“ d.o.o. Ilidža (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa zakonski zastupnik Ismet Burović podnio je 14. februara 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mals 225204 14 Pž od 4. decembra 2019. godine.
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-4914/13 od 16. septembra 2015. godine odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta podnesenu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Mals 225204 14 Mals, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
3. Općinski sud se Rješenjem broj 65 0 Mals 225204 14 Mals od 3. jula 2014. godine oglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, te je ukinuo sve provedene radnje i apelantovu tužbu odbacio.
4. Općinski sud je naveo da je od apelanta u periodu od 2004. godine do 2005. godine nezakonito naplaćen porez na dobit, pa je nakon ukidanja rješenja o razrezanom porezu na dobit od strane Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odobreno od strane Federalnog ministarstva finansija vraćanje ukupnog iznosa od 2.455,37 KM na ime više uplaćenih sredstava. Dalje je utvrđeno da apelant tužbenim zahtjevom od tužene zahtijeva isplatu zatezne kamate za nezakonito naplaćeni porez za period od 2004. godine do 2011. godine, odnosno od dana prinudne naplate poreza na dobit do dana vraćanja tih sredstava apelantu. Dakle, u suštini traži plaćanje zatezne kamate koja je akcesorno povezana sa glavnom novčanom tražbinom, za koju je ustanovljena nadležnost tijela uprave, a o kojem zahtjevu je već odlučeno rješenjem organa uprave. U vezi sa navedenim ovaj sud je ukazao da kada je za odlučivanje o glavnom dugu ustanovljena nadležnost tijela uprave, te da se samo u postupku pred tim tijelom može eventualno ostvariti i pravo na plaćanje zatezne kamate, na iznos glavnog duga.
5. S tim u vezi Općinski sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 69. Zakona o poreznoj upravi na temelju kojeg je zaključio, da budući da apelant predmetnom tužbom traži plaćanje zatezne kamate, koja je akcesorno povezana sa glavnom novčanom tražbinom za koju je ustanovljena nadležnost organa uprave u smislu citirane odredbe zakona, smatra da se samo u postupku pred tim organom može eventualno ostvariti i pravo na plaćanje zatezne kamate na iznos glavnog duga. Dakle, u pogledu potraživanja koja su predmet ovog spora zakonodavac je posebnim zakonom odlučivanje u tim sporovima dao u nadležnost organu uprave, po odredbama Zakona o upravnom postupku te eventualno Zakona o upravnim sporovima. Prema tome kako sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost, Općinski sud je primjenom čl. 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.
6. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Mals 225204 14 Pž od 4. decembra 2019. godine žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostepenog suda
7. Ispitujući prvostepeno rješenje u granicama propisanim odredbama čl. 221. i čl. 236. ZPP Kantonalni sud smatra da je prvostepeni sud ispravno postupio kada je zaključio, da kada je za odlučivanje o glavnom dugu ustanovljena nadležnost tijela uprave samo se u postupku pred istim može eventualno ostvariti i pravo na plaćanje zatezne kamate na iznos glavnog duga, zbog čega je primjenom odredbe člana 16. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci osporenog rješenja. Dakle, suprotno žalbenim navodima apelanta smatra da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je predmet tužbenog zahtjeva potraživanje kamata, kao sporednog potraživanja na glavni dug koji je izmiren apelantu povratom više uplaćenih poreza na dobit. Shodno tome, pravilan je zaključak prvostepenog suda da u situaciji kada postoji nadležnost tijela uprave da odlučuje o glavnom dugu, što je ovdje slučaj (vraćanje više uplaćenog poreza na dobit) ne može se ni ustanoviti nadležnost redovnog suda kada se traži kamata kao sporedno potraživanje koje je povezano sa glavnim potraživanjem. Stoga je prema mišljenju ovog suda prvostepeni sud je na temelju pravilne primjene odredbe člana 27. Zakona o sudovima FBiH, koja propisuje stvarnu nadležnost općinskih sudova, pravilnom primjenom odredaba člana 16. stav 2. u vezi sa članom 17. stav 1. ZPP odlučio o apsolutnoj nenadležnosti za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostepeno rješenje pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP odlučio kao u izreci presude.
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi sa tvrdnjama o povredu prava na pristup sudu apelant smatra da je pogrešan stav Kantonalnog suda o apsolutnoj nenadležnosti za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, jer kako navodi zatezna kamata podrazumijeva vidi štete pa je u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima predviđena nadležnost redovnih sudova. S tim u vezi apelant je ukazao na stav Ustavnog suda u odluci AP-362/18 od 27. novembra 2019. godine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na postupak koji je vođen povodom rješenja Kantonalnog suda kojim je žalba apelanta izjavljena protiv presude prvostepenog suda odbijena i rješenje tog suda potvrđeno. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se prvostepeni sud oglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje u predmetnoj pravnoj stvari, za isplatu zatezne kamate za nezakonito naplaćeni porez, za što je ustanovljena nadležnost tijela uprave.
11. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (npr. vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP- 32/19 i AP -7471/18 obje od 10. travnja 2019. godine te br. AP 1386/14 od 15. veljače 2017. godine i AP-4959/17 od 17. srpnja 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem se redovni sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, tj. u kojem je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić