Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2857/21 (I. Z.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2857/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2857/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ibrahim Zečević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ibrahim Zečević protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 115137 21 Gži od 25. maja 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ibrahim Zečević protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 115137 21 Gži od 25. maja 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Zečević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, nastanjen u Australiji, kojeg zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnio je 6. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 I 115137 21 Gži od 25. maja 2021. godine.

2. Tražiteljica izvršenja (J.K.) je 30. januara 2020. godine podnijela Osnovnom sudu u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave-pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj 80 0 P 072570 15 P od 15. januara 2017. godine (potvrđene presudom Okružnog suda broj 80 0 P 072570 17 Gž od 5. decembra 2017. godine) kojom je apelant obavezan da na ime povećanja vrijednosti objekta u Bijeljini odnosno na ime izvedenih radova uloženih radi renoviranja objekta tražiteljici izvršenja isplati iznos od 14.000,00 KM sa zakonskom kamatom, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.856,00 KM, predlažući da se izvršenje provede na nekretninama apelanta.

3. Osnovni suda je Rješenjem broj 80 0 I 115137 20 I od 4. februara 2020.godine odredio predloženo izvršenje.

4. Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 115137 20 I od 27. januara 2021. godine odbio kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 4. februara 2020. godine.

5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog suda od 27. januara 2021. godine, Okružni sud je donio osporeno rješenje od 25. maja 2021. godine kojim je odbio kao neosnovanu predmetnu žalbu i potvrdio rješenje prvostepenog suda.

6. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je vansudskim poravnanjem zaključenim 24. oktobra 2019. godine između tražiteljice izvršenja i apelanta utvrđeno prebijanje obaveza i potraživanja ugovornih strana i to tako što su se sporazumjeli da će isplatom iznosa od 10.000,00 KM tražiteljici izvršenja od strane apelanta, sve međusobne novčane obaveze biti ispunjene, te da su se sporazumjeli da se apelant obavezuje da isplati navedeni iznos, kao i da preda ključeve od kuće u Tuzli, odmah po predaji u posjed apelantu nekretnina u Bijeljini od strane tražiteljice izvršenja. Dalje je naveo da je apelant odmah po zaključenju vansudskog poravnanja predao tražiteljici izvršenja ključeve od kuće u Tuzli, ali da je tražiteljica izvršenja po ulasku u kuću utvrdila da je ista neslovna za stanovanje (isključena električna energija i voda). S tim u vezi Okružni sud je naveo da je apelant, budući da navedenim vansudskim poravnanjem nisu bili definisani uslovi koje treba da zadovoljava kuća u Tuzli u trenutku vraćanja, ispunio jedan dio svoje obaveze iz vansudskog poravnanja, dok drugi dio, koji se odnosi na novčano potraživanje nije ispunio. Naime, Okružni sud je naveo da je tražiteljica izvršenja podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, kojom je utvrđeno novčano potraživanje u iznosu od 14.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 3.856,00 KM na ime troškova parničnog postupka, te da u tom dijelu apelant nije ni započeo isplatu duga po vansudskom poravnanju. Također, Okružni sud je naveo da apelant neosnovano u žalbi ističe da je prvostepeni sud predmetno vansudsko poravnanje trebao da smatra činjenicom na osnovu koje je potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom prestalo u skladu sa članom 47. st. 8. i 9. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). S tim u vezi je ukazao da je članom 47. ZIP-a propisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprječavaju izvršenje, a naročito: ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja (stav 8.); ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme odgođeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja (stav 9.). Imajući u vidu naprijed navedeno, Okružni sud je zaključio da potraživanje nije prestalo u smislu člana 47. stav 8. ZIP-a, niti je trajno ili za određeno vrijeme odgođeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno u smislu člana 47. stav 9. ZIP-a, zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo zakonske prepreke da tražiteljica izvršenja zahtijeva izvršenje svog potraživanja utvrđenog izvršnom sudskom odlukom.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da su redovni sudovi odbili da primjene odredbe člana 47. ZIP-a, iako je vansudskim poravnanjem između stranka utvrđeno da se apelantova obaveza suspenduje do izvršenja obaveze od strane tražioca izvršenja za iseljenje iz kuće u Bijeljini. Također ističe da je vansudskim poravnanjem došlo do prebijanja potraživanja utvrđenog izvršnom ispravom, ali da su redovni sudovi i na tu činjenicu odbili da primjene odredbe navedenog člana i da makar djelimično usvoje prigovor.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o apelantovoj žalbi izjavljenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenula tražiteljica izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažne odluke suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem Okružnog suda ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te su stoga apelantovi navodi u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena odredaba ZIP u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na odredbe člana 47. ZIP-a, dao jasno obrazloženje zbog čega u konkretnom slučaju potraživanje tražiteljice izvršenja utvrđeno izvršnom sudskom odlukom nije prestalo niti je trajno ili za određeno vrijeme odgođeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, u čemu Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2857/21 (I. Z.) | Sudska praksa | Aktio