Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2782/21 (R. M.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2782/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2782/21, rješavajući zahtjev Ramiza Mićivode za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ramiza Mićivode za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramiz Mićivoda (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Džaferović, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 031092 21 Kž od 9. juna 2021. godine i S1 2 K 031092 19 k od 12. marta 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2782/21.

2. Apelant je lično podnio apelaciju protiv istih presuda dana 6. septembra 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3170/21. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi izvršenje kazne utvrđene pravosnažnom presudom Suda BiH.

3. Na osnovu člana 32. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da se apelacije odnose na istog apelanta i da su osporene iste odluke, Ustavni sud je odlučio da apelacije spoji i vodi jedan postupak pod brojem AP 22782/21.

4. Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 031092 19 K od 12. marta 2021. godine, apelant je oglašen krivim da je na način opisan u presudi počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

5. Istom presudom na osnovu člana 69. stav 1. tačka d) KZ BiH, a u vezi sa članom 74. KZ BiH apelantu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta i to: mobilni telefon precizirane marke sa pripadajućom SIM kartom, oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (precizirano). Takođe, apelant je na osnovu člana 198. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) obavezan da plati oštećenom A.S., iznos od 300 KM i 150 EUR (dalje precizirano kako), dok je na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH, apelant oslobođen obaveze naknade troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.

6. Odlučujući po žalbi apelanta (i Tužilaštva Bosne i Hercegovine) Sud BiH je donio presudu broj S1 2 K 031092 21 Kž od 9. juna 2021. godine kojim je odbio žalbe kao neosnovane.

7. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini navodi da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u pogrešnoj ocjeni dokaza od strane suda, kao i korištenju nezakonitih dokaza, što detaljno pojašnjava. Takođe, apelant ukazuje da sud nije van razumne sumnje utvrdio činjenice koje čine bitno obilježje bića krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret. Apelant je nezadovoljan i zbog „izbora krivičnopravne sankcije“, te opet ukazuje da sud nije cijenio sve dokaze koje je apelant dostavio (i u presudi sud tvrdi da nisu dostavljeni dokazi, što apelant osporava). Takođe, apelant ukazuje i pojašnjava u čemu se po njegovom mišljenju sastoji povreda prava na pravično suđenje, privatnost i imovinu (što dovodi u vezi sa nezakonitim oduzimanjem mobitela i pojašnjava) kao i ukazuje u čemu se sastoji povreda prava na imovinu što dovodi u vezu sa izricanjem sigurnosne mjere, ali i drugim navodima sličnim navodima koje je iznio u vezi sa povredom prava na pravično suđenje.

8. Apelant je u apelaciji AP-3170/21 ukazao na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost, ukazujući uglavnom na (prema apelantovom mišljenju) propuste prilikom lišenja slobode apelanta, oduzimanje mobilnog telefona, pretresanja bez naredbe suda i drugo što detaljno navodi u apelaciji. U navedenoj apelaciji apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora izrečene pravomoćnom presudom. Kao razloge za navedeno u apelaciji apelant ističe će kazna zatvora koja je izrečena u postupku pred Sudom BiH (u slučaju stupanja na izdržavanje kazne) apelantu prouzrokovati nesagledivu i neotklonjivu štetu, kako za njega tako i za njegovu porodicu. Apelant ukazuje da je pripadnik Oružanih snaga BiH u činu pukovnika. Stupanjem na izdržavanje kazne zatvora prestaje mu radni odnos i gubi pravo na platu i ostale doprinose od kojih se finansira njegova porodica. U domaćinstvu koje čini supruga, sin i apelant, apelant je jedini zaposleni. Od plate finansira sve potrebe porodice (između ostalog školovanje sina koji je na fakultetu). Dalje apelant navodi da je podigao kredit. Apelant takođe navodi da je prema uputnom aktu obavezan da se javi u Zavod za izdržavanje kazne (21. septembra 2021.godine), te bi prestankom ostvarivanja ličnog dohotka, za njega i njegovu porodicu nastupile nesagledive posljedice koje bi naknadno bile vrlo teško otklonjive. Apelant je ukazao da je dana 3. septembra 2021.godine, u skladu sa Zakonom Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnopravnih sankcija, pritvora i drugih mjera uputio molbu sa prijedlogom da se odgodi kazna zatvora u roku koji zakon dopušta kako bi spriječio štetne posljedice koje će nastupiti po njega i njegovu porodicu, apelantovim stupanjem na izdržavanje kazne zatvora.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

13. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

14. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje i druga prava, ali ukazuje i na posljedice koje će za njega i njegovu porodicu nastupiti u slučaju odlaska na izdržavanje kazne zavora, jer je jedini hranilac porodice, jer će ostati bez plate možda i penzije i drugo kako navodi u apelaciji.

15. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je apelant u apelaciji (AP-3170/21) naveo da je u skladu sa Zakonom Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnopravnih sankcija pritvora i drugih mjera uputio molbu Sudu BiH 3. septembra 2021. godine da mu se odgodi kazna zatvora. Takođe, u apelaciji apelant je naveo da do dana podnošenja apelacije nije dobio odgovor. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju 6. septembra 2021. godine, dakle tri dana kasnije.

16. Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba).

17. Dalje, Ustavni sud konstatuje da je u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda apelant dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a apelant nije dostavljao nove informacije u predmetu, do dana donošenja ove odluke. Stoga, u konkretnom predmetu iako je apelant naveo da je podnio molbu Sudu BiH, a u skladu sa svojom obavezom, nije obavijestio Ustavni sud o ishodu (u skladu sa gore navedenim Pravilom Ustavnog suda), Ustavni sud nalazi da nije ispunjen uslov propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda.

18. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

19. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2782/21 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio