Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3107/21 („PROEX“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3107/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-3107/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „PROEX“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „PROEX“ d.o.o. Sarajevo zbog „onemogućavanja da koristi poslovni prostor u ulici Džemala Bijedića broj 11, TC Čengić Vila, Sarajevo“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „PROEX“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Arslanagić advokat iz Sarajeva, podnio je 31. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „onemogućavanja apelanta da koristi poslovni prostor u ulici Džemala Bijedića broj 11, TC Čengić Vila, Sarajevo“. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odredio da Policijska stanica Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: PS Novo Sarajevo) i Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) ne smiju sprečavati ovlaštenike i zaposlenike apelanta da koriste svoje sjedište u ulici Džemala Bijedića broj 11, TC Čengić Vila, Sarajevo“.
2. Ugovorom o podzakupu poslovnog prostora (u daljnjem tekstu: Ugovor o podzakupu) od 27. marta 2015. godine, te aneksima navedenog ugovora (1. do 7.), zaključenim između „Mercator“ d.o.o. Sarajevo (kao zakupodavca) i apelanta (kao zakupca) zakupodavac je apelantu dao u zakup poslovni prostor na adresi u ulici Džemala Bijedića broj 11, TC Čengić Vila, Sarajevo (u daljnjem tekstu: predmetni poslovni prostor).
3. Zakupodavac je opomenom pred otkaz Ugovora o podzakupu od 27. maja 2021. godine opomenuo apelanta da će, ukoliko apelant ne izmiri novčane obaveze koje ima prema zakupodavcu (u iznosu od 20.740,80 KM), raskinuti Ugovor o podzakupu tako da će isti prestati da proizvodi pravna dejstva od 1. jula 2021. godine.
4. Otkazom Ugovora o podzakupu od 24. juna 2021. godine zakupodavac je apelantu otkazao predmetni ugovor zbog neizmirenja novčanih obaveza u iznosu od 20.740,80 KM.
5. Iz službene zabilješke PS Novo Sarajevo od 13. jula 2021. godine proizlazi da su uposlenici zaštitarske agencije „Securitas“ navedenog dana spriječili odgovorno lice apelanta (D.Č.-V.) da uđe u predmetni poslovni prostor (nakon što je zakupodavac iz tog poslovnog prostora iznio apelantov inventar) radi čega je D.Č.-V. „pozvala intervenciju policije“. Dalje, da je o predmetnim događajima upoznat dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva (S.J.) koji je naložio da se „zaštitarska agencija koja je zadužena za obezbjeđenje spornog objekta uputi da se udalje, a da pravna lica sudskim postupkom rješavaju daljnje probleme, odnosno da nemaju pravo da obavljaju djelatnost, odnosno pristup objektu“.
6. U službenoj zabilješci PS Novo Sarajevo od 3. avgusta 2021. godine navedeno je da su službenici policije Dž.E. i A.Ć. navedenog dana upućeni na adresu predmetnog poslovnog prostora gdje su zatekli odgovorno lice „Mercator“ d.o.o. Sarajevo (E.S.) i advokata O.E. koji zastupa navedenu firmu, te da su oni izjavili da „Mercator“ d.o.o. Sarajevo i apelant „imaju spor koji je trenutno na sudu“ (zbog apelantove neisplate spornih potraživanja prema „Mercator“ d.o.o. Sarajevo), te da je „Mercator“ d.o.o. Sarajevo sa apelantom raskinuo ugovor o podzakupu (jer apelant nije izmirivao svoje obaveze) i dao apelantu rok da napusti predmetni poslovni prostor do 30. juna 2021. godine. Dalje, da je „Mercator“ d.o.o. Sarajevo „iskoristio član iz ugovora koji omogućava da oni iznesu inventar iz njihovog objekta, što su i učinili 13. jula 2021. godine, gdje su iz objekta iznijeli stolove i stolice i iste deponovali u svoje skladište u naselju Blažuj“ te da je tom prilikom dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva izdao usmenu naredbu da se u navedeni objekat „ne mogu unositi, niti iznositi bilo kakve stvari do okončanja sudskog spora“. Takođe, da je apelant iz skladišta „Mercator“ d.o.o. Sarajevo preuzeo navedeni inventar i dopremio do predmetnog poslovnog prostora s namjernom da isti unese, što je odgovorno lice apelanta potvrdilo na licu mjesta. U predmetnoj službenoj zabilješci takođe je navedeno da je u staničnim evidencijama utvrđeno da je dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva (S.J.) 13. jula 2021. godine izdao naredbu da se predmetni poslovni prostor ne može koristiti od bilo koje strane do okončanja sudskog spora. Apelacioni navodi
7. Apelant ističe da mu je, zbog toga što je onemogućen da koristi predmetni poslovni prostor, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije). Apelant navodi da je „Mercator“ d.o.o. Sarajevo nezakonito otkazao ugovor o podzakupu predmetnog poslovnog prostora, te da je 13. jula 2021. godine iznio apelantov inventar iz predmetnog poslovnog prostora u prisustvu policijskih službenika PS Novo Sarajevo. Dalje navodi da PS Novo Sarajevo i Kantonalno tužilaštvo, nezakonitim usmenim naređenjima, onemogućavaju apelanta da pristupa u svoje sjedište i da obavlja svoju djelatnost, radi čega traži da Ustavni sud odredi da PS Novo Sarajevo i Kantonalno tužilaštvo ne smiju sprečavati ovlaštenike i zaposlenike apelanta da koriste predmetni poslovni prostor.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog onemogućavanja da koristi predmetni poslovni prostor, a da prethodno nije pokrenuo bilo kakav postupak pred redovnim sudom. Budući da, dakle, apelant nije zatražio zaštitu svojih prava pred redovnim sudom, Ustavni sud ukazuje da se samim tim lišio mogućnosti da dođe do sudske odluke koja bi kao takva mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-596/17 od 31. januara 2018. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić