Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1628/21 (A.G., D.M., N.M., M.J., N.K. i D.L. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1628/21

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP 1628/21, rješavajući apelacije A.G. i drugih, na temelju članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka

b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije koje su podnijeli:

A.G., D.M., N.M., M.J., N.K. i D.L. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 190879 17 I od 5. rujna 2017. godine, J. J. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 171420 15 I od 28. siječnja 2016. godine (novi broj 58 0 I 171420 16 Mal od 28. veljače 2018. godine),

V. M. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u

Mostaru broj 58 0 I 192344 17 I od 13. studenog 2017. godine, B. Š. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 190202 17 I od 19. lipnja 2017. godine, F. Z. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 036244 11 I od 25. lipnja 2012. godine, M. B., A.B., B.T., M.K., R.K. i V.O. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 171421 15 I od 24. studenog 2015. godine, D. Š. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 185245 17 I od 20. studenog 2017. godine, S. M. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 163428 15 I od 30. kolovoza 2017. godine, M. Nj. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 200211 18 I od 28. kolovoza 2018. godine, Z. K. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 225460 20 I od 15. prosinca 2020. godine, Đ. Š. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 175718 16 I od 30. kolovoza 2017. godine;

Z. K. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 184440 16 I od 24. listopada 2017. godine i Općinskog suda u Čapljini 53 0 I 071488 18 I od 3. prosinca 2018.

godine, K. V. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 172279 16 I od 31. kolovoza 2017. godine, N. M. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 156743 14 I od 3. studenog 2014. godine, J. O. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 179971 16 I od 13. srpnja 2016. godine;

L. G. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 178180 16 I od 8. rujna 2016. godine, S. M. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 I 183638 16 I od 22. studenog 2016. godine i 58 0 I 183639 16 I od 23. studenog 2016. godine, M. D. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 158612 14 I od 16. prosinca 2015. godine i S. T. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 128306 13 I od 30. srpnja 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. AP 1628/21

1. A.G., D.M., N.M., M.J., N.K. i D.L. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Neuma, koje zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnijeli su 12. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 190879 17 I od 5. rujna 2017. godine.

2. AP 1629/21

2. J. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 12. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 171420 15 I od 28. siječnja 2016. godine (novi broj 58 0 I 171420 16 Mal od 28. veljače 2018. godine).

3. AP 1687/21

3. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 13. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 192344 17 I od 13. studenog 2017. godine.

4. AP 1688/21

4. B. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 13. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 190202 17 I od 19. lipnja 2017. godine.

5. AP 1689/21

5. F. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnijela je 13. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 036244 11 I od 25. lipnja 2012. godine.

6. AP 1691/21

6. M. B., A.B., B.T., M.K., R.K. i V.O. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa ZOU Raguž

- odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnijeli su 13. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 171421 15 I od 24. studenog 2015. godine.

7. AP 1692/21

7. D. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 13. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 185245 17 I od 20. studenog 2017. godine.

8. AP 1693/21

8. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 13. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 163428 15 I od 30. kolovoza 2017. godine.

9. AP 1694/21

9. M.Nj. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čapljine, koju zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnijela je 18. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 200211 18 I od 28. kolovoza 2018. godine.

10. AP 1706/21

10. Z. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZU. Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 18. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 225460 20 I od 15. prosinca 2020. godine.

11. AP 1708/21

11. Đ. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - pdvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 18. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 175718 16 I od 30. kolovoza 2017. godine.

12. AP 1732/21

12. Z. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 18. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 184440 16 I od 24. listopada 2017. godine i Općinskog suda u Čapljini 53 0 I 071488 18 I od 3. prosinca 2018. godine.

13. AP 1742/21

13. K. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 20. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 172279 16 I od 31. kolovoza 2017. godine.

14. AP 1743/21

14. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 20. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 156743 14 I od 3. studenog 2014. godine.

15. AP 1744/21

15. J. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 20. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 179971 16 I od 13. srpnja 2016. godine.

16. AP 1763/21

16. L. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 21. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 178180 16 I od 8. rujna 2016. godine.

17. AP 1764/21

17. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 21. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 I 183638 16 I od 22. studenog 2016. godine i 58 0 I 183639 16 I od 23. studenog 2016. godine.

18. AP 1765/21

18. M. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ravnog, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 21. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 158612 14 I od 16. prosinca 2015. godine.

19. AP 2241/21

19. S. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa ZOU Raguž - odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 24. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 128306 13 I od 30. srpnja 2013. godine.

Spajanje predmeta

20. Obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1628/21.

21. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti donijeti odluku o apelacijama na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

II.Činjenično stanje

22. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

23. Iz apelacionih navoda proizlazi da su, postupajući po prijedlozima apelanata na temelju izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, rješenja, Općinski sud u Mostaru i Općinski sud u Čapljini donijeli rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Hercegovačko-neretvanskog kantona kao izvršenika.

24. Iz apelacionih navoda proizlazi da su Općinski sud u Mostaru i Općinski sud u Čapljini predmetna rješenja o izvršenju dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

25. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

III.Apelacija Navodi iz apelacija

26. Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelanti su naveli kronologiju predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te, iako postoje razlike u apelacionim navodima, u suštini, smatraju da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obveze da omogući učinkovito izvršenje sudskih odluka time što u proračunu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka.

IV.Relevantni propisi

27. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 OUSBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Članak 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Članak 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i u skladu sa Zakonom o izvršavanju proračuna.

(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koje imaju izvršne sudske presude dužne su u svojim računima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u proračunu.

Članak 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražitelju izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

V.Dopustivost

28. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava proračuna kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. lipnja 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VI.Meritum

29. Apelanti smatraju da im je, zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.[...] Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Pravo na imovinu Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog člank,a stavak 2 što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]

30. Ustavni sud napominje da su, prema članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članku 1. Europske konvencije, sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini dužne osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona, te da uslijed velikog broja povjeritelja nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.

31. Ustavni sud konstatira da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Hercegovačko-neretvanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obvezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret proračuna tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

32. S tim u svezi, Ustavni sud podjeća da je u Odluci broj AP-3226/17 od 12. ožujka 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, tiče neizvršenja sudskih odluka na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. ožujka 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret proračuna raznih razina vlasti u FBiH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Europskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obvezu zaštite ljudskih prava imatelja sudskih odluka na teret proračuna i nalagano je poduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imateljima sudskih odluka na teret proračuna da svoje potraživanje naplate u razumnom roku, Ustavni sud je i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je, s tim u svezi, zaključio da „to jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svaka osoba unutar određene skupine u principu ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja apelacija.

33. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona naložio poduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret proračuna u razumnom roku.

34. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni sami pronaći optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obveze poštovanja individualnih ljudskih prava i temeljnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao proračunski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imatelji sudskih odluka na teret proračuna odgovarajuće razine javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret proračuna po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjeritelja po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u proračunu za isplatu potraživanja po osnovi sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imatelja pravomoćnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjeritelja i redoslijedu naplate.

35. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da cilj ove odluke nije da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imatelje pravomoćnih sudskih odluka na teret proračuna, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sustava realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovi sudskih odluka na teret proračuna kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imatelja sudskih odluka na teret proračuna, te omogućila ubuduće imateljima sudskih odluka na teret proračuna naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u danim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imatelji sudskih odluka na teret proračuna svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.

36. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Europskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine , br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. listopada 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sustavnog problema koji je Europski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravomoćnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Europski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva poduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sustavnog problema koji je identificirao Europski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnoj razini. Europski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba poduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Europske konvencije. Europski sud je s tim u svezi zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na cijelu Europsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, predmet izvršenja te presude u skladu sa člankom 46. Europske konvencije. Europski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sustavne povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Europskim sudom.

37. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona poduzela radi uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 28. srpnja 2020. godine, kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu, te kronološki poredana potraživanja i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada Kantona je ukazala da poduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi generalne mjere u skladu sa nalozima Ustavnog suda i Europskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Dovodeći u vezu ranije dane naloge sa poduzetim mjerama od Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Europski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.

38. U svezi s tim, Europski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret proračuna Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. rujna 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. listopada 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. studenog 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. studenog 2020. godine). Europski sud je razmatrajući mjere koje su ti kantoni poduzeli radi izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret proračuna tih kantona u razumnom roku, pa je brisao aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret proračuna tih kantona.

39. Imajući u vidu relevantnu praksu Europskog suda, Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret proračuna navedenih kantona donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-2614/19 od 10. studenog 2020. godine, AP-3566/19 i AP-4220/19 od 22. prosinca 2020. godine i AP-2005/20 od 3. veljače 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Europske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret proračuna tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

40. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje da je, odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-4220/19 od 22. prosinca 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neutemeljene apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona. U navedenoj odluci je pozivom na relevantnu praksu Europskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s poduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Europske konvencije, pa je u svezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i/ili prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju neutemeljeni.

41. Obzirom da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoju odluku broj AP-4220/19 od 22. prosinca 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

42. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Europskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s poduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Europske konvencije, pa u svezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Ostali navodi

43. Obzirom na zaključak Ustavnog suda da će apelanti moći naplatiti svoja potraživanja na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Europske konvencije, te da nema kršenja prava na suđenje u „razumnom roku“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode apelanata o kršenju prava na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, koje apelanti dovode u vezu s pravom na pravično suđenje i imovinu, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Europske konvencije, pa u svezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije neutemeljeni.

45. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1628/21 (A.G., D.M., N.M., M.J., N.K. i D.L. i… | Sudska praksa | Aktio