Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4453/20 (C. P.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4453/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 4453/20, rješavajući apelaciju Cvijetina Petrovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Cvijetin Petrović.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Srebrenici kao predmet broj 82 0 I 003523 10 I.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Srebrenici da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 82 0 I 003523 10 I u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Cvijetinu Petroviću isplati iznos od 300,00 KM ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Srebrenici da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Cvijetin Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenice, kojeg zastupa Danilo Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnio je 10. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 82 0 I 003523 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. decembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 18. maja 2010. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika AD „Guber“ Srebrenica, na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj 82 0 P 000513 09 P od 28. septembra 2009. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 P 000513 09 Gž od 29. aprila 2010. godine radi naplate duga iz radnog odnosa. Predloženo je izvršenje na nepokretnostima izvršenika.

6. Osnovni sud je 7. oktobra 2013. godine donio Rješenje o izvršenju broj 82 0 I 003523 10 I kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

7. Izvršena je zabilježba izvršenja po predmetnom rješenju o izvršenju.

8. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je 15. aprila 2014. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, odbio prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, te je obustavio izvršenje na nepokretnostima izvršenika bliže označenim u izreci navedenog rješenja. Odlučujući o žalbi izvršenika, Okružni sud je 4. juna 2014. godine donio rješenje kojim je žalbu odbio.

9. Osnovni sud je za više izvršnih predmeta prema istom izvršeniku i na istim nepokretnostima zaključkom od 9. juna 2014. godine odredio i održao ročište na licu mjesta (18. juni 2014. godine) radi procjene nepokretnosti izvršenika, na kojem ročištu je određen vještak građevinske struke.

10. Apelant je 29. oktobra 2019. godine Osnovnom sudu podnio zahtjev za utvrđivanje izvršenikove imovine u smislu člana 37 st. 1 i 2 ZIP-a.

11. Apelant je 14. februara 2020. godine Osnovnom sudu podnio podnesak za sprovođenje izvršenja na računima izvršenika.

12. Osnovni sud je 8. jula 2020. godine donio Rješenje broj 82 0 I 003523 16 I 2 kojim je dozvolio promjenu predmeta i sredstva izvršenja određujući izvršenje na računu izvršenika, koje je dostavio strankama i bankama.

13. Banka je izvršila blokadu računa izvršenika.

14. Apelant je 6. avgusta 2020. godine Osnovnom sudu dostavio konačan obračun troškova.

15. Osnovni sud je 15. septembra 2020. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, utvrdio konačne troškove u ovom izvršnom postupku.

16. Osnovni sud je obavijestio banku da su rješenja od 8. jula i 15. septembra 2020. godine pravosnažna i da se može pristupiti namirenju.

17. Apelant je naveo da je banka počela prenositi sredstva, u svih pet predmeta, ali da je potraživanje namireno samo djelimično, sa zadnjim uplatama u septembru jer, kako navodi, izvršenik nema sredstava na računima.

18. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, oko 10 godina, a da toj dužni ni na koji način nije doprinio apelant. Ukazuje da je blagovremeno preduzimao sve radnje u postupku, čak i sa pismenim urgencijama (21. marta 2018. i 12. aprila 2019. godine) kojim je tražio brže i adekvatnije postupanje Osnovnog suda. Ukazuje da je Osnovni sud 24. februara i 6. novembra 2015. godine uputio pismeno upozorenje izvršeniku radi dostavljanja na uvid građevinske dokumentacije. Navodi da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije, kao i da „njegovo potraživanje nije izmireno u iznosu od 1.454,88 KM po osnovu navedenog rješenja od 8. jula 2020. godine i cio iznos potraživanja na ime konačnih troškova po rješenju od 15. septembra 2020. godine (1.455,15 KM)“. Ističe da Osnovni sud nije postupio po njegovom zahtjevu za utvrđivanje imovine izvršenika. Smatra da Osnovni sud onemogućava apelanta da pred sudom ostvari naplatu svog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, koje je već utvrđeno pravosnažnom presudom istog suda još 2009. godine. Zbog svega navedenog, predlaže da Ustavni sud utvrdi navedene povrede prava, naloži predsjedniku Osnovnog suda da preduzme sve mjere kako bi se hitno sproveo predmetni izvršni postupak, te da obaveže Vladu Republike Srpske da apelantu za kršenje prava isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

20. Na dopis Ustavnog suda od 25. decembra 2020. godine Osnovni sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37 (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.

(4) Popunjen i uredno potpisan formular mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.

(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji.

(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.

(7) Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu, sud će primijeniti odredbe stava 5.

ovog člana.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

29. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

30. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 18. maja 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od 11 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

32. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu jer postoji više izvršnih predmeta prema istom izvršeniku i na istim nepokretnostima, te imajući u vidu činjenicu da je bilo potrebno održati ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti izvršenikovih nepokretnosti, te naložiti vještačenje po vještaku građevinske struke.

33. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Osnovni sud postupio po apelantovom prijedlogu.

34. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku imao periode duže pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu bio potreban vremenski period oko tri godine i četiri mjeseca da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, kao i da mu je bilo potrebno oko četiri mjeseca da donese odluku o prigovoru koji je izvršenik uložio protiv rješenja o izvršenju, što u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, naročito imajući u vidu da je postupak od većeg značaja za apelanta jer nastoji da ostvari novčano potraživanje iz radnog odnosa. Osim toga, Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost Osnovnog suda u periodu od oko gotovo četiri godine, i to od 6. novembra 2015. godine kada je Osnovni sud uputio pismeno upozorenje izvršeniku radi dostavljanja na uvid građevinske dokumentacije do 29. oktobra 2019. godine kao dana kada je apelant podnio zahtjev za utvrđivanje izvršenikove imovine, u smislu člana 37 st. 1 i 2 ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju ne proizlazi da je Osnovni sud odlučio o navedenom apelantovom zahtjevu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije dostavio informaciju, odnosno odgovor na dopis Ustavnog suda od 25. decembra 2020. godine kojim bi izložio i opravdao svoje postupanje u navedenim periodima. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud odlučio o promjeni predmeta i sredstva izvršenja na način da je dozvolio izvršenje na računima izvršenika, te ga dostavio bankama na sprovođenje. Ustavni sud zapaža da iz apelantovih navoda proizlazi da je „banka počela prenositi sredstva, u svih pet predmeta, ali da je potraživanje namireno samo djelimično, sa zadnjim uplatama u septembru jer, kako navodi, izvršenik nema sredstava na računima“, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret nadležnom sudu jer on ne može da utiče na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja. Analizirajući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud o žalbi na prvostepeno rješenje odlučio u roku od oko dva mjeseca, što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Iz navedenih razloga, posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, i pored postojanja objektivnih okolnosti (nemogućnost namirenja iz predloženog predmeta i sredstva izvršenja) koje su sprečavale postupanje Osnovnog suda u predmetnom izvršnom postupku, budući da razmatrana dužina izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Osnovni sud, koji je u odlučujućoj mjeri odgovoran za nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje kojim bi opravdao tako dug period pasivnosti i neblagovremeno preduzimanje procesnih radnji u postupku koji je po zakonu hitan i od naročitog značaja za apelanta.

35. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupku koji je po zakonu hitne prirode i od naročitog značaja za apelanta jer je Osnovni sud u postupku imao duže periode neopravdane pasivnosti, čime je u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka, koja nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

42. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4453/20 (C. P.) | Sudska praksa | Aktio