Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2549/21 („Telemach“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Pristup sudu
  • Aktivna legitimacija
  • Tužba
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2549/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2549/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Telemach“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Telemach“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 034866 21 Uvp od 19. maja 2021. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 034866 20 U od 21.

januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Telemach“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nihad Sijerčić advokat iz Sarajeva, podnio je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 034866 21 Uvp od 19. maja 2021. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 3 U 034866 20 U od 21. januara 2021. godine.

2. Konkurencijski savjet BiH (u daljnjem tekstu: KS BiH) je Obaviješću o prijavi koncentracije broj UP-05-26-1-005-9/19 od 30. maja 2019. godine (objavljenoj u dnevnim novinama i na internet stranici KS) obavijestio da je 4. marta 2019. godine zaprimio prijavu koncentracije podnesenu od strane privrednog subjekta „Mtel“ a.d. Banjaluka o namjeri sticanja kontrole kupovinom 100% udjela u privrednom subjektu „Elta-Kabel“ d.o.o. Doboj, te je pozvao zainteresovane privredne subjekte na kojima bi namjeravana koncentracija mogla imati efekat da dostave pisane primjedbe i mišljenja.

3. Apelant je 5. juna 2019. godine KS BiH dostavio svoje primjedbe i mišljenja na prednje navedenu prijavu i razmatranu namjeru koncentracije, kao i zahtjev za priznavanje statusa stranke u predmetnom upravnom postupku.

4. Zaključkom KS BIH broj UP-05-26-1-005-18/19 od 11. jula 2019. godine odbijen je zahtjev apelanta da mu se prizna status stranke u predmetnom upravnom postupku.

5. Apelant je protiv zaključka KS BiH od 11. jula 2019. godine pred Sudom BiH pokrenuo upravni spor koji se pred tim sudom vodi pod brojem S1 3 U 033285 19 U.

6. Rješenjem KS BiH broj UP-05-26-1-005-24/19 od 18. jula 2019. godine ocijenjena je uslovno dopuštenom koncentracija na tržištu pružanja usluga fiksne i mobilne telefonije, usluga interneta i usluga radio i TV programa u BiH koja će nastati sticanjem kontrole privrednog subjekta „Mtel“ a.d. Banjaluka nad privrednim subjektom „Elta-Kabel“ d.o.o. Doboj i to kupovinom 100% udjela u privrednom subjektu „Elta-Kabel“ d.o.o. Doboj (stav I izreke rješenja). Odlučeno je da se predmetno rješenje o koncentraciji upisuje u Registar koncentracija (stav II izreke rješenja), te da je rješenje konačno i da će biti objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (stav III izreke rješenja).

7. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (KS BiH) od 18. jula 2019. godine, Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 U 034866 20 U od 21. januara 2021. godine predmetnu tužbu odbacio. Sud BiH je u obrazloženju rješenja naveo da u konkretnom slučaju apelant, kao podnosilac predmetne tužbe, nije bio stranka u upravnom postupku-postupku ocjene dopuštenosti koncentracije, te da su učesnici koncentracije u navedenom postupku bili privredni subjekti „Mtel“ a.d. Banjaluka i „Elta-Kabel“ d.o.o. Doboj. Sud BiH je dalje naveo da je odredbama člana 46. stav (2) Zakona o konkurenciji propisano da nezadovoljna stranka u postupku može pokrenuti upravni spor te da je, po ocjeni tog suda, u konkretnom slučaju nesporno da apelant nije ovlašćen za pokretanje predmetnog upravnog spora. Sud BiH je naveo da, dakle, apelant nije aktivno legitimisan za pokretanje upravnog spora u konkretnom slučaju, jer je aktivna legitimacija za pokretanje upravnog spora na strani učesnika u postupku koncentracije ili zainteresovanih lica koja su, prema odredbama člana 16. Zakona o upravnim sporovima, treća lica kojim bi poništenje pobijanog konačnog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresovano lice ima u sporu položaj stranke). Sud BiH je takođe naveo da je apelant od tuženog zatražio da mu se prizna položaj stranke u postupku, te da mu je taj zahtjev odbijen zaključkom tuženog od 11. jula 2019. godine, protiv kojeg je apelant pokrenuo upravni spor iz čega proizlazi da je apelant iskoristio svoje pravo da pokrene upravni spor protiv navedenog zaključka (čime je osigurao pravnu zaštitu). Sud BiH je naveo da, kako apelant nije mogao biti stranka u upravnom postupku, nema ni aktivnu legitimaciju u konkretnom upravnom sporu. Sud BiH je posebno ukazao na to da je odredbama člana 238. stav (9) Zakona o upravnom postupku (koji se supsidijarno primjenjuje u postupcima pred konkurencijskim vijećem) propisano da će se postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku) obnoviti ako osobi koja je trebalo da učestvuje u svojstvu stranke nije bila data mogućnost sudjelovanja u postupku. Sud BiH je naveo da će, s obzirom na navedeno, apelant nakon okončanja spora u vezi zaključka kojim je odbijen zahtjev za sticanje statusa stranke koji se vodi pod brojem S1 3 U 033285 19 U, imati mogućnost da zatraži obnovu upravnog postupka (koji je kod KS BiH okončan Zaključkom broj UP-05-26-1-005-18/19 od 11. jula 2019. godine) u smislu odredbi člana 23. stav (1) tačka 9. Zakona o upravnom postupku BiH. Sud BiH je naveo da apelant, po okončanju tog postupka, u slučaju da je nezadovoljan ishodom istog može eventualno pokrenuti upravni spor protiv novog konačnog upravnog akta KS BiH. Sud BiH je zaključio da je u konkretnoj pravnoj stvari tužba preuranjena, s obzirom da apelant nije iskoristio sva dopuštena pravna sredstva radi učestvovanja u postupku u svojstvu stranke, te sa apelant neosnovano status stranke traži kroz konkretni uspravni spor.

8. Odlučujući o zahtjevu za preispitivanje sudske odluke, rješenja Suda BiH od 21. januara 2021. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 034866 21 Uvp od 19. maja 2021. godine predmetni zahtjev odbio. U obrazloženju odluke Sud BiH je naveo da je u provedenom postupku preispitivanja zakonitosti utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito a zahtjev apelanta za njegovo preispitivanje neosnovan zbog čega je primjenom člana 54. stav (1) Zakona o upravnim sporovima zahtjev odbijen.

Apelacioni navodi

9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije. Navodi da mu je odbacivanjem tužbe u predmetnom postupku uskraćeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje. Apelant takođe ističe da je Sud BiH osporenim odlukama (u kojima je naveo da će apelant okončanjem spora u vezi zaključka KS BiH od 11. jula 2019. godine kojim je odbijen zahtjev za sticanje statusa stranke imati mogućnost da zatraži obnovu upravnog postupka) uslovio korišćenje redovnog pravnog lijeka (tužba u upravnom sporu) prethodnim korišćenjem vanrednog pravnog lijeka (obnova postupka u upravnom postupku).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud nalazi da apelant povredu prava na pravično suđenje nalazi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava što dovodi u vezu sa pravom na pristup sudu. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, to jest zbog čega je u predmetnom postupku odbacio tužbu apelanta, odnosno zbog čega nisu bili ispunjeni uslovi za meritorno rješavanje konkretne pravne stvari, a u takvom obrazloženju Suda BIH Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-468/20 od 5. oktobra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2549/21 („Telemach“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio