Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2135/21 (C.C.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2135/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2135/21, rješavajući apelaciju koju je podnio C. C., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio C. C.
protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 K 170672 21 Kž od 12. svibnja 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 K 170672 19 K od 2. studenoga 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. C. C. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Teslića, kojega zastupa Miroslav Janjić, odvjetnik iz Teslića, podnio je 16. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 170672 21 Kž od 12. svibnja 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 K 170672 19 K od 2. studenoga 2020. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, optuženi (A.D., H.D. i apelant) oglašeni su krivim za produženo kazneno djelo Šumske krađe iz čl. 316. st. 2. u svezi s st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ) i čl. 31. i 55. KZ, pa je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud naveo svu dokaznu građu, tj. subjektivne i materijalne dokaze, iz koje dokazne građe i po ocjeni ovoga suda proistječe nesumnjiv zaključak da su optuženi počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Kantonalni je sud istakao da je lugar – svjedok A.S. u svojemu iskazu posvjedočio da je sve optužene, koje poznaje i od ranije, zatekao na izvršenju kaznenih djela kada su izvršili bespravnu sječu (16. i 20. studenoga 2018. godine), da su drvenu masu sjekli i tovarili na vozilo, da je na licu mjesta utvrdio koliko je stabala posječeno i o istome sačinio zapisnike o bespravnim sječama. Kantonalni je sud istakao da se vjerodostojnost iskaza ovoga svjedoka potvrđuje i materijalnim dokazima i to zapisnikom o bespravnim sječama sa procjenom pričinjene štete od 17., 21. i 25. studenoga 2018. godine. Kantonalni je sud istakao da vjerodostojnost iskaza ovoga svjedoka potvrđen je i iskazom svjedoka A.N., koji je istakao da kada je 17. studenoga 2018. godine krenuo obići svoj reon rada, susreo se sa lugarom A.S., te su se skupa uputili na teren, gdje su uočili friško posjećene panjeve stabala bukve, potom se uputili ispred kuće apelanta i zatekli drvnu masu koja je bila srezana na metrice, što je lugar i fotografirao. Kantonalni je sud istakao da je ocjena i ovoga suda da se ne mogu prihvatiti kao vjerodostojni iskazi svjedoka M.C., sina apelanta, u smislu da je istome poznata da nikada nikakav lugar nije dolazio, i drugo jer je očito da se radi o pristranome svjedočenju u korist njegova oca. Kantonalni je sud istakao da što se tiče iskaza svjedoka G.V. i Z.Ć. i izjava apelanta, da su isti neprihvatljivi kao vjerodostojni, tj. da se navedeni svjedoci točno sjećaju baš onih dana kada su izvršena predmetna kaznena djela, da su navodno bili skupa, a kako bi se navedenim svjedočenjem diskreditiralo svjedočenje lugara, koji je osobno vidio apelanta pri izvršenju kaznenoga djela. Kantonalni je sud istakao da se također ne mogu prihvatiti prizivni navodi apelanta da je postupao van teritorije Zeničko-dobojskoga kantona, budući da su sve radnje u sastavu produženoga kaznenoga djela počinjene u šumi državnoga vlasništva „Stolac“ i „Grakovac“, kojima gazduje Kantonalna uprava za šumarstvo Zeničko-dobojskoga kantona. Kantonalni je sud istakao da je netočno da je lugar vršio bilo kakav pretres stana apelanta, već je samo izvršio pregled drvne mase zatečene u dvorištu apelanta, s ciljem pronalaska izvršitelja predmetne krađe. Kantonalni je sud istakao da je to također u proturječnosti sa iskazima apelanta i njegova sina, koji su u svojim iskazima tvrdili da svjedok-lugar uopće nije dolazio u dvorište njihove kuće radi pregleda drvne mase. Kantonalni je sud istakao da naprosto nije točan niti navod priziva apelanta da se optužba temelji samo na iskazima svjedoka A.S. i A.N., jer iz dokazne građe je jasno da se sudbena odluka temelji na široj dokaznoj građi (zapisnici o bespravnim sječama i procjeni štete, kao i fotodokumentaciji lica mjesta). Kantonalni je sud istakao da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina, te da je nesporno utvrđeno da su optuženi prisvojili veliku količinu drvne mase iz šume državnoga vlasništva, ukupno 46,8 m3, što ukazuje na povišen stupanj društvene opasnosti samoga počinjenoga kaznenoga djela i povišen stupanj kaznene odgovornosti optuženih. Kantonalni je sud istakao da je uvidom u izvode iz kaznene evidencije nesporno da je apelant povratnik u vršenju kaznenih djela, jer je ranije također jedanput osuđivan i dobio je uvjetnu osudu pa je očigledno da ranije uvjete osude nisu utjecale na to da se suzdrži od daljnjega vršenja kaznenih djela. Kantonalni je sud istakao da je stoga ocjena i ovoga suda da je prvostupanjski sud izrekao adekvatne kazne, i da se samo takvim kaznama može postići postizanje opće, a osobito specijalne prevencije.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, navodi kako je sud povrijedio pravo apelanta time što je propustio dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza apelanta, čija je sadržina proturječna iskazima određenih svjedoka. Apelant, također, navodi kako postupanje tj. ulazak u dvorište kuće apelanta od strane svjedoka A.S. i A.N. ima karakter pretresanja stana od strane neovlaštenih osoba, pa su takvi dokazi nezakoniti jer su pribavljeni povredom odredaba Zakona o kaznenome postupku. Apelant, također, navodi kako se kao otežavajuća okolnost nije mogla uzeti činjenica o količini posječene šumske građe, budući da je količina drveta zakonsko obilježje kaznenoga djela iz čl. 316. st. 2. (tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka učini s ciljem da se oboreno drvo proda, ili ako je količina oborenoga drveta veća od pet kubnih metara) i ne može se dodatno stavljati na teret apelantu kao otežavajuća okolnost.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno istakao zbog čega ni taj sud ne može prihvatiti kao vjerodostojne iskaze sina apelanta kao svjedoka, kao niti iskaz samoga apelanta, kojima se pokušava diskreditirati svjedočenje svjedoka-lugara, koji je osobno apelanta zatekao na izvršenju kaznenoga djela. Nadalje, Kantonalni je sud dao adekvatno obrazloženje zbog čega se izvršeni pregled drvne mase zatečene u dvorištu apelanta ne može smatrati pretresom stana, naprotiv prizivnim navodima apelanta. U konačnici, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno istakao glede odluke o kaznenopravnoj sankciji da količina prisvojene drvne mase ukazuje na povišen stupanj društvene opasnosti samoga počinjenoga kaznenoga djela i povišen stupanj kaznene odgovornosti, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić