Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3004/21 (F. R.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Invalidnina
  • Invalid
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3004/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-3004/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Fatima Rahmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Fatima Rahmanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007896 19 U od 31. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Fatima Rahmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prozor-Rame, koju zastupa Nermin Dizdar advokat iz Mostara, podnijela je 19. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007896 19 U od 31. maja 2021. godine.

2. Služba za društvene djelatnosti i pitanja branilaca Općine Prozor-Rama je konačnim Rješenjem broj 03/2-43-175/06 od 1. oktobra 2007. godine apelantici priznala svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu po osnovu povrede i oboljenja zadobivenog kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i pravo na ličnu vojnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu počev od 1. maja 2007. godine i ostala prava propisana zakonom, pa dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje tih prava.

3. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi), rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelantice, je Rješenjem broj UP-I-03-41-ZKZ-2412/17 od 11. novembra 2019. godine ukinulo rješenje od 1. oktobra 2007. godine i upravnu stvar riješilo tako da apelantici prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 11. novembrom 2019. godine.

4. U upravnom sporu apelantice, kao tužiteljice, protiv rješenja od 11. novembra 2019. godine, Vrhovni sud je donio osporenu presudu od 31. maja 2021. godine kojom je tužba apelantice odbijena.

5. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom postupku prvostepena ljekarska komisija dala svoj nalaz i mišljenje od 9. septembra 2019. godine, te da je drugostepena ljekarska komisija (odlučujući o prigovoru apelantice izjavljenom protiv nalaza i mišljenja od 9. septembra 2019. godine) svojim konačnim nalazom i mišljenjem od 21. oktobra 2019. godine, nakon neposrednog pregleda apelantice i uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, potvrdila nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije u pogledu utvrđenog vojnog invaliditeta apelantice ispod 20%. Vrhovni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije proizlazi da je u postupku priznavanja prava, invaliditet apelantice ranije cijenjen u visini 70% - V grupa, a da su nadležne ljekarske komisije u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava svojim saglasnim nalazima i mišljenjem vojni invaliditet po osnovu povređivanja i oboljenja cijenile u visini ispod 20% (jer je apelantica ranije bila cijenjena po tačkama za čiju primjenu su nadležne ljekarske komisije u predmetnom postupku utvrdile da nema osnova). U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije potpun, jasan i dovoljno obrazložen, te da sadrži činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje pravilnog rješenja u skladu da članom 8. stav 2. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Dalje je naveo da je ocjena invaliditeta apelantice data na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje je i ranije cijenjena (kako to propisuje član 7. stav 4. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon), te da ljekarska komisija pri tome nije našla, shodno članu 13.a stav 5. Pravilnika, da je potrebno pribaviti nove dodatne specijalističke nalaze. Također je naveo da je nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije uredno dostavljen apelantici sa poukom o pravnoj zaštiti u skladu sa članom 23.a Pravilnika i po kojoj je apelantica postupila, dok je nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije dostavljen apelantici uz rješenje tuženog, kako to propisuje član 23. stav 2. Pravilnika, pa su neosnovani navodi apelantice da je tuženi riješio upravnu stvar bez učešća apelantice u postupku.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi, između ostalog, da nalazi i mišljenja nisu zakoniti i da nemaju nikakva obrazloženja. Također navodi da je nerazumljivo i neshvatljivo da Vrhovni sud tvrdi da je pregledom apelantica učestvovala u postupku, što jednostavno nije tačno i što je samo gola forma, a nikako učešće u postupku i ostvarenje svojih prava u punom obimu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge zbog kojih smatra da je nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije jasan i potpun, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3004/21 (F. R.) | Sudska praksa | Aktio