Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2907/21 (F.D.)
Odluka donesena 20. 10. 2021.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2907/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2907/21, rješavajući apelaciju koju je podnio F. D., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio F. D.
protiv Rješenja Republičkoga tužiteljstva Republike Srpske broj T 12 0 KTP 0000962 21 od 18. lipnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. F. D. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 11. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkoga tužiteljstva Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Republičko tužiteljstvo) broj T 12 0 KTP 0000962 21 od 18. lipnja 2021. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Posebnoga odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranoga i najtežih oblika privrednoga kriminala Republičkoga tužiteljstva od 23. ožujka 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv S.Š., sutkinje Osnovnoga suda u Bijeljini, zbog kaznenih djela Falsificiranje isprave iz čl. 347. Krivičnoga zakonika (u daljnjemu tekstu: KZ), Zlouporaba službenoga položaja ili ovlasti iz čl. 315. st. 1. KZ, Nesavjestan rad u službi iz čl. 322 KZ, jer iz prijave i pratećih spisa proistječe da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila prijavljena kaznena djela, niti neka druga kaznena djela, a za koje bi bilo nadležno tužiteljstvo.
3. Rješenjem Republičkoga tužiteljstva od 18. lipnja 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta protiv naredbe o neprovođenju istrage od 23. ožujka 2021. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Republičko je tužiteljstvo istaklo da je apelant u podnesenoj prijavi ukazivao da je prijavljena sutkinja sačinila rješenje od 31. listopada 2011. godine, te na taj način izvršila kazneno djelo falsificiranje testamenta u korist N.D., a istim rješenjem apelanta i M.B. uputila na parnicu, te da je takvim postupanjem sutkinja povrijedila Zakon o nasljeđivanju omogućivši falsificiranje testamenta. Republičko je tužiteljstvo istaklo da apelant inzistira na rasvjetljavanju po njemu sporne činjenice da je testament fizički nestao iz spisa, te da je po njemu takvo uklanjanje testamenta zapravo izvršenje kaznenoga djela. Republičko je tužiteljstvo istaklo da apelant niti jednim navodom nije ukazao da je u konkretnome slučaju sačinjen lažni testament ili je preinačen pravi testament i kao takav uporabljen kao pravi. Republičko je tužiteljstvo istaklo da je nakon uvida u spis, ustanovljeno da se u spisu nalazila ovjerena kopija spornoga testamenta i da kao takva ima dokaznu snagu originala. Republičko je tužiteljstvo istaklo da glede navoda da apelant u ovoj pravnoj stvari nije saslušan kao svjedok, tužitelj se jasno odredio, smatrajući pravilno da je to njegova diskreciona ocjena da li će ili neće saslušati oštećenoga u svojstvu svjedoka, jer iz prijave i pratećih spisa nije proizašao temelj sumnje da je izvršeno kazneno djelo ili eventualno da je potrebno vršiti dodatne provjere.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporenoga rješenja Republičkoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv treće osobe i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić