Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2832/21 (A. A.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2832/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2832/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Aida Alagić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Aida Alagić protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005677 21 od 25. lipnja 2021.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Alagić (u daljnjemu tekstu: apelantica), iz Bihaća, koju zastupa Emir Imširević, odvjetnik iz Bihaća, podnijela je 4. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0005677 21 od 25. lipnja 2021. godine.

2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Unsko-sanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 15. ožujka 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv A.H., ravnatelja Zavoda zdravstvenoga osiguranja USK, te H.R. i N.P. djelatnika ZZO, zbog kaznenoga djela Zlouporaba službenoga položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st.

1. Krivičnoga zakona, jer iz prijave i pratećih spisa očigledno proistječe da prijavljeno djelo nije kazneno djelo, odnosno jer ne postoji osnovi sumnje da je počinjeno kazneno djelo.

3. Rješenjem glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnoga tužiteljstva od 27. travnja 2021. godine pritužba apelantice protiv naredbe o neprovođenju istrage od 15. ožujka 2021. godine odbijena je kao neutemeljena.

4. Osporenim obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 25. lipnja 2021. godine apelantica je obaviještena da iz stanja spisa proistječe da se objektivni učin prijavljenih, sa nespornim svojstvima koje su imali, svodi na sačinjavanje obavijesti koja je upućena na adrese četiri pravne osobe (neke u vlasništvu apelantice), a iz kojih obavijesti u biti slijedi informacija da ZZO neće platiti račune po ranije ispostavljenim fakturama navedenih pravnih osoba. Federalno je tužiteljstvo istaklo da je u predmetnim obavijestima također istaknuto da su zapisnici povjerenstva za kontrolu spornih faktura stvar tužbe ZZO, te da su ujedno i predmetom istražnih radnji koje provodi nadležno tužiteljstvo. Federalno je tužiteljstvo istaklo da je osporenim rješenjem ispravno obrazloženo da u radnjama prijavljenih osoba ne postoje bitna obilježja kaznenoga djela za koja se terete, jer podatak da se vode istražne radnje, to jeste vrše određene provjere, je paušalan, bez bilo kakvoga dodatnoga preciziranja o kojim provjerama se točno radi, što samo po sebi ne može predstavljati bilo kakvu službenu tajnu, niti se može raditi o drugome kaznenome djelu.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je zbog donošenja osporenoga obavještenja Federalnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak

1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelantica pojavljuje u ulozi podnositeljice kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv treće osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanatice o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanatice o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2832/21 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio