Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4252/20 (I. M.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4252/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP 4252/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ivica Marinović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Ivica Marinović.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 488826 17 Rsž 2 od 14.
listopada 2021. godine.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Ivici Marinoviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ivica Marinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 27. studenog 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 488826 17 Rsž 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 5. veljače 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Od Općinskog suda je 14. lipnja 2021. godine zatraženo da dostavi određene dokumente, dok je 11. listopada 2021. godine od Kantonalnog suda zatraženo da dostavi informaciju o statusu predmeta.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. veljače 2021. godine, kao i tražene dokumente.
5. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 19. veljače 2021. godine, kao i traženu informaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 24. veljače 2015. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv tuženog (Fond za profesionalnu rehabilitaciju i upošljavanje osoba sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu) radi zaštite prava iz radnog odnosa, te uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja.
8. Općinski sud je 17. travnja, 29. svibnja i 16. lipnja 2015. godine održao ročišta za odlučivanje o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja
9. Općinski sud je rješenjem od 6. srpnja 2015. godine odredio mjeru osiguranja kojom je tuženom, kao protivniku osiguranja, naložio da apelanta vrati na poslove na kojima je radio do prestanka radnog odnosa, odnosno na druge odgovarajuće poslove i uspostavi mu radnopravni status sukladno ugovoru o radu od 27. studenog 2011. godine, počev od dana donošenja rješenja o mjeri osiguranja, te je odlučio da mjera osiguranja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.
10. Tuženi je 21. srpnja 2015. godine izjavio priziv protiv rješenja od 6. srpnja 2015. godine, te je predmetni spis 3. rujna 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
11. Kantonalni sud je rješenjem od 8. listopada 2015. godine odbio priziv tuženog i potvrdio rješenje od 6. srpnja 2015. godine, te predmet vratio prvostupanjskom sudu 9. listopada 2015. godine.
12. Općinski sud je 24. prosinca 2015. godine održao pripremno ročište, te nastavak pripremnog ročišta 14. ožujka 2016. godine, dok je 28. lipnja 2016. godine održao ročište za glavnu raspravu, te nastavak ročišta za glavnu raspravu 30. kolovoza 2016. godine.
13. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 488826 15 Rs od 22. studenog 2016. godine odbio protutužbeni zahtjev kojim je tuženi tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o radu na poslovima ravnatelja, zaključen između parničnih stranaka 27. prosinca 2011. godine, kao i da je ništavo rješenje o zasnivanju radnog odnosa Upravnog odbora tuženog od 18. siječanja 2012. godine, da ne proizvode niti su proizvodili bilo kakva pravna djejstva (stavak I). Usvojio je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje, pa je utvrdio da je nezakonito i da ne proizvodi pravna djejstva rješenje tuženog od 30. prosinca 2014. godine, te je utvrdio da je apelantu nezakonito prestao radni odnos kod tuženog sa 16. siječnjem 2015. godine i obvezao tuženog da apelantu uspostavi radnopravni status počev od 16. siječnja 2015. godine pa do vraćanja na posao, te da vrati apelanta kao uposlenika na druge odgovarajuće poslove, sukladno ugovoru o radu u roku od 15 dana, dok je odbio dio tužbenog zahtjeva i to u pogledu obveze tuženog da apelanta vrati na poslove koje je obavljao do prestanka radnog odnosa (stavak II). Djelomično je usvojio apelantov tužbeni zahtjev u pogledu novčanih potraživanja, te je obvezao tuženog da na ime izgubljenih plaća za period od 16. siječnja 2015. do 30. travnja 2016. godine apelantu isplati ukupan iznos od 42.633,31 KM sa zakonskom kamatom, dok je odbio preostali tužbeni zahtjev u ovom dijelu za iznose preko dosuđenih (stavak III). Obvezao je tuženog da u ime apelanta uplati iznos od 15.779,06 KM Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje na ime doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje na obračunate plaće za navedeni period, dok je odbio preostali tužbeni zahtjev u ovom dijelu za iznos preko dosuđenog (stavak IV). Obvezao je tuženog da apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.112,35 KM, dok je preko dosuđenog odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu troškova postupka (stavak V).
14. Tuženi je 14. prosinca 2016. godine izjavio priziv protiv presude Općinskog suda od 22. studenog 2016. godine, te je predmetni spis 10. veljače 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
15. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 488826 17 Rsž 2 od 14. listopada 2021. godine odbio kao neutemeljen priziv tuženog i potvrdio prvostupanjsku presudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da se predmetni postupak vodi niz godina, iako je žurne prirode, te ističe da u ovom predmetu ni skoro pet godina od izjavljivanja priziva protiv prvostupanjske presude nije donesena drugostupanjska odluka. Također, navodi da je zbog duljine trajanja ovog postupka zapao u tešku financijsku situaciju, jer nema plaće ni drugih primanja budući da do danas nije mogao naći odgovarajuće uposlenje.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je poduzimao sve radnje radi okončanja predmetnog postupka, te da je postupak pred tim sudom kako po mjeri osiguranja, tako i po tužbi okončan efikasno.
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nema povrede ustavnih prava na koja se predmetnom apelacijom ukazuje.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
29. Također, i Europski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su žurne naravi potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stavak 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. veljače 2008. godine, AP 1233/06 od 15. siječnja 2009. godine i dr.).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od dana podnošenja tužbe, 24. veljače 2015. godine, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 14. listopada 2021. godine. Dakle, razmotrit će period od šest godina i osam mjeseci. Analiza duljine trajanja predmetnog postupka
31. U konkretnom slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelanta i koji je po zakonu žurne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne primjećuje da je apelant svojim postupanjem doprinio duljini trajanja predmetnog postupka.
33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom trajao jednu godinu i oko devet mjeseci u kojem periodu je taj sud poduzeo niz procesnih radnji (održao ročišta za odlučivanje o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, pripremno ročište i nastavak pripremnog ročišta, ročište za glavnu raspravu i nastavak ročišta za glavnu raspravu), te donio rješenje kojim je odredio mjeru osiguranja i prvostupanjsku presudu. U okolnostima konkretnog slučaja navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskog postupkaa obzirom da se pred prvostupanjskim sudom provodi dokazni postupak, na temelju kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnova za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o prizivu tuženog izjavljenom protiv prvostupanjske presude od 22. studenog 2016. godine donio tek nakon četiri godine i osam mjeseci, računajući od prijema predmetnog spisa 10. veljače 2017. godine, što u postupku koji je po zakonu žurne naravi predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje. Pri tome Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj Ao-5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, tačka 34, dostupna na www.ustavnisud.ba).Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se navedena utvrđena pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
34. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog parničnog postupka, koji je po zakonu žurne naravi, nije zadovoljila zahtjev "razumnog roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
36.bzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
37. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je po zakonu žurne naravi, trajao šest godina i osam mjeseci, a pri tome Kantonalni sud, koji je o prizivu tuženog protiv prvostupanjske presude odlučivao četiri godine i osam mjeseci i time u odlučujućoj mjeri doprinio trajanju predmetnog postupka, nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
40. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić