Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1067/20 (E. P.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Izvršenje
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 17. EK – zabrana zloupotrebe prava
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1067/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1067/20, rješavajući apelacije Emira Potogije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Emir Potogija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 I 362866 18 Gži od 17. januara 2020. godine, 65 0 I 395891 16 Gži od 10. decembra 2019. godine (u dijelu kojim je odbijena žalba apelanta kao neosnovana) i 65 0 I 363735 18 Gž od 19. februara 2020. godine, te rješenja Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 362866 13 I od 27.
novembra 2017. godine, 65 0 I 395891 17 I 2 od 6. septembra 2018.
godine i 65 0 I 363735 13 I od 27. juna 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Potogija (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Tarik Potogija, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 362866 18 Gži od 17. januara 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 362866 13 I od 27. novembra 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-1067/20.
2. Apelant, kojeg zastupa Tarik Potogija, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 395891 16 Gži od 10. decembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 395891 17 I 2 od 6. septembra 2018. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 14. aprila 2020. godine dopunio apelaciju (popunjen obrazac apelacije sa pravilno navedenim brojem i datumom osporenog rješenja Kantonalnog suda i dostavom dokumenata). Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-1281/20.
3. Apelant, kojeg zastupa Tarik Potogija, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 363735 18 Gž od 19. februara 2020. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 363735 13 I od 27. juna 2018. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-1282/20.
4. Općinski sud je po prijedlogu apelanta, a na osnovu izvršnih isprava (rješenja Općinskog suda kojima je apelantu dosuđena naknada troškova kao advokatu po službenoj dužnosti) donio rješenja o izvršenju (od 2. jula 2013. godine, 6. januara 2014. godine i 23. septembra 2013. godine) kojim su određena predložena izvršenja prema izvršeniku Kantonu Sarajevo, Općinski sud (u daljnjem tekstu: izvršenik) na način, u visini i obimu kako je to navedeno u rješenjima o izvršenju. I.U odnosu na apelacije br. AP-1067/20 i AP-1282/20
5. Apelant je 18. aprila 2017. godine podnio prijedloge za promjenu predmeta i sredstva izvršenja na način da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika, bliže označenih u prijedlozima s obzirom da se izvršenje nije moglo provesti na novčanim sredstvima izvršenika.
6. Rješenjima Općinskoga suda br. 65 0 I 362866 13 I od 27. novembra 2017. godine i 65 0 I 363735 13 I od 27. juna 2018. godine odbijeni/odbačeni su prijedlozi apelanta od 18. aprila 2017. godine za promjenu predmeta i sredstva izvršenja. U obrazloženju navedenih rješenja, Općinski sud je, između ostalog, ukazao na član 79 a. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda, te je na osnovu navedenog odlučio kao izreci rješenja.
7. Rješenjima Kantonalnoga suda br. 65 0 I 362866 18 Gži od 17. januara 2020. godine i 65 0 I 363735 18 Gž od 19. februara 2020. godine odbijene su žalbe apelanta kao neosnovane i potvrđena su prvostepena rješenja. U obrazloženju navedenih rješenja, Kantonalni sud je, između ostalog, ukazao na član 79 a. ZIP-a, te istakao da je u konkretnom slučaju apelant predložio da se izvršenje provede na nekretninama koje su u vlasništvu izvršenika, a kao dokaz vlasništva dostavio je izvatke iz knjige položenih ugovora. Zatim je naveo da kako je apelant predložio provođenje izvršenja na nekretninama u vlasništvu izvršenika, to je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio prijedlog apelanta o promjeni predmeta i sredstva izvršenja II.U odnosu na apelaciju broj AP-1281/20
8. Rješavajući po prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju od 6. januara 2014. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 395891 13 I od 2. oktobra 2015. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika, pa je rješenje o izvršenju od 6. januara 2014. godine djelomično obustavljeno u dijelu koji se odnosi na namirenje zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga. Protiv navedenog rješenja apelant je 12. oktobra 2015. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu.
9. Apelant je 20. aprila 2017. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja na način da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika, bliže označenih u prijedlogu s obzirom da se izvršenje nije moglo provesti na novčanim sredstvima izvršenika, te je rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 395891 17 I 2 od 16. novembra 2017. godine određen je nastavak izvršenja na drugom predmetu i drugim sredstvom izvršenja.
10. Rješavajući po prigovoru izvršenika protiv rješenja od 16. novembra 2017. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 395891 17 I 2 od 6. septembra 2018. godine kojim je u usvojen prigovor izvršenika. Rješenjem je dalje odlučeno "Izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 06. 01. 2014. godine, raniji broj predmeta 65 0 I 395891 13 I, a nastavak koji je određen na drugom predmetu i drugim sredstvom izvršenja Rješenjem od 16. 11. 2017. godine, se djelomično obustavlja u odnosu na predložene nekretnine vlasništvo izvršenika (bliže opisane u izreci rješenja) i ukidaju se sve provedene radnje koje se odnose na obustavljeni dio, a u preostalom dijelu Rješenjem od 16. 11. 2017. godine, ostaje neizmijenjeno". Rješenjem je također apelant obavezan da nadoknaditi izvršeniku troškove za sastav prigovora u iznosu bliže navedenom u izreci rješenja. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je prigovor izvršenika koji se odnosi na odredbu čl. 79 a. i 79 b. ZIP-a osnovan, s obzirom da je izvršenik Kanton Sarajevo, a navedenim odredbama je izričito propisano da nekretnine vlasništvo kantona ne mogu biti predmet izvršenja.
11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 395891 16 Gži od 10. decembra 2019. godine uvažena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja od 2. oktobra 2015. godine i prvostepeno rješenje je preinačeno tako što je prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 6. januara 2014. godine (omaškom suda navedeno 11. decembra 2013. godine), u dijelu kojem su određene zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga, ostavljeno na snazi. Rješenjem je dalje odbijena kao neosnovana žalba izvršenika protiv rješenja od 6. septembra 2018. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je, između ostalog, ukazao na član 79 a. ZIP-a, te istakao da je u konkretnom slučaju apelant predložio da se izvršenje provede na nekretninama koje su u vlasništvu izvršenika, a kao dokaz vlasništva dostavio je izvatke iz knjige položenih ugovora. Zatim je naveo da kako je apelant predložio provođenje izvršenja na nekretninama u vlasništvu izvršenika, to je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je djelimično obustavio izvršenje.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da se navedene apelacije podnesene od strane istog apelanta, te da se temelje na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1067/20.
Apelacioni navodi
13. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant, u suštini, vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primijeni pozitivno-pravnih propisa, smatrajući da su primijenjene odredbe ZIP-a „neustavne i suprotne Evropskoj konvenciji“.
Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH), u relevantnom dijelu glasi:
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih rješenja redovnih sudova jasno proizlazi da je apelant predložio provođenje izvršenja na nekretninama u vlasništvu izvršenika, te da je odredbama člana 79 a. ZIP-a izričito propisno da nekretnine u vlasništvu izvršenika (Kantona Sarajevo) ne mogu biti predmet izvršenja. Pri tom, Ustavni sud podsjeća da je već razmatrao identično činjenično i pravno pitanje u predmetu broj AP-2293/20 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2293/20 od 9. septembra 2020. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojem nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić