Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2476/21 (N. L.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Smetanje posjeda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2476/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-2476/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Nizama Lojo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nizama Lojo protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 49 0 P 051328 21 Gž od 9. ožujka 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Kiseljaku broj 49 0 P 051328 19 P od 30.
studenoga 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nizama Lojo (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Siniša Derganc, odvjetnik iz Istočnoga Sarajeva, podnijela je 10. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 P 051328 21 Gž od 9. ožujka 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Kiseljaku (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 49 0 P 051328 19 P od 30. studenoga 2020. godine.
2. Presudom Općinskoga suda od 30. studenoga 2020. godine odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je tuženik (A. S.) izvršio smetanje njenoga mirnoga i faktičkoga posjeda na nekretnini, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, na način da je 9. kolovoza 2019. godine asfaltirao dio predmetne nekretnine u površini od 13 m , te da ga sud obveže da o svojemu trošku ukloni asfalt i prestane sa takvim ili bilo kojim drugim sličnim smetanjem.
3. U obrazloženju osporene odluke Općinski je sud, između ostaloga, istakao da je vještak geometar sačinio skicu lica mjesta te na istoj prikazao sporni dio zemljišta u površini od 13 m .
Nadalje, naveo je da je vještak istakao da je nakon uvida u geodetske i katastarske planove staroga i novoga premjera, dokumentaciju iz spisa, arhiv zemljišno-knjižnoga ureda Općine Kiseljak, te nakon snimanja stanja na terenu i digitalizacije, uočio da parcele stranaka prema starome premjeru približno odgovaraju parcelama novoga premjera samo po položaju, ali ne i po obliku i po površini, jer parcele staroga premjera, i to ne samo te dvije nego i ostale, imaju devijaciju, jer su smaknute – pomjerene u odnosu na parcele novoga premjera. Imajući u vidu navedeno, Općinski je sud istakao da se vještak nije mogao izjasniti da li je bilo zauzimanja nekretnine apelantice od strane tuženika. Također, naveo je da je sud nalaz vještaka prihvatio kao jasan, objektivan i stručan, te da niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud prije svega na temelju nalaza vještaka, neposrednoga opažanja na licu mjesta i saslušanih svjedoka utvrdio da se parcele stranaka nalaze uz lokalni asfaltni put, da parcela apelantice graniči sa parcelom tuženika, te da se sporni put nalazi između objekta tuženika i parcele apelantice, da se ispod asfaltiranoga puta vidi stari beton. Nadalje, navodi da iz zapisnika sa glavne rasprave od 16. studenoga 2020. godine, na kojoj su izvedeni svi predloženi dokazi proistječe da apelantica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje niti iskaz vještaka, kao niti na iskaze tuženika i saslušanih svjedoka, pa su neutemeljeni prizivni navodi da provedeni dokazi nisu cijenjeni na propisani način i da odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene. Također, naveo je kako je čl. 425. Zakona o parničnom postupku propisano da se raspravljanje po tužbi za smetanje posjeda ograničava samo na dokazivanje posljednjega stanja mirnoga posjeda i nastalo smetanje, a da iz čl. 327. st. 5. Zakona o stvarnim pravima slijedi da sud pruža zaštitu prema posljednjemu stanju posjeda i nastalome smetanju. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da sporni dio od 13 m (u naravi pristupni put do objekta tuženika) tuženik koristi dulje od 40 godina, da ga apelantica u tomu nije ometala, da je prije asfaltiranja put bio betoniran, a zatim nasut posipanim materijalom kao priprema za asfaltiranje i da se niti vještak nije mogao izjasniti da sporna površina pripada parceli apelantice.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica navodi kako činjenica da je tuženik koristio spornu nekretninu kao prolaz do svojih nekretnina je irelevantna, jer je to činio uz dozvolu apelantice, ali nikada nije stekao nikakav posjed na spornoj nekretnini. Nadalje, da je nejasno kako je drugostupanjski sud zaključio da se vještak nije mogao izjasniti da sporna površina pripada apelantici, kada je to vještak jasno naveo u nalazu i mišljenju, te da je i prije postupka apelantica angažirala vještaka koji je potvrdio da zauzeti dio parcele apelantice iznosi 13 m .
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudova dali jasna obrazloženja glede prihvaćanja nalaza i mišljenja i iskaza vještaka, nasuprot navodima apelantice, u čemu Ustavni sud u okolnostima konkretnoga slučaja ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić